Naš paviljon oda je raseljenim umjetnicima koji žive i rade priručnim sredstvima
Jubilarno 60. izdanje Venecijanskog bijenala, ove godine posvećeno vizualnim umjetnostima, svoja vrata službeno otvara 20. travnja. Hrvatski paviljon bit će javnosti predstavljen dan prije, 19. travnja u 15 sati, rad koji nas predstavlja doslovno je u transferu i nastajanju pa njegovih fotografija jednostavno nema, a jučer su u zagrebačkom MSU, tematski i opisno, dočarale nam ga autorica Vlatka Horvat i povjerenica Antonia Majača.
Tematski je usmjeren na komunikaciju s umjetnicima raseljenim izvan svojih domicilnih boravišta i kao takav je na natječaju i izabran jer je bio u najboljem dosluhu s glavnom temom Bijenala “Stranci posvuda”, koju je postavio nov umjetnički direktor, Brazilac Adriano Pedrosa. Kako je i Vlatka Horvat umjetnica koja je deset godina živjela u Chicagu, deset u New Yorku, a sada živi u Londonu, dobro zna kako je negdje biti stranac pa je za rad “Priručnim sredstvima – By the Means at Hand”, s kojim nas u Veneciji predstavlja, pozvala svoje prijatelje umjetnike koji također ne žive u zemljama u kojima su rođeni, da crtežem ili dvodimenzionalnim radovima manjih formata dočaraju kako se osjećaju u dijaspori. Pritom je jako zanimljivo da joj svoje radove u Veneciju ne šalju poštom ili bilo kojim drugim službeno organiziranim dostavnim putem, već preko prijatelja, poznanika ili njihovih ljudi od povjerenja, dakle iz ruke u ruku pri čemu nastaju novi susreti, poznanstva i prijateljstva.
Odazvalo se 158 autora
Svaki umjetnik ujedno fotografira trenutak u kojem svoj rad predaje rukom u ruku kuriru i šalje ga Vlatki Horvat u Veneciju, pa će dio hrvatskog paviljona osim njihovih crteža pristiglih tim neformalnim putem, biti i fotografije neobične primopredaje. Ukratko, hrvatski paviljon ove će godine biti živa i vizualno bogata izložba brojnih svjetskih umjetnika, a Vlatka Horvat će, kako joj pristižu novi radovi i mreža tih odnosa raste, svih osam mjeseci trajanja Bijenala kontinuirano mijenjati postav paviljona. Govoreći u brojkama, u trenutku trajanja ovog predstavljanja u MSU, umjetničin poziv da pošalju svoj rad u Veneciju prihvatilo je 158 umjetnika, no ta brojka će stalno rasti, a u Veneciju je već stiglo 15 radova.
– Kada radovi umjetnika stignu u Veneciju, Vlatka Horvat im natrag šalje svoj rad nastao u Veneciji tijekom njezina boravka u Hrvatskom paviljonu. Dakle, radovi putuju u Veneciju i iz nje. Očekujemo da će se sva ta različita iskustva života u dijaspori manifestirati na bitno različite načine u umjetničkim radovima koji će pristizati u Veneciju i da će ta različitost iskustava življenja izvan vlastitog nacionalnog konteksta konačno afirmirati projekt. Vlatka ovdje mobilizira i okuplja ljude i umjetničke radove koji svi zajedno postaju neka vrsta aktivnih sudionika na koje se projekt doslovno naslanja i o kojima ovisi njegova realizacija. Rekla bih da je to relativno radikalna gesta utemeljena na otvorenosti prema neizvjesnom – kazala je povjerenica Antonia Majača.
Projekt, kako kaže sama Vlatka Horvat, kao da “namjerno ne razumije zadatak” pa umjesto singularne izložbe, ona u jednom nacionalnom paviljonu izlaže veliku grupu međunarodnih umjetnika od kojih niti jedan ne živi u zemlji rođenja, a umjesto efikasnosti uobičajenog transporta, radove transportira na najkompliciraniji način, ali način koji sa svakom razmjenom generira nove društvene odnose jer nešto što u Veneciju dolazi iz Gane preko New Yorka i iz ruke u ruku, spojit će barem dvoje ljudi koji se prije nisu znali.
Metoda improvizacije
– U ovom radu zanima me način na koji metoda improvizacije proizvodi nove sklopove mogućnosti. Zanimaju me i ograničenja kao početna točka, ali i njihov metaforički potencijal. Ideja da se s malo resursa može napraviti puno. Osim toga, u središtu projekta su susreti i razmjene između mene i mnoštva umjetnika i između umjetnika i njihovih prijatelja i poznanika koje oni aktiviraju kao privremene kurire u našem projektu. Svaki oblik tog susreta proizvodi i tragove koji će također biti izloženi u paviljonu u vidu fotografija ruku koje izmjenjuju paketiće s umjetničkim radovima. Za svaki pak primljeni rad, ja, kao što je Antonia napomenula, svakom sudioniku šaljem zauzvrat svoj rad, a kad prime moj rad, tražim od njih da ga privremeno izlože u svojem gradu. To može biti i na prozoru stana koji gleda na ulicu, na vjetrobranskom staklu auta ili vratima ureda na poslu... dakle, na svakodnevnim mjestima na kojima se naša izložba iz Venecije simbolično raspršuje u svijet, a dokumentacija toga, koju mi oni šalju natrag, opet postaje dio venecijanske izložbe. I najvažnije od svega u ovom projektu je pojam ideje prijateljstva i ideje povjerenja jer rad aktivira mreže među prijateljima i sve funkcionira na dobroj volji i velikodušnosti drugih ljudi – kazala je Vlatka Horvat.
Kako Hrvatska nema svoj nacionalni paviljon na Bijenalu, ove godine izmješteni smo iz Arsenala u prostor Fabrica 33 koji će, nadaju se organizatori, privući i posjetitelje koji će se na tom mjestu izvan buke svih ostalih izlagača, moći pomnije posvetiti proučavanju hrvatskog projekta. Na predstavljanju u MSU bila je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek koja je istaknula da je Ministarstvo za hrvatski nastup na toj najvažnijoj manifestaciji kada je u pitanju prezentacija hrvatskih umjetnika na međunarodnoj sceni osiguralo 330 tisuća eura.
Kada stignu radovi umjetnika, Vlatka Horvat im natrag šalje svoj rad nastao tijekom boravka u Veneciji