Požar je izbio 13. ožujka 1895. u zgradi gdje mu je bio smješten laboratorij Deset godina truda Nikole Tesle nestalo je u katastrofalnom požaru
Istraživači Sveučilišta Waterloo stvorili su novu tehnologiju koja može ukloniti štetnu nanoplastiku iz kontaminirane vode s 94 posto učinkovitosti. Tim istraživača koristio je epoksid, otpadni polimer koji se ne može ponovno upotrijebiti ili preraditi i često nađe put do jezera ili potoka. Koristeći proces nazvan toplinska dekompozicija, istraživači su pretvorili epoksid u aktivni ugljen, materijal koji može ukloniti nanoplastiku. Njega su upotrijebili za obradu vode kontaminirane nanoplastikom. Učinkovitost uklanjanja nanoplastike od 94 posto postignuta je fizičkim hvatanjem nanoplastike u poroznu strukturu otpadne plastike, što je generiralo aktivni ugljen.
Izum koji je Tesla smatrao svojim najvažnijim doprinosom – “uvećavajući odašiljač” (ili “pojačavajući predajnik”, kako se u nekim izvorima također prevodi) – trebao je biti sustav prikladan za sve frekvencije struje, od samo nekoliko ciklusa, pa do nekoliko tisuća ciklusa u sekundi. U svom petom autobiografskom zapisu, Tesla zapisuje da je bît tog izuma rezonantni transformator. Sekundar toga transformatora, tj. prijamnik, prima energiju i nabijen je na visoke potencijale. On treba imati veliku površinu i zakrivljenost, a biti smješten na točno određenoj udaljenosti. Pritom je konstrukciju prijamnika zamislio tako da površinska gustoća elektriciteta bude svuda vrlo mala, što sprječava gubitke.
Prema Tesli, maksimalan električni napon koji bi se mogao slati trebao bi ovisiti samo o zakrivljenosti površina i njihovoj ukupnoj veličini. Taj bi se rezonantni transformator mogao konstruirati tako da točno odgovara veličini Zemlje, kao i njezinim električnim obilježjima i konstantama. Udaljenost, prema Tesli, tada više ne bi značila ništa. Intenzitet prenošenih impulsa ne bi se gubio s udaljenošću, već bi se čak mogao i početi pojačavati prema točno određenim matematičkim zakonima.
Razapet između rada na svom oscilatoru pogonjenom parnim strojem, zatim pokušaju prodaje bežične rasvjete, pa svom “uvećavajućem odašiljaču” za prijenos energije i informacija bilo gdje na Zemlji te istraživanja fundamentalne prirode elektriciteta, Tesla je opet došao na sam rub psihičkog i fizičkog sloma. U takvom stanju doživljava katastrofalnu nesreću – 13. ožujka 1895. izbio je požar u zgradi gdje mu je bio smješten laboratorij te su zgrade južne 5. avenije na brojevima 33 i 35 sasvim izgorjele. Deset godina truda Nikole Tesle nestalo je u tom požaru. Posebna je nesreća bila što je sve svoje bilješke i radove bio nešto ranije dopremio u laboratorij kako bi ih mogao pedantno katalogizirati. U laboratorij je bilo uloženo do 100.000 dolara, ali Tesla ga nije osigurao od požara.
Iako su ga idućih dana i tjedana i prijatelji i novinari sažalijevali, iskazivali solidarnost i organizirali čak i dobrotvorni koncert u klubu “Players”, Tesla ovaj udarac nije podnio dobro. Zatvorio se, kao i u svojim ranijim slomovima, u hotelsku sobu i nije izlazio danima. U opisu ove epizode nalaze se elementi stvarne depresije, jer je Tesla još mjesecima osjećao potrebu “liječiti se od melankolije” terapijom koju si je sam prepisao – “elektroterapijom”. Iz svojih prijašnjih iskustava s propuštanjem struje kroz tijelo vidio je da mu ona utječe na raspoloženje. Zato je sam sebi primjenjivao “elektroterapiju” kako bi izbjegao potonuće u melankolična raspoloženja. Govorio je kako elektricitet priskrbljuje životnu silu,
One su uključivale vrlo rano dizanje, tjelovježbu, lagani doručak, rad do ručka, jedan sat za ručanje, zatim naporan rad sve do kasno u noć, a zatim povratak u hotel. Nakon tri mjeseca povratka u život, Tesla je u lipnju 1895. unajmio novi laboratorij na adresi Houston Street 46. Ostavši bez svojih uređaja, vidio je u tome neku vrstu providnosti da se okrene novim stvarima koje su ga najviše zanimale.
Jedna od njih, koja ga je posebno mučila, bile su X-zrake. Naime, u godini prije požara, Tesla se zapitao kako svjetlost iz njegovih bežičnih svjetiljki djeluje na fotografske ploče, koje se nisu smjele izlagati Sunčevu svjetlu prije snimanja. Na neupotrebljenim fotografskim pločama, koje je fotograf Dickenson Alley ostavio u kutu njegova laboratorija, pronašli su neobjašnjive sjene kada su ih željeli upotrijebiti, a nisu mogli dokučiti kako su nastale.
