Jedna od najvećih Dinamovih devetki svih vremena

Italiju do Trsta, pa je moj sin išao autom po njega da bi ga dovezao u Zagreb. Bilo je to teško razdoblje za njega, životna etapa u kojoj bi mnogi mladi nogometaši potonuli, ali Bruno je, zahvaljujući svojoj mentalnoj snazi, ipak isplivao – dodao je Bandić.

Brunu je put iz Dinama prvo odveo u NK Zagreb, za čije je kadete debitirao 27. rujna 2009. protiv Istre 1961. Zagreb je slavio 1:0 pogotkom debitanta Brune. Iz Zagreba prešao je u HAŠK 1903, u kojemu je bio kadet i junior, potom i u Hrvatski dragovoljac. U HAŠK-u 1903 dospio je u ruke treneru Željku Adžiću.

– Naši kadeti tada su se plasirali u prvu ligu pa ga je to privuklo k nama. Moje sjećanje na Petkovića je kako je to bio najteži klinac za treniranje, dečko iz kojega sam htio izvući najviše, a nisam bio svjestan nekih stvari. Znao sam ga i primiti za prsa kako bih ga prodrmao, misleći kako je lijen, jer je bio i mangupčić, a on jednostavno u tom trenutku fizički nije mogao više dati – kazao je Adžić i dodao:

– Bruni je Italija dala puno dobrih stvari. Tamo je sazrijevao i razvijao se u ovo što je danas. On nije tipični gol-igrač, iako zna zabiti gol, nego ga je život natjerao da bude drugačiji, lukaviji. Naime, ako si profil napadača koji nema silinu i brzinu za pretrčati igrača, onda maksimalno koristiš druge talente. Onda imaš taj vic, onda si “zločest”, onda si mangup u igri, a to Petković radi izvanredno.

Besnik Prenga, Brunin trener u juniorima Hrvatskog dragovoljca, bio je fasciniran mladim Metkovcem čim ga je prvi put vidio.

– Petković je bio u generaciji s mojim sinom Herdijem i kako sam ga pratio od malih nogu, jako sam ga želio dovesti u Dragovoljac. Uspjelo mi je to nakon što mu je propao prelazak u Rudeš. U Bruni sam vidio genijalnoga centarfora, drugoga Ibrahimovića, dečka koji nogomet igra drugačije od drugih. Mi vidimo deset rješenja na terenu koja može izabrati, a on se odluči na jedanaesto, nešto što vidi samo on. To je Bruno! Eh, da je imao inat, da se nije zadovoljavao malim stvarima, danas bi bio u Juventusu, jer on ima kvalitete za najveći europski klub. Ili da se kao mladi igrač nije kroz život probijao sam, bez ičije logistike i potpore. Rekao bih da mu je u najvažnijem razdoblju karijere trebao netko poput Zdravka Mamića – ističe Prenga.

Jeste li ga, poput Adžića, trebali tjerati da trenira?

– Ne bih rekao da Bruno nije volio trenirati, nego je volio raditi ono što mu je najbolje išlo; tehniku, jedan na jedan, škarice... Kao da u tom trenutku nije znao koliko vrijedi i da mu treba još “ono nešto”. Ali, mene Bruno svejedno impresionira, jer on kada igra svejedno mu je je li s druge strane Chiellini ili Prenga. On igra i u tome uživa, i uživaju svi oko njega – zaključio je Besnik Prenga.

Kada smo mu spomenuli kako je Bruno ponekad znao imati dulja razdoblja bez pogodaka, Brenga je stao u njegovu obranu i izrekao proročanske rečenice.

– Bruno je izvanredan dečko, izvrstan nogometaš na kojega sam oduvijek bio slab. Ali, ako tražimo od njega da bude stroj za golove, onda svi imamo prevelika očekivanja jer Bruno nikada nije bio klasični centarfor. On je specifičan napadač, kojemu je uvijek prvo na umu asistirati suigraču, umjesto da on želi biti strijelac. Bruno u igri nije škrtac i egoist, i zato ga suigrači obožavaju, pa čak i po cijenu da se sebe na neki način zakida. Volio bih kada bi on u jednom trenutku dobio onaj klik u glavi koji će ga usmjeriti prema tome da bude golgeter. Kao što je to u jednom trenutku karijere shvatio Ibrahimović. I on je dugo živio za asistencije, a onda, kada je došao u Juventus, shvatio da se mora promijeniti. Da je Bruno Petković ranije dobio taj klik, on bi već bio u Juventusu, jer je za mene top, top, top igrač!

Jeste li imali iskustvo s Bruninim voljnim momentom? Je li vam ponekad izgledalo kao da mu se ne da? Navijači su mu to znali zamjeriti.

– Ne, Bruno nikada nije pružao otpor radu, premda je na treninzima više volio raditi ono u čemu je bio dobar. Znao je, doduše, zakasniti na trening, a na terenu ga je išlo ili mu nije išlo. Kada mu je išlo, onda je to bila uživancija, jer je drugačiji igrač, jer radi i vidi stvari koje drugi igrači nisu u stanju – dodaje Prenga.

A kako je izgledalo kada mu nije išlo?

– Trener sam čvrste ruke i ni za koga nisam imao popusta. Sjećam se da sam ga znao poslati i na tribinu kada je to zaslužio, a jednom sam ga, kao pedagošku mjeru, u utakmici s Hajdukom, zagrijavao 90 minuta i nisam ga uveo u igru – zaključio je Prenga.

Bruno Petković izravno je iz Hrvatskog dragovoljca u ljeto 2012. preselio na Siciliju, u tamošnju Cataniju, te je

Petković je uz legendarnoga Dražana Jerkovića (1962.) jedina Dinamova devetka koja se upisala u strijelce na svjetskim prvenstvima. Njegov gol Brazilu ušao je u antologiju hrvatskog nogometa

na Čizmi ostao čak šest godina, pa je u Prvoj HNL za Dinamo debitirao tek u ljeto 2018., nadomak svoga 24. rođendana. U talijanskoj Seriji A, nastupajući za Cataniju (2012. – 2014.), Bolognu (siječanj 2017. – siječanj 2018.) i Veronu (siječanj 2018. – lipanj 2018.), u 42 nastupa ili 1955 minuta na travnjaku nije postigao niti jedan pogodak.

Bruno je i jedno od najvećih otkrića Dalićeve ere u reprezentaciji, strijelac nekih od najvažnijih pogodaka za Hrvatsku, poput onoga protiv Brazila na SP-u 2022. ili protiv Nizozemske u polufinalu Lige nacija 2023. godine. Možda je prošlo ispod radara: Petković je uz Dražana Jerkovića (1962.) jedina Dinamova devetka koja se upisala u strijelce na svjetskim prvenstvima! Ukupan učinak od deset pogodaka za Hrvatsku u 34 nastupa imat će prilike podebljati na nadolazećem Europskom prvenstvu u Njemačkoj, svome drugome Euru u karijeri.