Bili su najbolji od najboljih, a svaki pripadnik do kraja rata imao je neki čin
Ali kada je na Božić 1991. selo Kusonje oslobođeno, a višemjesečna kriminalistička istraga koju su vodile PP Bjelovar i Pakrac dovršena, stižu i saznanja o postojanju masovne grobnice u Rakovu Potoku – prve masovne grobnice u Domovinskom ratu. Uz prisutnost UNPROFOR-a ostvaruju se uvjeti za ekshumaciju, koja je obavljena 28. i 29. siječnja 1992. godine. Nažalost, otkrivena je i bolna istina da je svih 18 pripadnika A-satnije ZNG-a Bjelovar i dvojica policajaca PP Zagreb smrtno stradalo u borbama 8. i 9. rujna 1991.
Ekshumacijom tijela, njihovim prebacivanjem u Zavod za sudsku medicinu u Zagreb i izjavama svjedoka te kriminalističkom obradom došlo se do saznanja da je trinaest branitelja poginulo u borbi, a oni su: Nikola Benkus, Željko Besek, Marinko Crnogaj, Mato Čančar, Marijan Dukić, Stipe Gađa, Anto Ivandić, Stjepan Kolar, Stjepan Mamić, Ivan Palić, Igor Stipić, Dubravko Štefulinac, Tadija Markić te da su sedmorica zarobljena, mučena na najzvjerskiji način i potom u najgorim mukama ubijena, a oni su: Miroslav Čermak, Ante Tandara, Vladimir Krivačić, Nedjeljko Pekić, Petar Grubeša, Mario Posarić i Zlatko Pavlović.
Nakon što je obavljena obdukcija i identifikacija, tijela osamnaestorice mladića, hrvatskih ratnika, 3. veljače dopremljena su u Bjelovar, u njihov rodni grad. Tijela pokojnika bila su izložena 4. i 5. veljače u školsko-sportskoj dvorani, gdje im se naklonio cijeli Bjelovar zahvalivši im za svu žrtvu koju su podnijeli za slobodnu i samostalnu Republiku Hrvatsku.
Potom je 5. veljače 1992. godine održana sahrana kojoj je prisustvovalo više od 20.000 ljudi. Nakon svega što su prošli, ispraćeni su na posljednji počinak da počivaju u miru koji su zaslužili. O tom je događaju snimljeno nekoliko dokumentarnih filmova te jedan igrani: “Broj 55” Kristijana Milića. Za ovaj zločin osuđeno je samo četvero izvršitelja.
A zločin se na istom mjestu dogodio i dvije godine poslije, 1993. godine, kada su članovi obitelji i ratni prijatelji stradalih s cvijećem i svijećama svojim poginulima došli odati počast te su tada stradali od podmetnute mine. U tom je napadu stradalo troje hrvatskih branitelja.
Nakon povratka u Bjelovar sa zahtjevnog ratišta Bosanske Posavine pripadnicima postrojbe rečeno je da se 105. brigada prevodi u pričuvu, to jest postaje “R” brigada, a pripadnici A-satnije imali su važeći ugovor s MORH-om o djelatnoj vojnoj službi te su se razišli po cijeloj Hrvatskoj u razne postrojbe (gardijske brigade, specijalnu policiju, temeljnu policiju, vojnu policiju, topničko-raketne brigade i divizione). Nakon 506 ratnih krvavih dana, ali