Tesla je 1895. godine razgovarao s Edwardom R. Hewittom, sinom newyorškog gradonačelnika i bratom Petera C. Hewitta, koji je 1902. izumio svjetiljku sa živinim parama. Dogovorili su se da bi bilo dobro istražiti kako ta svjetiljka utječe na fotografske ploče. Odlučili su ponovo fotografirati Marka Twaina, pa su ga zamolili da 15 minuta sjedi uz slabu svjetlost Crookseovih cijevi, kako bi vidjeli njihov učinak. Nažalost, Tesla je morao reći Twainu da je eksperiment propao, jer je i fotografska ploča koju su koristili, činilo se, također bila neispravna i puna sjena.
Nekoliko mjeseci kasnije, Hewitt je doznao da je u Njemačkoj Wilhelm Conrad Röntgen otkrio tajanstvene X-zrake. Tako ih je nazvao jer nije mogao dokučiti što bi one mogle biti. X-zrake još su jedan oblik elektromagnetskog zračenja, koje se na spektru zračenja nalazi iza ultraljubičastih (UV) zraka. Ono nastaje kad se struja brzih elektrona sudari s metalnom pločom unutar vakuumske staklene cijevi. Röntgena je fasciniralo što su zrake prolazile kroz različite materijale, a na fotografskim pločama ostavljale “snimku” svega kroz što su prošle.
Röntgen se sjetio da bi njima mogao prikazati kosti unutar tijela. Snimio je šaku supruge i iznenadio se, doista vidjevši sve njezine kosti. Njegovo izlaganje u Würzburgu krajem 1895. izazvalo je golem interes. Zato su i newyorški mediji samim početkom 1896. pisali o “Nijemcu koji je otkrio svjetlo koje nije postojalo” i koje može “snimati unutrašnjost ljudskog tijela”.
Hewitt je tada shvatio da su on i Tesla vjerojatno, fotografirajući Marka Twaina, uz vidljivu svjetlost kojom su ga obasjali proizvodili i zračenje kojim su ozračili i Twaina i fotografsku ploču. To je zračenje ostavljalo sjene na ploči prije no što su uopće počeli ekspoziciju fotoaparata koristeći vidljivo svjetlo. Hewitt je dojurio u Teslin laboratorij i pitao ga ima li još tu ploču. Tesla je pohitao u tamnu komoru, iznio je i bacio na nju samo jedan pogled. Kada je shvatio da su otkrili X-zrake i prije samog Röntgena, ljutito je razbio ploču, bacivši je na pod i vičući kako je nevjerojatno nepromišljeno od njega bilo da tako nešto previdi.
No, kao što je bio slučaj i s Hertzovim valovima, Tesla se odmah bacio na ponavljanje svih eksperimenata koje je proveo Röntgen. Znao je da on svoje cijevi, zahvaljujući Teslinoj zavojnici, može puniti strujom puno većih snaga i frekvencija od drugih istraživača. Počeo je stvarati vrlo snažne X-zrake, koje su dosezale, kako je naveo za tisak, i do 13 metara. Odjednom je zabava tadašnjeg tiska postala snimanje mozga raznih učenih ljudi X-zrakama. Edison je za New York Journal snimio svoj mozak, koji je izgledao kao nejasna, isprugana kaljuža.
Tesla je, zato, odmah izložio svoju lubanju najjačim mogućim zrakama te dobio izvrsnu snimku svoje glave i mozga. Zabilježio je da je tijekom izloženosti glave zrakama osjećao sklonost spavanju te mu se činilo da “vrijeme brže protječe”, ali općenit je dojam bio “umirujući i osjećao je toplinu pri vrhu lubanje”. Slikao je i razne druge dijelove svog tijela, koje je nazivao “sjenografijama”, pa je i sam Röntgen bio iskreno iznenađen kvalitetom Teslinih snimki. Za otkriće X-zraka Röntgen je nagrađen prvom Nobelovom nagradom za fiziku koja je uopće dodijeljena, 1901. godine. Nakon što je Tesla previdio otkriće X-zraka, a godinama ranije propustio prijaviti da je otkrio radio, za čije je otkriće Marconi 1909. također dobio Nobelovu nagradu za fiziku, Tesli su pomalo nesretno izmaknule čak dvije Nobelove nagrade.
Iako X-zrake nisu pretjerano škodljive, one nisu ni bezopasne. Tesla i njegovi pomoćnici ubrzo su to i sami shvatili – bilježili su “umor očiju, bolove u glavi i opekline na izloženim dijelovima kože”, koje su liječili “čestim toplim kupkama, oblozima vazelina i redovitim pranjem”. Stoga Tesla među prvima donosi mjere zaštite – “uzemljene aluminijske štitove oko cijevi, držanje što veće udaljenosti i korištenje najmanjeg dovoljnog vremena ekspozicije”. Shvativši da će X-zrake pronaći svoju primjenu uglavnom u medicini, gdje on neće moći konkurirati proizvođačima opreme te da nemaju izravne koristi za njegove glavne ideje i smjerove istraživanja, a uz to su i opasne za zdravlje, ubrzo napušta njihovo istraživanje.
Tesla je opet došao na sam rub psihičkog i fizičkog sloma. Zatvorio se u hotelsku sobu i nije izlazio danima