Zidane mi je pucao slobodnjake, princ Albert tražio da se slika sa mnom, u New Yorku sam nastupao gdje i Beatlesi

A s dobrih 30, možda i 40 metara. Ali kada je on opalio, to su bile bombe. Branio sam, zato su i ruke pekle...

Koga ste, u to školsko doba, upoznali iz svijeta nogometnih zvijezda?

Eric Cantona igrao je s ocem prvu polusezonu u Auxerreu i znao je dolaziti k nama kući na druženja. Guy Roux, slavni francuski trener koji je Auxerre vodio više od 40 godina, potjerao ga je vrlo brzo iz kluba, nisu uspjeli pronaći zajednički jezik, iako tvrdim da je Cantona zaista genijalan tip. Taj Roux toliko se brinuo o klubu da je dolazio čak i na naše dječje treninge srijedom pa razgovarao sa svakim ponaosob. U to sam doba bio i vratar, igrao i napad i obranu, što god je trebalo. Kad je Eric Cantona prije četiri godine u Branimir Centru u Cinestaru predstavljao film “Anka” našeg Dejana Aćimovića, prepoznao me pa mi rekao: “A ti si Mlinkin mali, narastao si...”

Kada počinje mađioničarska karijera? Tko je za nju “kriv”?

Moj otac Ivica Vidović. Ljudi ga pamte po ulogama Servantesa iz “Našeg malog mista”, Očalinka iz “Velog mista”, “Maršala”, “Četveroreda”, “Što je muškarac bez brkova”, no malo tko zna da je bio vrhunski mađioničar. Odnekud mi je nabavio VHS kazete, osam emisija po 45 minuta, sa snimkama koje je David Copperfield, najpoznatiji svjetski mađioničar i iluzionist, snimio za američki NBC. Rekao mi je: “Sine, pogledaj malo...” Očaralo me ono što sam na tim snimkama vidio i ne da sam gledao “malo”, već sam te kazete gledao po cijele dane. Kažem, i otac me već tada učio trikovima, a genijalna je anegdota u kojoj mi je kao trogodišnjaku pokazivao trik “gutanje noža”.

Gutali ste noževe kao trogodišnjak?

Trik se sastojao od toga da se nož u trenutku kada gledatelj koji gleda trik to ne vidi baci u – krilo. Kad je mama Mirjana došla doma s predstave u Gavelli, a mene zatekla s – nožem u grlu usred kuhinje, jako se naljutila. Tata i ja smo danima bili gotovo u kazni, ali itekako je shvaćam danas. Zamislite da vidite maloga sina da gura nož u grlo jer mu je to otac tako pokazao...

Vratimo se na Davida Copperfielda i VHS kazete sa snimkama njegovih nastupa. Koliko ste tu mogli otkriti kako je on izvodio trikove?

Malo pomalo. Pazite, to je doba bez interneta, YouTubea, vodiča za mlade mađioničare nema pa sam ja te kazete gledao usporeno ne bih li otkrio što on u svojim trikovima radi i kako ih izvodi. Imao sam sreće što sam upoznao našeg majstora Bojana Barišića, čovjeka iz Slavonskog Broda koji je enciklopedija za sve trikove, a koji mi i danas savjetuje koji trikovi odgovaraju mom repertoaru. Kako ne može vratar igrati stopera ili krilo, tako ni svaki mađioničar ne može izvoditi svaki trik. Meni neki trikovi savršeno leže, drugima ne. I obrnuto...

Jeste li upoznali Davida Copperfielda, nastupao je i u Zagrebu 2001. godine u Domu sportova?

– Da, upravo prije zagrebačkog nastupa. Bio sam u izlasku cijelu noć, kartali smo belu kod Tarika Filipovića do ranih jutarnjih sati, a već u sedam ujutro zazvonio mi je mobitel, preklopni plavi Ericsson T28. Bilo je to doba prvih mobitela. Zvao je Josip Alajbeg i kazao mi: “Luka, ako želiš upoznati idola, dođi odmah u Klaićevu ulicu, u ured doktora Ivana Fattorinija. Dojurio sam što sam brže mogao, i već u 7.30 ujutro tamo je bio – David Copperfield. Pokazao mi je kako izvodi trik poznat kao “rubber band magic”, u kojem se jedna gumica, ona kuhinjska za džem, spaja s drugom. Poznavao sam taj njegov trik, često ga radi u svojim TV emisijama, a i danas često koristim njegov trik na nastupima. Kad već spominjemo Copperfieldov šou u Domu sportova, tamo je preselio 15 ljudi iz publike na pozornicu. Tko je u publici ulovio balon, za tren se našao iza njega. Vrhunska je to bila produkcija, gotovo nadrealna, ali si najbolji mađioničari svijeta to mogu priuštiti. Pogledajte ulaznice, ako cijena za njihov nastup u Las Vegasu stoji 200 dolara, a za moj nastup u Zagrebu – 8 eura, jasno je da se velik dio tog novca ulaže u spektakl, a u našem poslu valja itekako ulagati kako bi publika ostala impresionirana. Konkretno, meni možda treba i 40 predstava da vratim ono što sam sve uložio, od plakata, trikova, kostima, termina, vježbanja, suradnika... Teško je u našem poslu biti samostalan. A i kod mađioničara nije slučaj, kao recimo pjevača, tekstopisaca ili skladatelja, da postoje tantijemi. Ni glumci i ni mađioničari ih nemaju, ne mogu živjeti na staroj slavi.

