Bio je usmjeren na prijenos struje kroz zemlju, a ne na prijenos elektromagnetskih valova kroz zrak Otkriće radija Tesli je bilo nadohvat ruke, ali nije ga zanimalo
Znanstvenici, uključujući i one koje podupire automobilski div Toyota, ostvarili su napredak koji bi mogao riješiti problem e-otpada i omogućiti rad litij-ionskih baterija električnih vozila u godinama koje dolaze. Naime, istraživači iz Toyota Central R&D Labsa u Japanu pronašli su način ubrizgavanja specifične tvari, nazvane reagens za obnavljanje, u stare litij-ionske baterije. Ovo ubrizgavanje nadoknađuje izgubljene ione koji pomažu bateriji da skladišti energiju. Time revitaliziraju bateriju i vraćaju joj izvorni kapacitet. Pri tom koriste proces koji bi u jednom koraku mogao smanjiti otpad i povećati opskrbu baterijama potrebnim za e-vozila.
Teslu je izostanak zanimanja ulagača za njegov sustav bežične rasvjete i oscilator morao neugodno iznenaditi. Bio je na vrhuncu slave, svjetski prepoznat, cijenjen kao izumitelj, s uglednim ljudima koji su podržavali njegov projekt. Usprkos tome, nitko osim Adamsa nije uložio novac u njegov inovativni sustav bežične rasvjete, iako je bio dobro zaštićen patentima. Tesla se vjerojatno morao zapitati što mu je ostalo kao mogućnost zarade i kako nastaviti.
Otkriće radija, koje mu je bilo nadohvat, nije ga zanimalo. Bio je usmjeren na prijenos struje kroz zemlju, a ne na prijenos elektromagnetskih valova kroz zrak pa ga je Marconi pretjecao na tom području. Ideja bežične rasvjete, koja je na javnim prezentacijama izazivala ushićeno zanimanje publike, nije mu donijela očekivane prihode. Kako će financirati svoj laboratorij u budućnosti?
Možda je još zanimljivije pitanje je li se Tesla, kao osoba opterećena svojim izazovima poput vjerojatnog poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, te Aspergerovim sindromom, odjednom suočio s prevelikom unutarnjom napetošću. Naime, raskorak između onoga što ga je doista zanimalo i onoga na čemu je mogao zaraditi postajao je sve veći. Teslu je motivirala ideja da se posveti doista velikom problemu svjetske znanosti, čije bi rješenje moglo dovesti do stvarnih promjena u načinu života i rada. S druge strane, za takav pothvat trebali su mu ulagači i stabilni prihodi. Zato je neuspjeh dobro pripremljenog i vrijednog projekta bežične rasvjete za Teslu bio veći udarac no što se ljudima oko njega moglo činiti.
Neuspjeh u komercijalizaciji izuma bežične rasvjete doveo je Teslu pred previše tešku odluku. Treba li slijediti svoje izumiteljsko srce i znanstveničku znatiželju, koji su bili najmoćnije snage koje su ga pokretale, ili bi se trebao posvetiti nečemu puno manjem, ali praktičnijem, što će moći prodati? Sve jasnije je uviđao da bez prikupljanja dovoljno novca neće moći postići ni svoje osnovne ciljeve. Zato od 1894. godine počinje njegov unutarnji rascjep, koji će idućih godina značajno utjecati na njegovo zdravlje i prosudbe.
Zašto Tesla nije počeo istraživati širenje elektromagnetskih valova zrakom? On je vjerojatno razumio to područje bolje nego itko drugi u njegovo doba. Podsjetimo se, Edison nije vjerovao u izmjeničnu struju zbog niza problema kojih je bio svjesniji od drugih. Na sličan način, ni Tesla nije vjerovao u mogućnost korištenja elektromagnetskih valova koji se šire zrakom. Znao je da se oni od odašiljača raspršuju pravocrtno i ravnomjerno u svim smjerovima. Zato je vjerovao da bi bilo kakav prijamnik mogao uhvatiti tek sićušni dio odaslane energije. Pritom, gubitak informacija i poslane energije bio bi ogroman.
Aspergerovim sindromom, o čemu smo pisali u ranijim poglavljima. Ona se, doduše, susreće i kod osoba s tzv. mesijanskim kompleksom. Naime, analizirajući Tesline odluke i poteze u sljedećim godinama, postajat će sve teže razabrati njegove stvarne motive. Njegova iskonska izumiteljska znatiželja i zanimanje za širenje ljudskog znanja bila je trajno prisutna, no granice te znatiželje postajale su sve šire i nesputanije.
Uz tu izvornu motivaciju, koja je neupitna, pod pritiskom konkurencije poput Marconija, Hertza i ostalih, Tesla se počeo sve češće obraćati medijima toga doba, pisati ambiciozne eseje te najavljivati svoje grandiozne poteze i izume kojima će vrlo značajno pomoći cijelom čovječanstvu. Njegove su brojne optimistične najave katkad težile poboljšanju životnih uvjeta, a ponekad rješavanju problema mnogih ljudi. U kasnijim godinama sve je češće govorio i o tome kako će zaštititi stanovništvo od ratnih prijetnji i stradanja. Iz godine u godinu Nikola Tesla će polako odmicati sve dalje od isporuke primjenjivih izuma i konkretnih dostignuća, a sve više najavljivati svoje inovativne ideje koje će pomoći čitavom čovječanstvu ili će ljude nekako spasiti od velikih opasnosti.
