Pismo koje spaja: glagoljica u Slavoniji pronašla svoj put, hram i utočište
Uspostaviti rad stručnih timova psihologa logopeda, socijalnih pedagoga koji bi djelovali u više škola (preventivno i kurativno) kako bi se smanjila potreba (i trošak roditelja) za traženjem pomoći izvan formalnog odgojno-obrazovnog sustava samo je jedan od konkretnih poteza koje su, što se tiče obrazovanja u svome programu, biračima ponudili iz stranke Republika. Između ostalog, zalažu se i za pravedniji sustav pedagoških mjera, pohvala i kazni, ali i uspostavu standarda vrednovanja u kojem znanje, a ne ocjena moraju imati prednost. Ovi su konkretni potezi koje su ponudili biračima u svom programu obrazovanja proizašli između ostalog i nakon istraživanja u sklopu kojeg su održani sastanci jedan na jedan s ravnateljima i stručnim suradnicima (psiholozima i pedagozima) u više od 150 srednjih škola u Hrvatskoj. Pritom se kao sekundarni rezultat otvorio se već dobro znani problem. Naime, većina ravnatelja i stručnih suradnika izražava zabrinutost za mentalno stanje učenika te nemogućnost nastavnika da se nose s takvim problemima u učionicama.
Zato su, poručuju iz stranke Republika, podržali projekt “Što još možemo učiniti za djecu” čiji je cilj bio putem radionica osnažiti nastavnike te ih podučiti tehnikama i vještinama kako bi se na odgovarajući način suočavali s djecom koja su izložena traumatičnim iskustvima kako bi se mogli nositi sa sve zahtjevnijim i ponekad agresivnim roditeljima, a demonstrirane su im i tehnike kako da ispravno komuniciraju i razlikuju osobu od ponašanja te na kraju kako da se nose sa sve većim stresom.
Tako je u sklopu projekta, koji traje i dalje, održano više od 30 radionica u osnovnim i srednjim školama diljem Hrvatske te je u njima sudjelovalo više od 300 nastavnika. Praktični rad s nastavnicima i povratna informacija s terena pokazala je njihovu izuzetnu ranjivost i izloženost ovim promjenama kojima su izloženi. Zato se u svom programu zalažu i za javnu provedbu preventivnih mjera sprečavanja nasilja u odgojno-obrazovnim ustanovama s jasno definiranim pravilima ponašanja. Također, u školama se želi bitno ograničiti upotreba mobilnih telefona.
Gradove Pleternicu i Novsku spojilo je povijesno hrvatsko pismo glagoljica na temelju kojeg smo i danas prepoznati u Europi i svijetu. Naime, ova dva grada jedini su poznati lokaliteti na kojima je pronađena glagoljica u Slavoniji. Stoga planiraju brojne zajedničke projekte.
U Slavoniji su tragovi glagoljice sve do 1992. bili skoro potpuno nepoznati. Zbog toga je neobično i zanimljivo odjeknulo otkriće da se natpisi na ovom starom hrvatskom pismu pojavljuju u crkvama uz rijeku Orljavu, o kojima se do tada nije ništa znalo.
Natpis na brončanom zvonu
Konkretno, radilo se o natpisima na crkvama u Brodskom Drenovcu i Lovčiću. Time se došlo do spoznaje da je i Slavonija, uz Istru, Dalmaciju i Liku, bila područje gdje je bila prisutna glagoljica.
Crkva sv. Dimitrija u Brodskom Drenovcu, u osnovi gotička s početka 14. stoljeća, jedinstvena je u svojoj ljepoti i zaštićena kao spomenik nulte kategorije.
