Zvijezda numizmatičke aukcije u Njemačkoj bio je srebrnjak iz sela Ribnjačka Novčić iz Hrvatske star 2300 godina prodan za 34.000 eura
Zvijezda netom završene numizmatičke aukcije antičkog novca renomirane numizmatičke njemačke kuće Gorny & Mosch bio je jedan novčić iz Hrvatske – Ribnjačka tetradrahma. Riječ je o srebrnjaku promjera 24 mm koji je na aukciji postigao cijenu od 34.000 eura, na koju još treba dodati aukcijsku proviziju. Uvjerljivo je to najveća cijena postignuta među 500-tinjak zlatnika, srebrnjaka i ostalih antičkih kovanica na ovoj aukciji. Iako su stručnjaci procijenili kako bi ovaj srebrnjak, težak 12,66 grama i star oko 2300 godina, mogao doseći cijenu od 6000 eura, na kraju je postignuta višestruko veća cijena.
Bojao se pokazati novac
Novčić je “barbarska imitacija” kovanice grčkog kralja Filipa II. Makedonskog, koji su izradila keltska/ ilirska plemena koja su obitavala na području Hrvatske. Ove, konkretne kovanice nađene su do sada samo na području Hrvatske, a zbog svoje rijetkosti zna se prošlost gotovo svakog pojedinog primjerka.
Aukcijska kuća tako navodi da je prodani primjerak potekao iz zbirke bjelovarskog liječnika Vladimira Liščića, a potječe iz “ostave” ovih kovanica koje su pronađene 1941. godine u selu Ribnjačka pokraj Bjelovara. Upravo je dr. Liščić i najzaslužniji što je ovaj nalaz iznimno rijetkih i vrijednih kovanica ugledao svjetlo dana te je dio pronađenih kovanica završio i u Arheološkom muzeju Zagreb.
Naime, nalaz barbarskog novca u selu Ribnjačka zanimljiv je zbog toga što je jedinstven ne samo u Hrvatskoj nego i u cijeloj dosadašnjoj barbarsko-keltskoj numizmatici.
Novac je u lipnju 1941. našao seljak Andrija Šogorić iz Ribnjačke na jednom od jugozapadnih ogranaka Bilogore. Kopajući ilovaču za potrebe svoje kuće, oko 200 metara od sela, u obronku je odvalio pijukom iznad glave, kako je rekao, oveći komad ilovače. U tom se času prosula “kiša okruglih komada od srebra s mrkosmeđom prašinom”. Andrija i njegova sestra skupiše oko 100 komada, a sutradan nađoše seoska djeca još nekoliko.
Prema kasnijoj procjeni na mjestu nalaza, novac se nalazio oko 80 cm ispod površine zemlje.
Pronađeni novčići javnosti su bili nepoznati sve do 1953. godine, jer se Andrija cijelo to vrijeme bojao objaviti da je našao srebrnjake. Uz onih nekoliko komada koje su razgrabila djeca i rodbina za uspomenu, ostatak ih je čuvao u vrećici sve do trenutka kada ga je pohodio dr. Vladimir Liščić.
On je prvi put 1952. u Bjelovaru vidio jedan komad iz toga nalaza i doznao da se radilo o većem nalazu. Tragajući, pronašao je tek u jesen 1953. nalaznika Andriju, pohodio samo mjesto nalaza te uspio otkupiti 78 komada. Od toga je 50 komada ustupio Arheološkom muzeju u Zagrebu, a ostatak razdijelio među kolekcionarima. Još je osam komada stiglo naknadno do kolekcionara, tako da je od ukupno nađena 102 komada – njih 86 spašeno.
Stručnjaci smatraju kako je među sličnim novčićima upravo ovaj iz sela Ribnjačka najljepši po ljepoti kovanja, likovnog dometa, po kiparskoj izražajnosti, rezbarskoj vještini, ali i finoći srebra. A kako ih ima izrazito malo, jako su traženi i cijenjeni. U osnovi, tri su tipa s mnogo inačica i odstupanja u pojedinostima, što govori da je bilo više vrsta kalupa. Stručnjaci ističu i kako su svi primjerci vrlo pomno izrađeni te daju dojam kao da su i ručno dotjerivani.
Kraj nastanjivali Iliri
Avers novca prikazuje glavu Zeusa s kapom neobične stilizacije i ovjenčane lovorovim vijencem. Na reversu je konjanik s kacigom i dugim, uspravnim kopljem, zbog čega je u numizmatici takav novac klasificiran kao tip turnirskog jahača.
Iznad konjanika je natpis, koji se čita kao Sasthieni, i za koji se pretpostavljalo da je napisan tračkim pismom; to bi trebalo biti ime makedonskog narodnog junaka Sosthenesa, koji je 281. g. pr. Kr. okupio od Kelta raspršene Makedonce i u dva navrata potukao i potisnuo Kelte iz Makedonije. Novac iz Ribnjačke pokazuje i neke karakteristike novca peonskih kraljeva Audoleona i Patraosa, a sva slova s natpisa nalaze se samo u alfabetu kojim su se koristili Piceni u okolici današnje talijanske Ancone. Prema arheološkim nalazima, taj su kraj nastanjivali Iliri (Liburni), koji su se tamo naselili već u rano željezno doba. Kako se smatra da su održavali prekomorske veze s pradomovinom, tako je picenski alfabet mogao prijeći i na naše područje.
Danas se novac iz Ribnjačke općenito naziva peonsko-makedonskom tetradrahmom s ilirskim natpisom, a smatra se da su ga kovali Skordisci (Keltoiliri), možda čak i u kasnijoj Sisciji (Sisak).
Crvenim tepihom Kineskog paviljona na zagrebačkom Velesajmu prošetale su 18. veljače 2005. godine sve “velike face” hrvatskog show businessa, medija i glumišta, no Večernjakovih ruža bilo je samo za trinaestero najboljih u protekloj godini. Prema sudu koji su čitatelji izrekli glasujući putem kupona, telefona i SMS-a te interneta dobili su ih neka nova i neka već dobro poznata lica pa je Goranu Višnjiću sedmi put pripala tradicionalna Večernjakova nagrada. Umjesto glumca Ružu je preuzeo njegov punac Antun Vrdoljak čija je “Duga mračna noć” dobila Ružu za najbolji film. Darija Knez izabrana je za najbolju glumicu. Oliveru Mlakaru favorit za najboljeg TV voditelja bio je Tarik Filipović no nagradu je odnio Goran Milić. Zaokret u karijeri Sanji Doležal priskrbio je Ružu za najbolju voditeljicu. Razlog za slavlje imali su i najbolji glazbenici – Ivana Banfić, Boris Novković i Parni valjak. Najbolja radijska voditeljica bila je Sonja Šarunić, a nakon što je sedam godina za redom Trpimir Vicković-Vicko dobio Ružu za najboljeg radijskog voditelja, s trona ga je “smijenio” Davor Dretar-Drele, obećavši kako će zbog nagrade biti još bolji. I deblji. U tri nove kategorije – za najbolju originalnu i licencnu emisiju te najboljega tv debitanta pobijedili su “Latinica”, “Tko želi biti milijunaš” i “Tatjana Jurić.
Avers novca prikazuje glavu Zeusa s kapom neobične stilizacije i ovjenčane lovorovim vijencem, a potječe iz 281. g. pr. Kr.