Republikanci i nacionalisti upozoravaju da je autonomna Korzika uvod u raspad Francuske
Korzika, četvrti po veličini otok na Sredozemlju, poznat i kao “Otok ljepote”, koji je pod francuskom vlašću od konca 18. stoljeća, na korak je od ostvarenja povijesnog cilja – autonomije. Korzikanski čelnici postigli su s predstavnicima francuske vlade dogovor o ključnom koraku prema autonomnom statusu otoka, odnosno o nacrtu teksta kojim će se osigurati priznavanje autonomnog statusa Korzike u francuskom ustavu. Time se ostvaruje najava francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, koji je koncem rujna prošle godine tijekom posjeta Ajacciu na Korziki i obraćanja tamošnjem parlamentu prvi put predložio mogućnost autonomije za taj mediteranski otok, dovodeći time u pitanje jedan od najtvrdokornijih tabua francuske politike, onaj koji se odnosi na pitanje korzikanske autonomije i jedinstvo Francuske Republike.
Priznavanje identiteta
Macron je tada predložio stvaranje autonomije Korzike unutar Francuske, naglasivši da ta autonomija neće biti “autonomija protiv države niti autonomija bez države”, naglasivši da bi svi izgubili da stvari ostanu onakve kakve jesu. Tada je naglasio i da bi dogovor o autonomiji trebao biti postignut u roku od šest mjeseci, pozivajući korzikanske političare da pripreme ustavni prijedlog autonomije usuglašen s francuskom vladom, što se sada i ostvaruje. Iako detalje još treba utvrditi, dogovor predviđa priznavanje korzikanskog povijesnog i kulturnog identiteta u okviru francuskog ustava, a vlasti u Ajacciu trebale bi dobiti veće ovlasti. Predviđa se i promicanje upotrebe korzikanskog jezika u obrazovnim institucijama i javnom životu, premda dogovor zasad ne predviđa službeno priznavanje korzikanskog jezika, koji je bliži nekim dijalektima talijanskog nego francuskom jeziku. Institucionalne promjene trebale bi omogućiti Korzici, kako je tada naglasio Macron, da sačuva svoju “dušu i identitet” u okviru Francuske Republike.
Predloženi nacrt poštuje okvire o kojima je govorio Macron. Njime se definira priznavanje korzikanskog kulturnog i povijesnog identiteta, uz davanje većih ovlasti korzikanskim vlastima. Postignuta je suglasnost oko prvog paragrafa u nacrtu teksta, u kojem se kaže da ustavni tekst predviđa priznavanje autonomnog statusa Korzike unutar Republike, “uzimajući u obzir njezine vlastite interese vezane uz njezin mediteranski otočni karakter i njezinu povijesnu, jezičnu i kulturnu zajednicu koja je razvila jedinstvenu vezu sa svojom zemljom”. Umjereni nacionalist i šef regionalne uprave Korzike
Gilles Simeoni izrazio je zadovoljstvo predloženim nacrtom, upozoravajući pritom da proces nije dovršen s obzirom na to da se predstavnici vlasti na Korzici još uvijek ne slažu oko nekih načela i načina podjele vlasti između Ajaccia i Pariza.
– Sada smo u polufinalu. Još uvijek moramo pobijediti u polufinalu, a onda i u finalu – kazao je Simeoni.
Dogovorom o autonomiji počinje novo povijesno razdoblje za otok koji je pod francusku vlast potpao 1768., kada ga je Genova prodala Francuzima. U Ajacciu se rodio i najpoznatiji Korzikanac Napoleon Bonaparte. Korzika ima oko 350 tisuća stanovnika, a površinom je više od šest puta manja od Hrvatske, ali su Korzikanci s oko 30 tisuća eura BDP-a po stanovniku zato skoro dvostruko bogatiji od Hrvata, premda su za skoro četvrtinu siromašniji od ostatka Francuske. Korzikanci već desetljećima teže autonomiji, a korzikanski nacionalisti dugo su se borili za neovisnost, pa i oružjem. Radikalne nacionalističke skupine, među kojima se isticala Narodna fronta za oslobođenje Korzike (FLNC), od šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća izvodile su akcije i bombaške napade protiv francuske vlasti, ali bilo je i njihovih međusobnih obračuna i kriminala. FLNC 2014. godine odbacuje oružanu borbu, a odonda jača politički pokret koji se zauzima za autonomiju i koji ima većinu u regionalnom parlamentu. Početkom stoljeća korzikanski jezik uveden je u osnovne škole, a od 2018. Korzika ima poseban status i nešto veća prava od ostalih francuskih regija. Međutim, prije dvije godine na otoku ponovno izbija nasilje, nakon što je poznatog korzikanskog nacionalista Yvana Colonnu, koji je služio doživotnu kaznu zbog ubojstva francuskog korzikanskog upravitelja Claudea Erignaca 1998., ubio drugi zatvorenik. Tadašnji nemiri otvorili su bolna pitanja zaprijetivši novom erupcijom
Dogovorom o autonomiji Korzike unutar Francuske Republike počinje novo povijesno razdoblje za otok koji je pod francusku vlast potpao 1768., kada ga je Genova prodala Francuzima.
nasilja i krvoprolića koji su obilježili odnose Korzike i Pariza posljednjih desetljeća, aktualizirajući tako i pitanje statusa Korzike. Tada su i u Parizu počeli razmatrati dodjelu autonomije nemirnom otoku, što je onda dovelo i do Macronova posjeta Ajacciu i ponude autonomije, koja bi trebala okončati konfliktno razdoblje u odnosima Pariza i Ajaccia. Riječ je o povijesnom koraku i za Korziku i za Francusku, u kojoj se često naglašava jakobinski slogan iz 1793. o jedinstvenoj i nedjeljivoj Francuskoj Republici, što bi moglo i zakomplicirati realizaciju dogovora o autonomiji.
Desnica protiv autonomije
Naime, davanje posebnog statusa, osim što mora biti odobreno u regionalnom parlamentu u Ajacciu, zahtijeva i potporu i francuske Nacionalne skupštine i Senata, i to tropetinsku većinu u oba doma, što bi mogao biti ozbiljan problem za Macrona i njegovu manjinsku vladu, koja nema većinu ni u Skupštini ni u Senatu. Ekstremno desno Nacionalno okupljanje Marine le Pen, bivša Nacionalna fronta, optužuje Macrona da želi “dekonstruirati francusku naciju”, a puno blaži nisu ni konzervativni Republikanci, tradicionalni protivnici korzikanskih nacionalista. Njihov čelnik u Senatu Bruno Retailleau smatra da priznavanje korzikanske povijesne, jezične i kulturne zajednice zapravo znači priznavanje korzikanskog naroda, što je po njegovu sudu opasan korak za zemlju i može dovesti do sličnih zahtjeva drugih regija, a time i do raspada Francuske, premda ministar unutarnjih poslova Gerald Darmanin pokušava ublažiti takve strahove objašnjavajući da nacrt ustavnog teksta ne odvaja Korziku od Francuske, ne spominje korzikanski narod niti korzikanskom jeziku daje službeni status izjednačen s francuskim jezikom.