Nekoliko je objašnjenja odakle glagoljica baš u Brodskom Drenovcu. Jedno povezuje glagoljicu s nekadašnjim vladarom Drenovca Pavlom Gorjanskim, koji potječe iz loze rapskih knezova, drugo s Dujmom
Frankopanom, knezom krčkim, koji je bio požeški župan u vrijeme kad je Drenovac pripadao kraljevom gradu Požegi, a treće, geografsko, kaže da se drenovačka crkva nalazila na putu prema Savi i dalje prema moru, do glagoljaških središta, što je čini vezom između mediteranskih centara glagoljice te kontinentalnih crkava i Požege kao jakog kulturnog središta Slavonije.
Hrvatska glagoljica jedan je od nezaobilaznih simbola nacionalnog identiteta. Grad Pleternica, odnosno njegovo naselje Brodski Drenovac, donedavno je bio, uz susjedni Lovčić, koji administrativno pripada općini Brodski Stupnik, jedini poznati lokalitet na kojem je pronađena hrvatska glagoljica u Slavoniji. Točnije, tako je bilo sve do 2018., kada je pronađeno brončano zvono s urezanim natpisom na uglatoj glagoljici na lokalitetu crkve sv. Luke u Novskoj.
– Mi već dugi niz godina znamo da imamo glagoljicu ovdje u Pleternici, točnije u Brodskom Drenovcu. Radili smo razne zapise na temelju
U Slavoniji su tragovi glagoljice sve do 1992. bili skoro potpuno nepoznati. Zbog toga je neobično i zanimljivo odjeknulo otkriće da se natpisi na ovom starom hrvatskom pismu pojavljuju u crkvama uz rijeku Orljavu, o kojima se do tada nije ništa znalo
toga i pokušali to dokumentirati. Međutim, nismo znali da glagoljica postoji i u Novskoj – objašnjava gradonačelnica Pleternice Marija Šarić.
Glagoljica je vrsta alfabetskoga pisma koje je osmišljeno s ciljem jednostavnijega zapisivanja slavenskih jezika za potrebe širenja kršćanstva. Hrvatska glagoljica u hrvatskim je zemljama bila prisutna od 11. do 16. stoljeća. Poznata je kao uglata glagoljica, dok obla glagoljica izvorno pripada Bugarsko-ohridskoj književnoj školi.
Hrvati su živu uporabu glagoljice u svojim liturgijskim i upravno-pravnim tekstovima održali do 19. stoljeća te je smatraju svojim nacionalnim pismom. Republika Hrvatska proglasila je 2014. godine “umijeće čitanja, pisanja i tiskanja glagoljice” hrvatskim nematerijalnim kulturnim dobrom te je odredila mjere zaštite.
Otkriće glagoljice u još jednom slavonskom gradiću potaknulo je bivše gradonačelnike Pleternice i Novske, aktualnu požeško-slavonsku županicu Antoniju Jozić i ministra rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Marina Piletića da pokrenu inicijativu za povezivanje aktivnosti na promociji glagoljice u cjelovitu zajedničku priču.
Otvorile se nove ideje
Nedavno su Pleternica i Novska zajedničkim snagama organizirale prve Dane hrvatske glagoljice i glagoljaštva. Posjetitelji su mogli sudjelovati u raznim događanjima, od okruglog stola i promocije knjige “Brendiranje kulturom: glagoljica” preko izložbe Živa glagoljica otoka Krka pa sve do tečaja glagoljice za odrasle. Svi ti sadržaji otvorili su im neke nove priče i vidike.
– Kao što smo na temelju zaštite naziva muzeja bećarca razvili cijelu priču i kroz deset godina došli do muzeja koji je kruna svih tih nastojanja, isto tako se nadamo da će i glagoljica pronaći svoj hram, mjesto i utočište. Mi zapravo puno toga još ne znamo. Pred nama je dalek put i puno mogućnosti, ali nadam se da ćemo kroz umrežavanje javnog, privatnog i civilnog sektora te znanstvenih institucija pronaći model da napravimo zanimljive i dobre projekte koji će čuvati baštinu i na zanimljiv je način prenositi budućim generacijama – rekla je Šarić.