Poklonjene lutkice bacala bih u stranu, loptu sam prigrlila
Damir Mrvec
Petra Mandić ispisat će danas povijest hrvatskog nogometa. Naime, postat će prva nogometna trenerica koja je na službenoj utakmici sjedila na klupi jednog muškog nogometnog prvoligaša, visoko rangiranog. To se nije dogodilo ni u jednoj svjetskoj nogometnoj ligi. Petra je odnedavno postala trenerica nogometaša Dubrave Tim Kabel i danas će imati svoj debi na klupi. A debi nije mogao biti teži. Dubrava ide u goste vodećem klubu Prve lige Zrinskom.
Nikad nisam pobijedila Osijek
– Nisam opterećena rezultatom. Mi smo trenutno sedmi na tablici, ne možemo ispasti, ne možemo biti prvi. Dakle, imam idealne uvjete za jedan miran rad do kraja ove sezone. Nije mi prvi put da radim s nogometašima. Bila sam dugo pomoćni trener Rajku Vidoviću u Kustošiji. Val iz Kaštel Starog sam iz četvrte dovela u Treću ligu. Naravno, trenirala sam i ženske klubove. Bila sam prvi trener Splita i Marjana. Kao trenerica nisam uspjela jedino pobijediti Osijek. Ne samo kao trenerica, nego ni kao igračica. Karijeru sam započela u klubu Dalmacija, potom sam igrala za Omblu iz Dubrovnika, Viktoriju iz Slavonskog Broda i Dinamo. Cijelo vrijeme igračke karijere živjela sam u Kaštelima, a kad sam igrala za Dinamo i Viktoriju, četiri godine putovala sam samo vikendom na utakmice dok bih tijekom tjedna trenirala doma – priča Petra.
Odakle ljubav prema nogometu? – Moj djed i tata bili su nogometaši, poslije i sestra Tanja, dok je druga sestra Mia više umjetnički tip. Ona voli glazbu, svira violinu, bavila se plesom. Kad bih kao mala na poklon dobivala lutkice, bacala bih ih u stranu, a kada mi je tata kupio prvu loptu, to je bilo to. Od nje se više nisam odvajala. Igrala sam nešto malo i tenis. Znate, nogomet živim 24 sata na dan. Možda sam nekome i dosadna, ali volim gledati pionire, kadete, juniore, seniore. Zna se dogoditi da sam cijeli vikend po utakmicama. Imam vremena samo za ručak, večeru i spavanje. Sve ostalo je nogomet. Znala sam na kavu s prijateljima ići s tabletom u ruci. I dok bi oni razgovarali, ja bih na tabletu gledala neku utakmicu.
Igračku karijeru umalo vam je prekinula jedna prometna nesreća?
– Da, vozila sam se u automobilu sa sestrom Tanjom kada je na nas naletio drugi automobil. Ozljede su bile strašne. Obje smo jako loše prošle. Puknula mi je prsna kost, dva rebra, imala sam jaku trzajnu ozljedu vrata. No nakon sedam dana pojavila sam se na travnjaku. Govorili su da nisam normalna. Jednom sam za Dinamo protiv Osijeka igrala sa slomljenom rukom.
Kako su vas prihvatili igrači Dubrave s obzirom na to da ste žena?
– Ma, super. U momčadi imam nekoliko iskusnih, starijih igrača, a ostali su mladi. Kod nas igra Dragan Juranović, brat reprezentativca Josipa. Samo što Dragan igra u napadu, a brat u obrani. Iz Dinama nam je na posudbu došao talentirani Luka Vrbančić. Treninzi su za sada dobro prošli, čak sam čula sa strane da im se sviđa ono što radim. A volim raditi drukčije od ostalih. Nisam stroga, ali sam profesionalna i vjerujem da ćemo napraviti dobar posao. Ne volim gubiti, volim pobjeđivati. Željela bih da se u Dubravi zadržim i sljedeće sezone kako bih sama napravila selekciju igrača te plan i program priprema.
Osim što ste nogometna trenerica, ujedno ste stručnjak za kondiciju?
– Kada sam bila dio projekta “Utakmica života”, Tomislav Ivković odmah mi je rekao: “Ti, mala, nisi za kondicijskog trenera, ti si za trenera.
Nemoj glumiti da si kondicijski trener.” Jako cijenim Ivkovića, ali i Iliju Lončarevića od kojega sam puno naučila. Zanimljivo je bilo neki dan na kavi. U istom društvu bili smo Vlado Šimić, fizioterapeut Kustošije, i Hrvoje Štrok, tadašnji trener juniora Kustošije. Dobila sam poziv da budem prvi trener Dubrave, a nekoliko minuta poslije Štrok je dobio poziv da bude prvi trener Kustošije.
Hoće li se jednog dana dogoditi da budete prva trenerica u najelitnijem razredu hrvatskog nogometa?
– Polako, idem korak po korak pa ćemo vidjeti kamo će me sudbina odvesti. Mislim da ženskih nogometnih trenera ima u muškim klubovima po Europi, ali uglavnom u klubovima nižeg ranga.
Klopp me preporučio Liverpoolu
Jedno vrijeme ste bili i nogometna sutkinja?
– Ma, nema što nisam radila u nogometu – igrala, trenirala, bila kondicijska trenerica, a i sudila. Imala sam talent za suđenje, igrači su uvijek bili korektni, ne mogu ništa reći. Zaboravila sam da sam igrala i futsal za Dinamo. U to vrijeme htjela sam raditi bilo što vezano za nogomet. Bila sam kondicijski trener u Hrvatskom dragovoljcu kada je trener bio Mario Carević. U međuvremenu sam doktorirala na smjeru nogometa na Kineziološkom fakultetu u Splitu, ubrzo ušla i u docentsko zvanje. Sve izborne predmete i ostalo birala sam u smjeru nogometa. Jedina sam žena u Hrvatskoj koja je doktorirala na temu nogometa. Bila sam i u braku, ali to nije išlo – priča Petra. Imate li trenerskog uzora?
Da, to je Jorgen Klopp. Znajući za to, dečki iz Kustošije napravili su mi dres s natpisom – Klopp s Kuste. Zanimljiva je ta priča s Kloppom. Prije nekoliko godina dobila sam njegov telefonski broj i poslala sam mu poruku s nekoliko rečenica o sebi. Nitko se nije javljao tri tjedna, a nakon toga mi je stigla poruka od ženskog nogometnog kluba Liverpool da me Jürgen Klopp preporučio za trenericu. Oni su otvorili natječaj za posao, na kraju smo u užem izboru bile ja i Vicky Jepson, a ona je dobila posao – zaključila je Petra.
Petra je već sjedila na klupi jedne zagrebačke momčadi, bila je pomoćnica Ugi Klingoru u Kustošiji, dok su igrali u Drugoj HNL