Rotori su u trendu. Trešnjevka je dobila i dvostruki, a Jarun elipsu
Kružni tok, manji ili veći, pa dvostruki rotor, a onda i elipsa... Iz dana u dan ulice metropole mijenjaju se zbog prometnih zahvata, a svjedoci smo i zamaha u rekonstrukciji raskrižja. Pritom se, s obzirom na trend, može se zaključiti da je u Zagrebu na snazi prava rotorizacija. A osim što stalno niču, ne razlikuju se samo po veličini već i izvedbi.
Uskoro stiže i u Sopot
Tako je, prisjetimo se, u rujnu otvoren dvostruki rotor na Trešnjevki, na raskrižju Nove ceste, Kranjčevićeve i Adžijine, pa kao prvi takav u gradu označio početak novih vjetrova u zakrčenom prometu na zagrebačkim ulicama. Iako dočekan uz iznenađenje, gotovo svi vozači koje smo zatekli da onuda prolaze sada ističu da se prometna situacija popravila. A društvene mreže protekloga vikenda užarilo je i novo rješenje na ulazu u Jarun. Kružni tok koji to ustvari nije jer je gradska vlast odlučila rekonstruirati raskrižje Hrgovića i Jarunske gradnjom elipsastog rotora, također jedinstvenog u metropoli. Trenutačno se pak rotori grade na raskrižju Turinine i Ostrogovićeve u Sopotu te u Ulici Hrvatskog sokola na Jarunu. Nove kružne tokove dobilo je i Središće, i to njih nekoliko u blizini Bundeka, a jedan veći ljetos je osvanuo i pored pješačkog mosta na Kajzerici, nedaleko od onog najpoznatijeg u Zagrebu, čuvenog Remetinečkog
rotora. Provjerili smo stoga što o tom trendu misle vozači, biciklisti, pješaci, ali i prometna struka, a pitali smo i Grad planiraju li nastaviti s gradnjom rotora i na kojim lokacijama, no odgovor zasad nismo dobili.
Elipsom na Jarunu koja je otvorena 8. ožujka već se provozao i taksist Željko, koji smatra da su rotori učinkovito rješenje za bolji protok prometa. – Ovaj mi se čini dobar, iako je neobičan. Najviše me brine to što će se ova crvena površina u sredini, s obzirom na navike ovdašnjih vozača, uskoro pretvoriti u parkiralište, naravno, ne bude li pauk u akciji, jer se to dogodilo s kružnim tokom na Svetom Duhu, onom s Dinamovim grbom, na kojemu svako malo parkiraju aute i tako smanjuju vidljivost – govori. Dodaje da s rotorizacijom ipak nisu nestali svi problemi, a upozorava i na to kako, dok je s jednotračnim kružnim tokovima situacija super, mnogima i dalje poteškoće stvaraju oni s dva traka, kao što je, primjerice, slučaj na Laništu
Situacija na cestama nikad nije bila gora. Male akcije su dobre, ali potrebna su kapitalna ulaganja, odnosno milijarde, i sustavan pristup, ističe Marušić
kod Arene ili pak u Škorpikovoj kod King Crossa.
– Prometna kultura i znanje ne prate tempo građenja rotora pa brojni vozači ne znaju da se žmigavac pali kad izlaziš, a ne kad ulaziš u kružni tok. Također, ondje gdje dvostruki trakovi nisu iscrtani ima pametnjakovića koji voze cijeli krug po vanjskom traku, presijecaju si pravce... – komentira vozačica Marina. A iako Hana, studentica s Črnomerca, ne vozi često po Zagrebu, kaže da na biciklu nerijetko prolazi Trešnjevkom. – Čini mi se da je sad kod dvostrukoga rotora sigurnije jer je prije bilo nepregledno. Nisam stručnjakinja, ali po meni je situacija bolja – zaključuje.
Brojna gradilišta rotora u kvartu zamijetio je i Vatroslav s Jaruna, koji misli da smiruju promet jer im automobili više ne divljaju pod prozorima. – Kružni tok kod Pjacine usporio je jurilice s Jarunskog jezera koje su se onuda zalijetale prema Savskom mostu. Ono što je ostalo problematično kod nas raskrižje je Selske i Horvaćanske, gdje su ogromne gužve i česti sudari, ne znam bi li možda i ondje rotor pomogao – govori Vatroslav.
Prometni stručnjak Željko Marušić slaže se s tezom da su kružni tokovi dio rješenja za prometni kolaps u metropoli koji postaje sve gori, a smatra i da bi njihova gradnja trebala biti obveza. – Ipak, rotor ima svoje limite u smislu opterećenja i na raskrižju Selske i Horvaćanske, primjerice, on ne bi bio dovoljan. Eventualno bi funkcionirao u kombinaciji s denivelacijom najopterećenijih prometnih pravaca – kaže Marušić. Sustav bi se, dodaje, trebao bazirati na što više videonadzora na cestama, kružnim tokovima te uklanjanju suvišnih prometnih znakova, kojih je, ističe, u metropoli čak 60 posto.
– Znakovi gube smisao kada ih je previše i kada su za apsolutno sve jer ih onda vozači počnu ignorirati. Moram naglasiti i da su kružni tokovi s denivelacijama rješenja koja više koštaju, ali su dugoročno znatno isplativija. Pa koliko se samo novca izgubi čekajući u gužvama na najgorem raskrižju u državi, križanju Držićeve i Vukovarske... – ističe prometni stručnjak koji je pak veoma kritičan prema rotoru u Remetincu. Kružni tok, objašnjava, gubi smisao kada se stavi semafor, a ima negativno mišljenje i o elipsi na Jarunu.
Umjetni zavoj bez smisla
– To i nije kružni tok jer nije krug. Stvara se umjetni zavoj pa se onda vozi ravno, što nema nikakvog smisla. Ondje su trebali proširiti raskrižje i napraviti normalan rotor – kaže Marušić. Upozorava i da prometna situacija u Zagrebu nikad nije bila gora te kako bi njezino rješavanje trebalo biti natpolitičko, odnosno proglašeno pitanjem od nacionalnog interesa. Jer iako su male akcije, poput gradnje kružnih tokova, dobre, objašnjava, potrebna su kapitalna ulaganja, odnosno milijarde kako bi se adresirali sustavni problemi i realizirala rješenja.