Lada i Iva dame su koje štuju i moćnici iz svijeta “muškog” sporta

U predvečerje Dana žena zagrebačko Društvo sportaša veterana i rekreativaca održalo je zanimljiv okrugli stol. A na temu “Kako izgleda sport u kojem su žene glavne?” govorile su Iva Olivari, tim menadžerica vatrenih, Lada Rojc, FIFA instruktorica, Romana Eibl, sportska novinarka, Senna Ušić Jogunica, bivša odbojkašica, Cvita Gregov, profesorica na KIF-u, i Mimi Vurdelja, voditeljica Odjela nutricionizma i zdravstvene skrbi sportaša u HOO-u.

– Ja sam najprije morala uspjeti vani, no znala sam da će doći i mojih pet minuta u Hrvatskoj. Još 2009. sam sudila finale Prvenstva Europe za žene, a bila sam i prva Hrvatica koja sudi na Olimpijskim igrama. Unatoč svemu, nisam dobila priliku suditi u HNL-u, to nije bilo dovoljno da me pozovu na seminar, da probam istrčati normu. Moj je najveći kapital što sam do Fife došla bez ičije pomoći, pa sam tako 2017. postala međunarodni instruktor. A moj je sljedeći cilj biti sudačka instruktorica na SP-u nogometaša – kazala je Lada Rojc, profesorica geografije, koja je ovih dana imenovana članicom neovisnog povjerenstva HNS-a za analizu VAR odluka, ali i primjerenosti komunikacije u njihovu donošenju.

– Meni je Lada bila profesorica geografije u osnovnoj školi i bila je najbolja učiteljica u cijeloj školi pa su djeca plakala kada je ona odlučila otići iz prosvjete – ispričala je Senna Ušić Jogunica, nekad odbojkašica svjetskog kalibra.

Čačić me posjeo na klupu

I dok je Lada probijala led u muškom svijetu na jedan način, Iva Olivari, nekad vrlo perspektivna tenisačica, činila je to na drugi način.

– U HNS-u sam počela raditi 1992. i bila sam svjesna da se u muškom okružju mogu dokazati samo svojim radom. No, moram reći da sam imala apsolutnu podršku svih predsjednika i izbornika s kojima sam radila i kojima nije bilo bitno to da sam žena već jesam li odradila posao. Nakon što sam 10 godina radila s mlađim reprezentacijama, tadašnji izbornik Ante Čačić posjeo me na klupu na Europskom prvenstvu u Francuskoj, a nakon njega došao je Dalić, s kojim je divno raditi. Kad ga pitam ‘kako ćemo ovo’, uvijek dobijem dva odgovora. Ili ‘što ti misliš’ ili ‘napravi sama’. A kad imate takvu podršku onda se dodatno trudite svoj posao obavljati što bolje. Ja nisam imala ni bogatog tatu ni politički utjecajne roditelje, ali sam vrijedno radila, kalila se i kada su bili sigurni da sam spremna onda su me priključili seniorskoj reprezentaciji.

Ono gdje je Iva nailazila na probleme jest inozemstvo, u sudaru s kulturološkim razlikama i nekim primjerima muškog šovinizma.

– U velikom dijelu svijeta nogomet se još smatra samo muškim sportom. Za vrijeme SP-a u Rusiji ja sam od južnoameričkih medija imala više zahtjeva za razgovor nego Rakitić. Pa je li to vama normalno? Brazilcima je nepojmljivo da žena može biti tim menadžer muške reprezentacije. Pa i kod nas da pitate muškarce o tome, njih će polovina reći neka se žena drži kuhače. Kad sam došla u Azerbajdžan dočekao me čovjek koji mi nije želio pružiti ruku niti me pogledati u oči. Slično je bilo i na prijateljskom turniru u Dohi kada četvrti sudac sa mnom nije htio komunicirati nakon što sam mu prišla s kartonom za zamjenu.

Za razliku od Ive Olivari, nutricionistica Mimi Vurdelja takve je neugodnosti doživjela i u svojoj zemlji. Pionirka sportskog nutricionizma u Hrvatskoj iskusila je sljedeće:

– Devedesetih sam godina tadašnjeg HOO-ova direktora olimpijskog programa i nacionalnih saveza

Marijana Malovića zamolila da mi omogući da kažem nešto trenerima o prehrani. I on je okupio te ljude, ali mi je putem do dvorane u kojoj sam prezentirala kazao: ‘Tamo su svi protiv toga što vi govorite.’ Stoga sam koncept izlaganja mijenjala u hodu. Kada sam odradila svoj dio, čula sam da je jedan od uvaženih profesora s KIF-a kazao: ‘Pa ne bute valjda babu slušali.’

Izuvanje cipela u zraku

U srazu s muškim kolegama, koji su u sportskom novinarstvu prevladavajući, novinarka Romana Eibl nije imala problema, ali jest s muškim moćnicima iz svijeta sporta.

– Problemi su nastali kada sam se, sa svojim stavovima, zamjerila moćnima.

Romana je hrabro pisala o Canjuginoj opijenosti cezarovskom slavom, o Mamićevoj “privatizaciji” Dinama, o a doživjela je i sljedeće:

– Josip Šoić, direktor Komercijalne banke i nekadašnji predsjednik Dinama i HNS-a, nazvao me na kućni broj i priupitao znam li što znači izuvati cipele u zraku. A kad netko tako s vama razgovara, onda počnete razmišljati što to doista znači. Osim s Mamićem, na sudu sam bila i s Antunovićem i Lovrićem i obojica su tražili odštetu za duševne boli, koju nisu dobili. Nakon niza takvih situacija izgubite volju, jer ne znate hoće li poslodavac stati uz vas ili ne.

Jedan od izazova za žene u sportu svakako je i majčinstvo pa tako treba reći da je Marija Anzulović, aktualna predsjednica Društva sportaša veterana i rekreativaca, bila prva olimpijka iz neovisne Hrvatske koja je na Olimpijskim igrama (2000.) nastupila kao majka. A majčinstvo je pak prekinulo sjajnu karijeru Senne Ušić Jogunice, danas dvostruke majke:

– Za mene je najveći izazov bio kada sam s 30 godina osjetila majčinski poriv. Igrala sam tada u Kini za dobar ugovor i uživala u odbojci, no osjetila sam potrebu da se okrenem sebi. Uz to sam odlučila i posvetiti se obiteljskoj tvrtki, jer je djed bio poznati travar pa se mi bavimo prirodnom kozmetikom i dodacima prehrani.

Moja izloženost krenula je za vrijeme SP-a u Rusiji. Južnoamerički mediji tražili su više mene nego Rakitića, priča Iva Olivari