Koji je bio vaš najvažniji mađioničarski nastup?

Las Vegas. Nastup u šouu “Penn & Teller: Fool Us”, a u kojem su pred žirijem i TV kamerama prošli svi najpoznatiji mađioničari na svijetu. Snimalo se u Hotelu Rio, nedaleko Cesar’s

Palacea, a poznat je taj hotel jer se tamo igra i finale turnira “World Series of Poker”. Moj nastup najavila je glumica Alyson Hannigan, poznata po glavnim ulogama u “Američkoj piti”, ali i “Buffy”, “Kako sam upoznao vašu majku”... i ničega se, osim njezine najave, s nastupa ne sjećam. Bila mi je tolika trema, kažem to je najpoznatija mađioničarska pozornica na kojoj je dvije sezone prije mene i sam David Copperfield nastupao, sam vrh mađioničarskog svijeta, da sam bio kao u kakvom transu. Ali, ispalo je sjajno! Vidio sam kasnije snimku (smijeh). Izvodio sam trik s trbuhozborstvom, miješao dva glasa, nožem derao odijelo...

Tko su vodeći mađioničari svijeta? Amerikanci?

Uz Amerikance to su mađioničari s istoka, poput Japanaca, Kineza i Korejaca. Njihov su forte trikovi manipulacija s lopticama, kartama, u tome im nema ravnih. I Francuzi su itekako dobri.

Gdje ste još nastupali na svjetskim pozornicama?

U New Yorku u “The Cutting Roomu”. Pozornica je to na kojoj su nastupali The Beatlesi, Amy Winehouse, Norah Jones, Sheryl Crow... a na putu sam izgubio prtljagu pa za nastup nisam imao sve potrebne rekvizite, no srećom je u blizini bio najstariji mađioničarski dućan u SAD-u, kultni Tannen’s Magic, koji je točno preko puta Empire State Buildinga. Dućan je radio do 18 sati, uspio sam stići prije zatvaranja pa kupio ono što mi je trebalo – špil karata i konop.

Koliko ste godina imali kad ste prvi put stali pred publiku?

Prošlo je više od 28 godina. Bio je 26. siječnja 1996. godine, a u zagrebačkom Teatru &TD održavao se glumački festival koji je vodila Mani Gotovac. Pružila mi je priliku da na zatvaranju festivala, nakon posljednje predstave, nastupim u foajeu. I tu sam izvodio jedan trik u kojem sam gospođu iz publike zamolio za novčanicu od 200 kuna pa je pred njom pretvorio u papir na kojem je pisalo “Hvala”. Bilo je tu još trikova, i na kraju večeri ta mi je gospođa prišla i pohvalila me, rekla mi je: “Super ti je bio onaj trik s 200 kuna”, aludirajući na to da bih joj novčanicu, onu sa Stjepanom Radićem, mogao i vratiti. Toliko sam bio uzbuđen da nisam ni primijetio da je novčanica ostala kod mene, bio sam uvjeren da sam joj odmah nakon trika novac i vratio. Tek navečer, a spavao sam kod bratića u

Sopotu, vadeći rekvizite s nastupa na stol, pronašao sam u džepu njezinu novčanicu od 200 kuna. Tada mi je bilo neugodno, a i danas me to muči. Nikad tu gospođu nisam više sreo, ali i dalje joj želim vratiti novac koji je ostao u mom džepu... Ja sam mađioničar, a ne kradljivac! (smijeh).

Što ste radili u to doba, ali za novac?

Radio sam i u Gavelli, pomagao u kazalištu, ali i – radio na šanku.

Nasmijali ste i princa Alberta II. u Monaku. Što pamtite s tog nastupa?

U publici je sjedilo 50 odabranih ljudi, među njima i Bianca Jagger, bivša supruga Micka Jaggera, a bio je tamo i slavni francuski istraživač koji je ronio s Jacquesom Cousteauom. Nastup sam pripremao i na engleskom i na francuskom jeziku, jer su me iz kraljevskog protokola upozorili da ni oni sami ne znaju na kojem će se jeziku publici obraditi princ Albert II. te da ako on otvori večer govoreći na francuskom, ja nikako ne smijem nastaviti na – engleskom. Smatralo bi se to neprimjerenim. U trenucima kada je on bio na pozornici ništa na njoj nije smjelo stajati pa sam ja svoj mađioničarski stol odgurao skroz