”Mesijanski kompleks”, “spasiteljski kompleks” ili “kompleks bijelog viteza” je, u najširem smislu, naziv za stanje uma u kojem pojedinac vjeruje da je odgovoran za spašavanje ili pomoć drugima. Ono se ne može objektivno dijagnosticirati, ali se u nekih ljudi može razviti pod određenim okolnostima, a može se uz podršku i ublažiti ili povući. Međutim, simptomi mogu biti slični onima kod narušenog prosuđivanja, kada osobe počnu ispoljavati iluzije veličine, ili pak imaju doista grandiozne ideje. Međutim, dok bi u slučaju neke druge osobe trebalo posumnjati na moguć poremećaj zdravlja, kod Nikole Tesle motivacija za takvo ponašanje mogla je biti sasvim razumna. Naime, Teslin je duh svakako morao biti oslabljen brojnim izazovima s kojima se borio, kao i s nekoliko slomova koje je bio doživio. No Tesla je ipak bio jedan od samo nekoliko ljudi u čitavom svijetu potkraj 19. stoljeća koji je dokazano imao znanja i sposobnosti da bi se takvim problemima cijelog čovječanstva mogao uspješno posvetiti. Zato je nemoguće, temeljem njegovih zapisa, procijeniti u kojoj je mjeri svojevoljno kreirao svoje nove ideje koje je gorljivo najavljivao, a koliko su mu one bile određena prisila – što nije neobično kod osoba s poremećajem pažnje i hiperaktivnosti (ADHD-om), Aspergerovim sindromom i “mesijanskim kompleksom”. Naime, “briga za čovječanstvo” u tim slučajevima pothranjuje osjećaj vlastite važnosti te služi kao neka vrsta stimulusa u ovisnika, a Tesla je imao izrazitu sklonost ovisničkim ponašanjima.
Tesla je toliko vjerovao u snagu fenomena rezonancije da je mislio da samo treba odrediti električni potencijal Zemlje i frekvenciju na kojoj ona titra. Zatim bi, uz pomoć točno odmjerene količine struje poslane u Zemlju na precizno određenoj frekvenciji pobudio goleme rezonantne učinke. Tako je želio pribaviti svim ljudima neizmjerne i besplatne količine struje. Kako se u to vrijeme budio i interes ljudi za svemir, Tesla je u svojim istupima počeo sve češće sugerirati da bi se korištenjem električnog naboja raznih planeta u Sunčevu sustavu i poticanjem rezonantnih fenomena mogli slati i međuplanetarni signali i poruke.
U 1895. godinu Tesla ulazi rastrgan između snažne potrebe da osigura nova sredstva za svoj laboratorij i želje da počne razvijati svoj veliki izum, koji je novinarima spominjao kao svoj najznačajniji doprinos čovječanstvu – uvećavajući odašiljač ili predajnik. Međutim, bio je izuzetno razapet između rada na njemu i napora koje je i dalje ulagao da nekome proda svoj sustav bežične rasvjete.
Počeli su ga brinuti i uspjesi koje je Marconi postizao bežičnim prijenosom informacija na ograničene udaljenosti. O tome se sve više pisalo, a Tesla nije mislio da je taj istraživački problem vrijedan njegove pažnje. Razmišljao je sve češće o tome kako nadmašiti Marconija i poslati informacije cijelim svijetom kroz zemlju, a ne na male udaljenosti kroz zrak. No rad na toliko velikih ideja, a pod tako teškim financijskim pritiskom, morao je postajati teškim teretom za leđa samo jednog čovjeka.
Uz sve to, Tesla je počeo imati i sve šire obveze druženja. Arhitekt projekta na Niagari Stanford White pozvao ga je da se pridruži newyorškom klubu “The Players”, gdje se mogao susretati s vodećim intelektualcima i vrhuškom newyorškog društva. Tesla je tamo dolazio sve iscrpljeniji te postoje zapisi kako su se njegovi prijatelji i poznanici počeli brinuti za njega. Tesla je, tako razapet, doista klizio u vrlo tešku situaciju i nastojao se iz nje izvući radom – radio je više no ikada, do samih granica fizičke izdržljivosti ljudskoga bića.
Ako se nečemu ipak i dalje nadao, te imao razloga vjerovati da će uspjeti preokrenuti stvari u svoju korist, bio je to projekt uvećavajućeg odašiljača, koji bi proizvodio struju goleme snage. Svi ljudi svijeta mogli bi tada primati neograničene količine besplatne električne energije jer bi se proizvodnja oslanjala na prirodne fenomene.
Neuspjeh u komercijalizaciji izuma bežične rasvjete doveo je Teslu u tešku situaciju