Od Livija učim, Sopićeva energija je zarazna, o sucima ne razmišljam, izbrisao sam Instagram...
Nediljko Labrović (24), vedar, simpatičan kršni momak iz Glavica Donjih, jedini je reprezentativac u sadašnjem sazivu iz Sinjske krajine, i jedini uz Kotarskog koji nema niti jedan nastup za Hrvatsku. Četrnaest puta bili ste na klupi vatrenih, još niste debitirali, muči li vas to?, pitali smo jučer na kavi Nediljka Labrovića.
– Ne muči me nimalo! Meni je iznimna čast biti dio reprezentacije, pogotovo kad vidim među kakvim sam golmanima. Sigurno je Livaković hrvatski broj 1, tu je Ivušić, sada je tu s nama i Kotarski. Iznimno mi je drago učiti od njih i uskočiti kada zatreba. Imam dovoljno strpljenja čekati svoj debi za reprezentaciju.
Koliko vam poziciju uoči Eura otežava pojava Kotarskog kao četvrtog kandidata? Slijedi li borba, nadmetanje vas dvojice za to jedno mjesto na EP-u?
– Nema tu nikakve borbe, svi nastojimo izvući maksimum jedan iz drugoga. Među nama vlada pozitivno ozračje, prijatelji smo, pomažemo jedan drugome. Kotarskoga poznajem iz doba kada smo igrali za selekciju do 20 godina; Dominik je odličan dečko, još bolji golman, to vidimo po njegovim nastupima u PAOK-u, svaka mu čast na tome! Drago mi je što je tu s nama.
Rekli ste da od kolega možete puno naučiti – što ste naučili od Livakovića?
– Njegova mirnoća na utakmicama mi imponira, njegov refleks, postavljanje. Gledajući sa strane, sigurno možeš puno naučiti, i sve to primijeniti na svojoj igri.
Rudeš može biti opasan
Kako gledate na turnir u Egiptu; dojam je da našu nogometnu javnost u ovom trenutku više zanima napeto domaće natjecanje?
– Dobro će doći stanka svim klubovima, da se konsolidiraju, da još malo izbruse formu za završnicu prvenstva. I uopće ne sumnjam da će atmosfera na stadionima biti kakva je bila do sada.
Spokojni ste došli na okupljanje vatrenih, vi u Rijeci imate komotnu situaciju?
– Ako ovu situaciju u kojoj se nalazimo shvatimo olako, onda ona može biti i uteg. Moramo kao i do sada ići utakmicu po utakmicu, raditi istim intenzitetom, ako ne i jače, i samo se na taj način može uspjeti. Dolazi nam Rudeš? Da, ali ako se Rudeš olako shvati, to može biti pogubno za nas. U svakoj utakmici pristup treba biti isti, i tek onda možemo očekivati dodatno odljepljivanje od suparnika na ljestvici.
Prođe li vam kroz glavu proljeće 2022. godine, kada je Rijeka šokantnim porazima od Dragovoljca i Gorice ispala iz utrke za naslov prvaka?
– Naravno da prođe. Danas na to gledam kao na dobru opomenu, i osjećam da su danas naši igrači koncentriraniji, fokusiraniji, svjesniji prilike koju imamo. I da se takvim, “manjim” utakmicama može izgubiti prvenstvo.
Kako objašnjavate ovakav uzlet Rijeke nakon sezone koja je bila dosta turbulentna?
– Imamo grupu zaista kvalitetnih momaka, dobar omjer starijih i mlađih igrača, stvorili smo homogenost, radnu etiku unutar momčadi u kojoj svatko želi biti još bolji, nadmetati se sa suigračem i na taj način se međusobno gurati naprijed. Naravno, i trener Sopić je svojom zaraznom energijom, svojim idejama pridonio toj našoj homogenosti. Sopić je jako pozitivna osoba, i njegov stil ophođenja s igračima nama odgovara; jasan je, britak je, sve ti kaže u lice, s njim si odmah u svemu načisto – ističe Labrović i dodaje:
– Posebno bih istaknuo karakter naše momčadi, jer samo iznimno karakterni igrači mogu izvući pobjede u nemogućim uvjetima, kao što su dva puta bili u Velikoj Gorici. To je ona kemija među nama, s kojom će uvijek netko iskočiti i riješiti utakmicu.
