Lakše izlazim na kraj s napadačima nego sa sabljarkom od 90 kg
Karlo Letica dobro brani u švicarskoj ligi za Lausanneu, nada se barem još jednom pozivu za A reprezentaciju
Karlo Letica nakon brojnih posudbi i dvije godine provedene u Rumunjskoj preselio se u Švicarsku, u kojoj je vratar nogometnog kluba Lausanne. Klub se trenutačno bori za ostanak u švicarskoj ligi. Sustav natjecanja takav je da prvih šest momčadi igra u Ligi za prvaka, a ostalih šest u Ligi za ostanak. Bodovi iz osnovnog dijela sezone prenose se pa je Lausannei važno da osvaja bodove s klubovima koji će se nadmetati u Ligi za ostanak.
U Hajduk na drugi poziv
– Mislim da ćemo sto posto osigurati ostanak u ligi. U prvom dijelu sezone imali smo dosta pehova, a i nedostatka sreće u nekim utakmicama – rekao je hrvatski nogometni vratar.
Karijeru je počeo u rodnom Omišu.
– Nije da sam kao klinac trenirao samo nogomet. Ljeti bih trenirao vaterpolo, zimi košarku. To su uglavnom bili najpopularniji sportovi u gradu. U Omišu sam prošao sve dobne selekcije, a na samom početku igrao sam stopera, no kako na jednu utakmicu limača nije došao vratar, stao sam među vratnice i ostao do danas – kaže Karlo.
Sa samo 11 godina prešao je u splitski Hajduk, u kojem je branio sve do juniora.
– U Hajduk sam otišao tek nakon drugog poziva. Kada su me prvi put zvali, tata je bio protiv da odem tako mali, a onda je kasnije popustio. U mojoj generaciji u Hajduku su bili Nikola Vlašić i Andrija Balić. Eto, sva trojica završila smo danas u inozemstvu. Nikola je u Italiji, Andrija u Češkoj, a ja, eto, u Švicarskoj.
A onda su krenule posudbe... – Da, prva momčad Hajduka uvijek je imala sjajne vratare. Prva posudba bila je s 18 godina, kada sam otišao u Mosor, pa iz Mosora u Val iz Kaštel Starog, da bih 2016. bio posuđen u Rudeš, koji se te sezone borio za prvo mjesto u Drugoj ligi. Odlazak u Zagreb bio je prvi odlazak od kuće. Jer, dok sam branio u Mosoru i Valu, putovao bih svaki dan iz Omiša na treninge i utakmice. Dok nisam položio vozački, uvijek bi me vozio tata – kaže Karlo.
Iz Rudeša se vratio u Hajduk. U klubu su tada vratari bili Stipić, Grbić, Kalinić i ja. Mislim da je Kalinić onda otišao u inozemstvo, a meni su dali da biram. Ili nova posudba ili čekanje na priliku. Odlučio sam čekati i kada se na jednoj utakmici u Rijeci ozlijedio Stipić, stao sam među vratnice prve momčadi.
Svi pamte vaš pogodak protiv Istre na Poljudu?
– Da, bila je to čudna utakmica. Poveli smo s 1:0 pa su Puljani vodili s 2:1. U samoj završnici smo izjednačili, a u sudačkoj nadoknadi krenuo sam naprijed. I postigao sam pogodak. To mi je do sada ostao i jedini pogodak. U ostalim klubovima u kojima sam igrao treneri mi nisu dali da idem u suparnički šesnaesterac – rekao je Letica.
Prva ozbiljna inozemna ponuda došla je iz Cluba Brugge.
Tamo sam proveo tri sezone, a od te tri dvije sam opet bio na posudbama, prvo u SPAL-u, a potom u Sampdoriji. U Belgiji mi je bilo lijepo, ali samo izvan kluba. U klubu me nisu cijenili, nisu se ponijeli nimalo ljudski. Tražio sam izlaz i našao ga u Rumunjskoj, u kojoj sam prvo branio za Cluj, a potom za Hermannstadt.
Malo neobično ime za rumunjski klub?
– Taj grad osnovali su Nijemci pa su svi nazivi na njihovu jeziku. Ime klubova ostalo je do danas tako, a grad se sada zove Sibiu. Danas u tom gradu živi samo dva posto Nijemaca.
I onda vas je put odveo u Švicarsku?
– Da, i to zahvaljujući Ivanu Klasniću. Spojio nas je moj prijatelj Maks Kovačević, bivši košarkaš i danas novopečeni nogometni menadžer. Osim s Klasnićem surađuje i s Bokšićem, a savjete mu daju Andy Bara, Slaven Bilić, Nenad Bjelica, Ivo Grbić... Uglavnom, Lausannei je trebao dobar vratar i brzo smo se o svemu dogovorili. Trener mi je Ludovic Magnin, koji je s Klasnićem dijelio svlačionicu u njemačkom Werderu. Švicarska liga je Bundesliga u malom. Imaju kvalitetne klubove, a u ligi igra velik broj kvalitetnih domaćih i stranih igrača. Igra se prilično otvoreno, malo koja utakmica završava rezultatom 0:0. Do sada, a odigrano je 26 kola, samo sam triput uspio sačuvati mrežu netaknutom. Najviše pogodaka na jednoj utakmici primio sam kada smo gostovali kod Grasshoppersa. Primio sam pet pogodaka.
Kako je živjeti u Lausannei? – Lijepo. Živim u stanu s djevojkom. Volim kuhati pa sam glavni u kuhinji. Obožavam pripremati talijanske specijalitete, uglavnom tjestenina. U slobodno vrijeme bavim se ribolovom. I to uglavnom kada dođem u Hrvatsku na odmor. Najveći ulov do sada mi je sabljarka od 90 kilograma. Bilo je skoro dva sata borbe s njom. Ulovio sam je mamcem na kojem je bila lokarda. Najviše lovim oko Visa i otoka Jabuke.
Rijeka opasnija od Dinama
Reprezentacija Hrvatske?
– Još uvijek se nadam pozivu. Bio sam na Dalićevu popisu za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine. Nisam na kraju izabran među trojicom koja su tamo otišla i osvojila srebro. Branio sam za reprezentaciju do 19 godina.
Pratite li HNL?
– Naravno, nikad uzbudljivije prvenstvo. Nekako se nadam da će Hajduk nakon dugo vremena osvojiti naslov. Mislim čak da je za Hajduk u ovom trenutku puno opasnija Rijeka
Letica.• nego Dinamo – zaključio je
Sa mnom je u klubu jedan Hrvat, Stjepan Kukuruzović. Rođen je u Švicarskoj i cijelu karijeru igrao je uglavnom za švicarske klubove