Kako pronaći osobnog asistenata koji bi bio voljan raditi samo tri sata
pružateljima usluge da bi se udruge uopće upustile u tako ozbiljan posao kao što je pružanje konkretne pomoći osobama s autizmom i njihovim roditeljima i skrbnicima. Većina pružatelja usluga osobne asistencije proizašla je iz udruga tjelesnih invalida i pitanje je imaju li oni uopće interes i kapacitete pružati ovu uslugu osobama s intelektualnim poteškoćama i autizmom. A nepostojanje kapaciteta za pružanje usluge primjerice osobama s autizmom vezano je uz način financiranja.
- Državni i nedržavni pružatelji usluga različito su financirani, što dovodi do nepravde unutar sustava i nejednake investicije sustava u ljude zbog kojih on postoji. Primjerice, cijena usluge boravka za sve nedržavne pružatelje usluge ista je bez obzira na populaciju s kojom radite unatoč tome što je ta cijena u pravilniku vrlo različito definirana. Zatim, u odnosu na prošlu godinu cijena je povećana za samo dva posto dok su istovremeno državnim pružateljima usluge povećani koeficijenti i cijena rasla sigurno za više od dva posto kaže B. Rozman.
I Igor Ružić iz Udruge za autizam - Zagreb (UAZ) ističe da je “civilni sektor strukturno podfinanciran u odnosu na institucionalne, dakle državne, županijske, gradske… pružatelje istih (!) usluga”.
- Tako, na primjer, asistenti u zajednicama organiziranog stanovanja UAZ-a imaju 30-40% manja primanja od kolega koji isti posao rade u institucijama jer je sustav glavarina (iznosa koji financijer, u ovom slučaju Ministarstvo, plaća po korisniku), nedovoljan za ugovorom definirano “zadovoljenje svih potreba korisnika” - upozorava Ružić ističući da Zakon definira satnicu za osobne asistente, koja se zbraja u mjesečni dohodak gotovo dvostruko veći od onoga koji je UAZ u mogućnosti pružiti asistentima u svojim zajednicama organiziranog stanovanja. Time bi se, dodaje, UAZ doveo u nemoralnu i neodrživu situaciju da djelatnicima koji rade teži posao daje manju plaću nego onima s lakšim.
Upiti roditelja
Sve je to rezultiralo time da se, kao što piše SUZAH, od 20 udruga s kojima komunicira ovaj savez, niti jedna nije odlučila na ugovaranje ove usluge s resornim ministarstvom. U Savezu ističu kako je njihov djelatnik na SOS telefonu dobio upite brojnih roditelja vezano uz osobnu asistenciju te ih je savjetovao da se obrate lokalnoj podružnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad “koja bi po svakoj logici sustava socijalne skrbi trebala imati informaciju o pružatelju usluga te i daje rješenje u samom pružanju te usluge”, da bi u konačnici iste te podružnice SUZAH molile za pomoć u nalaženju pružatelja ove usluge.
Što zaključiti nego da Zakon o osobnoj asistenciji, koji je usvojen još 1. srpnja prošle godine a čija je primjena odgođena već tri puta, očito mora na doradu i prije nego što uđe u primjenu.