Postoji li i dalje običaj da na povratcima s gostovanja stanete i popijete pivo na benzinskoj?
– Stari običaji nikada se ne smiju zaboraviti.
Rijeka prima malo golova, primjerice ovoga proljeća na Rujevici još nije primila gol, a igrači u najužoj obrani se izmjenjuju?
– Zasluge za to pripadaju i mojim suigračima iz obrane; stariji stoperi, prekaljeni internacionalci Dilaver i Mitrović svojim iskustvom, mirnoćom i lakoćom kojom igraju pomažu iznimnim talentima Galešiću i Radeljiću da se uz njih afirmiraju.
Je li vas netko od suigrača osobito pozitivno iznenadio?
– Na početku sezone to su bili Pašalić, Ivanović i Fruk. Svojim su pristupom, i svojim izvedbama, zaslužili moje veliko poštovanje.
Kako objašnjavate da Rijeka već neko vrijeme nije u stanju pobijediti Dinamo, postoji li već kompleks Rijeke od Dinama?
– Ne mogu to objasniti, jednostavno – tako se dogodi. Je li to kompleks ili nije, ne znam, činjenica je samo da mi igrači moramo biti još svjesniji te utakmice, ući u nju još zagriženiji.
Mislite li da će vaše utakmice s Hajdukom i Dinamom na Rujevici presuditi prvaka?
– Još ima devet kola do kraja. Te utakmice bit će jako važne, e sad – hoće li izravno odlučiti o naslovu, to ne znam. Još je puno bodova u igri, i svako kolo bit će jednako važno.
Armada 12. igrač
Strahujete li kao kapetan od nekih nepredviđenih okolnosti koje bi vam mogle otežati put prema tituli, na primjer – suci?
– Ne, suci rade korektno svoj posao, nije moje da ulazim u tu sferu. Suigračima uvijek kažem: “Koncentrirajmo se na sebe, pustimo suce”, jer samo tako možeš napraviti pozitivan rezultat.
A činjenica da nemate puno igrača koji su iskusili stres utrke za naslovom i osvajanja trofeja?
– Nije to hendikep, to je dodatni motiv. I naravno, naprijed nas gura i ta mogućnost da ti se taj trofej pojavi u životopisu, ali i da razveseliš navijače kojima to neizmjerno puno znači. Pred Armadom i svim ljudima koji dolaze na naše utakmice zaista treba skinuti kapu. Ozračje u gradu i na tribinama je nevjerojatno stimulativno. Evo, sada u Koprivnici osjetio sam da su nam navijači koji su potegnuli s Kvarnera bili dvanaesti igrač i pogurali nas prema pobjedi.
Koliko ste u ovom trenutku sigurni da ćete biti prvaci?
– Dovoljno sam se puta opekao kada sam bio u nešto sto posto siguran. Mogu samo reći da idemo dobrim putem.
Kapetan ste Rijeke, a svojedobno ste bili i u Hajduku. Zašto niste ostali?
– U Hajduku sam u mlađim kategorijama proveo pet godina, od 8. do 13., kada smo otac i ja procijenili da je bolje otići u klub u kojemu ću imati više vratarskoga posla. Tada sam prešao u Adriatic, koji je u tom trenutku bio dosta konkurentan Hajduku, i to je bio jako dobar potez. Tamo sam proveo godinu i pol dana, pa prešao u sinjski Junak u kojemu sam debitirao u seniorskom nogometu sa 17 i pol godina. Bilo je to u 3. HNL.
Koliko ste posvećeni društvenim mrežama? Na Instagramu imate pet i pol tisuća pratitelja.
– Prije koji tjedan izbrisao sam tu aplikaciju, malo da se maknem od toga svega. Jednostavno, shvatio sam da previše vremena provodim gledajući sadržaje koji me zapravo ne zanimaju – zaključio je Nediljko Labrović.
Kotarskoga poznajem iz doba kada smo igrali za selekciju do 20. Odličan je dečko, još bolji golman. Drago mi je što je tu s nama