DIJABETIČKA POLINEUROPATIJA (DPN)
je oštećenje autonomnog i perifernog živčanog sustava kao posljedica šećerne bolesti. Živci mogu biti oštećeni visokom razinom šećera u krv i smanjenim protokom krvi u malim krvnim žilama prstiju. Distalna simetrična senzomotorna polineuropatijaje je najčešća komplikacija dijabetesa.
Javlja se dužinom trajanja dijabetesa a važno je napomenuti da se može javiti već u fazi predijabetesa (glukozna intoleranca) u 1018% bolesnika, posebice u pretilih bolesnika koji upravo zbog DPN zatraže pomoć liječnika. Nakon 25. godine šećerne bolesti 5080% bolesnika ima DPN koja ima kroničan i progresivan tijek. To je bolest progresivnog oštećenja, gubitka i atrofije živčanih vlakana, a prvo budu zahvaćeni vrhovi prstiju (distribucija tipa rukavica i čarapa). Oštećenje živčanih vlakana u teškim slučajevima može dovesti do nestabilnosti s posljedičnim padovima. Također doprinosi razvoju dijabetičkog stopala s posljedičnim amputacijama. Oboljeli od dijabetesa imaju oko 25 puta veći rizik za amputaciju, a oko 70% amputacija se događa zbog dijabetičkog stopala. Stoga je kod oštećenja perifernih živaca važna prevencija trofičkih promjena kože i sprečavanje nastanka rana na stopalu.
U bezbolnoj neuropatiji javljaju se tzv. negativni simptomi - neugodne smetnje poput hladnoće, mravinjanja, utrnuća, obamrlosti ili odrvenjelosti. Najjača je u mirovanju i ponoći kada remeti san bolesnika. Također se simetrično, obostrano javlja oštećenje osjeta: dodira, boli,topline i hladnoće. Posljedično slabe refleksi i dolazi do slabosti malih mišića stopala i potkoljenica.
Druga je tzv. bolna polineuropatija koja se javlja u stopalima i potkoljenicama poput žarenja, pečenja, sijevajuće boli, oštre probadajuće boli i bolnih grčeva. Smetnje su izrazitije u mirovanju, češće po noći, a javljaju se spontano ili su provocirane najblažim dodirom npr. dodir plahte. To su karakteristike neuropatske boli koja je uzrokovana promjenom funkcije živčanog tkiva.
Taj oblik neuropatije remeti san bolesnika i narušava cjelokupnu kvalitetu života zbog boli, kronično loše regulacije šećera i neispavanosti. Kod nekih pacijenata može voditi u posljedičnu tjeskobu i depresiju. Kao što je ranije rečeno potrebna je prevencija tj. što ranije i bolje liječenje da ne dođe do nepovratnog oštećenja živaca.
Dijagnoza DPN zasniva se na kliničkom pregledu te dijagnostičkim postupcima. U neurološkom pregledu koriste se alati za ispitivanje refleksa te ispitivanje osjeta -10 g monofilament, vibracija 128 Hz glazbenom viljuškom, osjet toplo-hladno te pozicijski test. Za određivanje bolne DPN najčešće se u svakodnevnoj kliničkoj praksi koristi Visual Analogue Scale -VAS ljestvica 0-10, gdje je 0 bez boli a 10 najjača bol. ABI ( ancke brachial indeks) je važan neinvazivni pokazatelj generalizirane ateroskleroze tj. promjene cirkulacije krvnih žila nogu u dijabetičara.
Osnova liječenja svih vrsta dijabetičkih neuropatija posebice najčešće distalne simetrične senzomotorne polineuropatije je što bolja regulacija šećera u krvi pri čemu je poželjno održavati razinu HbA1C od 6.0-6.5%. To je ujedno i najveći izazov obzirom na današnji stresni i žurni način života. Također valja spomenuti kvalitetan san koji je često poremećen zbog učestalog noćnog mokrenja, bolova, žarenja i pečenja što se javlja poglavito noću. Bolesnici su često neispavani i umorni. Osim toga važno je napomenuti dobru regulaciju visokog tlaka i masnoća u krvi koji značajno pridonose razvoju mikro i makro vaskularnih komplikacija. Liječenje mora uključivati terapiju za perifernu vaskularnu cirkulaciju koja pridonosi nastanku novih i obnovi malih krvnih žilica (kapilara) u dijabetičkom stopalu. Važna je edukacija bolesnika o prevenciji da bi se spriječio razvoj komplikacija.
PVR terapija namijenjena je pacijentima sa nedovoljnom arterijskom cirkulacijom donjih ekstremiteta. Tim bolesnicima su zajedničke promjene na stjenci krvnih žila (makro i/ili mikro) koje uzrokuju suženje arterija i kao posljedica dolazi do nedovoljnog dotoka krvi u stopala. PVR terapija je bezbolna terapija koja prevenira, liječi, smanjuje ali i odstranjuje komplikacije dijabetičkog stopala i sve tegobe uzrokovane nedostatnom prokrvljenošću. Kod svake PVR terapije se, klinički dokazano, od tri do sedam puta povećava protok krvi u nogama i time opskrba tkiva sa hranjivim tvarima potrebnim za obnovu. Tvore se nove kolateralne kapilare i povećava se mikrocirkulacija. Bolja prokrvljenost u stopalima omogućuje obnovu svih tkiva i živčanih vlakana što izuzetno pomaže kod cijeljenja dijabetičkih rana, dijabetičke polineuropatije i smanjuje bol.
Zbog svega navedenog važna je dobra suradnja bolesnika i liječnika u sprečavanju i pravovremenom liječenju komplikacija šećerne bolesti.