Je svjetska
Imam 52 godine, 105 kila, ne pušim, ne pijem, prije 15 godina imao sam upalu prostate. Od tada je mlaz urina bio slabiji, ali kad sam počeo uzimati Tamosin, mlaz se znatno popravio. Prije pola godine imao sam pregled kod urologa, prostata normalne veličine, PSA normalnih vrijednosti. Prije nekoliko dana imao sam sistematski pregled, volumen prostate 35, PSA povišen za 60%. Ne znam kako je to moguće osim da su te povišene vrijednosti posljedica previše jakog stiskanja prostate prstom prilikom digitorektalnog pregleda, jer je stvarno bilo agresivno.
Odgovara Mr. sc. Antonio Plešnar, spec. urolog i subspecijalsit urološke onkologije:
PSA nije tumorski marker i može biti povišen kod upale prostate bilo akutne ili kronične. Svakako za 1 mjesec od zadnjeg nalaza ponovite nalaz PSA i f/T PSA te se u slučaju daljnjeg porasta vrijednosti javite nadležnom Urologu zbog daljnje obrade.
Rodila sam 10. 12. 2023., drugi porod, prvi porod bio je 19. 11. 2022., prva menstruacija nakon poroda bila je 4. 2. 2024. Dojim i sad imam znakove menstruacije (bolove u stomaku i leđima, smeđi iscjedak, jučer sam vidjela krv nakon nužde, ali poslije opet samo smeđi iscjedak). Je li moguće da imam simptome menstruacije, a da ona ne dođe zbog dojenja? Je li ovaj smeđi iscjedak normalan prije menstruacije? Moram naglasiti da ga prije poroda nikad nisam imala.
Odgovara Matilda Mladinić, dr. med., spec. ginekologije i porodništva, Croatia poliklinika u Splitu:
Da, bez obzira na to što isključivo dojite, menstruacija može doći i neposredno nakon prestanka tzv. lohija – koje traju do 40-ak dana nakon poroda. Nekad žene mnogu imati normalna krvarenja, uredna kao i prije, ili zbog dojenja krvarenje može biti oskudno, nepravilno. Tako da i je smećkasta krv normalna i to može biti menstruacija – samo oskudna. Kakav će kojoj dojilji biti ciklus, unaprijed ne možemo znati.
Patim od paničnih napadaja, liječim se, ali ponekad imam dojam da se vrtim u krug... Nemam snage mijenjati loše navike, npr. prestati pušiti, početi se više kretati. Mrzim svoj posao, umorna sam od istog ritma, kao i uloge kućanice. Imam dojam da zbog panike i straha sve više suzujem krug opcija za druženje i izlaske. Radim samo ono što moram. Nemam odmor, slobodan dan... kao da upadam u još gori krug bezvoljnosti.
Odgovara Tara Pavić Futač, mag. psihologije, psihoterapeut
Razumijem koliko je teško boriti se s paničnim napadajima i osjećajem da se vrtite u krug, unatoč vašim naporima da se liječite. Važno je imati na umu da je proces oporavka ponekad složen i zahtijeva upornost i strpljenje. Iz vašeg upita iščitavam da vam je trenutno teško jer puno stvari ne funkcionira onako kako biste htjeli. Kad se nađemo u takvoj situaciji, može nam se činiti kako nam je svega previše te da smo u potpunosti bez snage i moći da išta promijenimo. Posljedično, nađemo se u krugu u kojem ništa ne valja, a mi ništa ne mijenjamo kako bismo prekinuli taj začarani krug. No važno je zapamtiti da svaki korak prema promjeni, ma koliko mali, može biti koristan. Razmislite o postavljanju malih, dostižnih ciljeva kako biste postupno radili na poboljšanju svojeg zdravlja i dobrobiti. Na primjer, uvedite kratke šetnje na putu od posla prema doma. Možda biste mogli istražiti opcije za raznolikost u poslu ili hobijima kako biste ponovno pronašli inspiraciju i zadovoljstvo. Dopustite si planiranje trenutaka samo za sebe, bez kućanskih poslova i obaveza koje vas troše. Za početak, to mogu biti male stvari, čitanje, opuštajuća kupka, šetnja, druženje s bliskom osobom.
Iako vam to može biti izazovno, važno je da budete u kontaktu s bliskim ljudima, jer društvena izolacija samo će dodatno pojačati osjećaj beznadnosti. Što ste manje u kontaktu s drugima, to ćete se osjećati gore, što se gore osjećate, to će vam teže biti družiti se s drugim ljudima. I eto vas u začaranom krugu. Tražite podršku bliskih ljudi i radite na malim promjenama. Anksioznost je često simptom koji nam javlja da u pozadini postoje emocionalni i psihološki čimbenici poput neprorađenih trauma, potisnutih emocija ili odvojenosti od vlastite autonomije. Upravo zato korisno je pozornost usmjeriti na korijenske uzroke anksioznosti i bezvoljnosti te istražiti što je u njihovoj pozadini. Nekad to možemo sami, a nekad nam velika pomoć u tome mogu biti psiholozi i psihoterapeuti.