Trenerski kolodvor HNL-a, a tek 18% smjena se isplati
Početkom tjedna u Supersport HNL-u dogodila se već 13. trenerska smjena od starta sezone. Posljednji nesretnik bio je dojučerašnji trener Gorice Dinko Jeličić, koji je tako na klupi izdržao 21 utakmicu, što je ustvari – uspjeh! Naime, više utakmica u kontinuitetu u istom klubu od njega ove sezone u HNL-u skupila su samo trojica trenera – Lokomotivin Silvijo Čabraja (maksimalnih 27), Rijekin Željko Sopić (23) te Dinamov Sergej Jakirović (22). Kada pak pogledamo ovosezonski trenerski prosjek, ispada da je prosječno zadržavanje na klupi hrvatskog prvoligaša ove sezone 11, 5 utakmica.
Najgori smo u Europi
Da, dobro ste pročitali, 11 i pol utakmica! Toliko o viziji čelnih ljudi hrvatskih prvoligaša. Doduše, ima i iznimaka. Silvio Čabraja jedini je trener koji je od početka sezone u istom prvoligašu, a strateg Lokomotive ne samo da je lokose vodio na svih 27 utakmica sezone, već je na klupi kluba s Kajzerice neprekidno dvije godine i devet mjeseci, odnosno 108 utakmica. Trenera vjerojatno ne bi mijenjao ni Varaždin, no zbog bolesti Kovačevića na klupu su bili primorani postaviti Šafarića. Baš kao i Rijeka, kojoj je trener Jakirović “otet” nakon četiri kola.
Negativni rekorderi, kada govorimo o ligaškim utakmicama, ove su sezone Dinamo i Istra 1961, koji su otkaze svojim trenerima, Bišćanu i Karoglanu, davali nakon svega tri prvenstvene utakmice početkom sezone! Istra je negativni rekorder i po tome što je, uz Rudeš i sada Goricu, na klupi od početka sezone imala tri različita trenera. Gledamo li pak čisti prosjek, hrvatski klubovi u dosadašnjem su dijelu sezone imali po 2,2 trenera na klupi.
Ili, još gore, trenera je mijenjalo čak 90 posto hrvatskih prvoligaša, što je najveći prosjek u Europi ove sezone. A koliko HNL klubovi mijenjaju, najbolje pokazuju usporedbe s drugim ligama. Prvi do nas, po trenerskim promjenama su – Srbi. Naime, od 16 klubova u Srbiji, njih 13 mijenjalo je trenere u ovoj sezoni, što je prosjek od 81 posto. Svi naši susjedi mijenjali su manje – u Sloveniji 6 od 10 (60 posto), u BiH 9 od 12 (75 posto),
Čak devet od 10 HNL klubova na klupi nema trenera s početka sezone. U Engleskoj su pak trenere mijenjala svega 3 od 20 klubova!
a u Mađarskoj 6 od 12 (50 posto).
Uzorak je ustvari jasan, što je liga bolja i uređenija, to je manje trenerskih promjena. Tako su u Engleskoj ove sezone trenera promijenila svega tri od 20 klubova (15 posto), u Njemačkoj i Francuskoj 4 od 18 (22%), u Španjolskoj njih 7 od 20 (35 %), a u Italiji 8 od 20 (40 posto).
Zašto hrvatski prvoligaši imaju toliko malo strpljenja s trenerima, teško je reći, no brojke od posljednjih 10 sezona jasno pokazuju da se te nagle smjene rijetko isplate. Naime, čak 63 posto trenerskih promjena nije rezultiralo nikakvim poboljšanjem rezultata. Njih 82 posto je unutar promjene od +/- jednog mjesta na ljestvici, što znači da svega 18 posto otkaza trenerima u HNL-u ima smisao!
Ono što brojke pokazuju je i to da su klubovi u posljednjih 10 sezona najveće uspjehe ostvarivali kada su im treneri imali kontinuitet od barem dvije sezone na klupi. Pokazali su to primjeri Zorana Mamića i Nenada Bjelice u Dinamu, Matjaža Keka u Rijeci, Samira Toplaka u Interu i sada pak Silvija Čabraje u Lokomotivi.
Smjene umjesto vizije
Ono što su ozbiljna istraživanja u drugim ligama pokazala, a mi nažalost proteklih godina potvrdili na primjeru HNL-a, česte trenerske promjene osim kratkoročnih šok-efekata ne donose dugoročno pozitivni utjecaj na uspjeh kluba. Ralf Rangnick, trener koji je od RB Leipziga godinama stvarao velikana, a na kraju to i uspio, rekao je: “Uspješni klubovi se grade godinama, pa i desetljećima; neuspješni se grade svake godine iznova, s novim trenerima.” Ako je ta izjava točna, onda su hrvatski klubovi većinom – neuspješni.