Zatvor za sve (ne)ljude što napuštaju životinje
Očajnički apeli volontera ili slučajnih nalaznika koji nisu mogli ostati imuni na patnju bespomoćnih životinja uskoro bi trebali postati prošlost
Ona je bila nečija ljubimica do dana kada je “čovjek” odlučio odvesti je na selo i izbaciti iz auta pred trgovinom. Da, to se dogodilo. Očevici se nisu snašli, nitko nije zapamtio tablice, znaju samo da je bio bijeli auto. Maca je nekoliko dana pred trgovinom, hoda za ljudima, plače, prati ih do kućnog praga. Danas smo je pokupili. Ona je predivna, izuzetno umiljata. Želim vjerovati da je pripadala nekoj bakici koja je umrla, i da obitelj, nasljednici, macu više ne žele. I żelim vjerovati da će imati bolju budućnost i bolji dom od onog u kojem je ne žele – govori Mandica Tomašević, volonterka iz Osijeka, nakon preuzimanja skrbi o mladoj tigrastoj mački. Napuštene, zlostavljane i bolesne životinje njezina su svakodnevica.
I ne samo njezina. Na jugu Hrvatske, na izvoru Cetine, posljednjih dana luta napušteni pas, ženka azijata. Slučajni prolaznici pronašli su je na vidikovcu iznad izvora, u blizini pravoslavne crkve, ali nisu je imali čime nahraniti jer su trgovine bile zatvorene, niti su je mogli povesti jer doputovali su sa svojim psom, a on se jako boji drugih pasa. Tko god da ju je ovdje ostavio, osudio ju je na smrzavanje i glad. Istodobno, u udruzi Šapica u Donjoj Bistri oporavlja se pretučeni pas Kan i čeka dobru dušu koja će mu pokazati da postoji puno lijepog na ovom svijetu, a ne samo batine.
S društvenih mreža svakodnevno vrište deseci i stotine apela za pomoć napuštenim mačkama i psima koji lutaju šumama, smetlištima i pustopoljinama, onima koji zapušteni i zanemareni životare na kratkim lancima, skapavaju od gladi ili pak ugibaju nasilnom smrću u najtežim mukama, i to od okrutne ljudske ruke. Očajnički apeli volontera ili slučajnih nalaznika koji nisu mogli ostati imuni na patnju bespomoćnih uskoro bi, barem prema slovu zakona, trebali postati prošlost. Saborski zastupnici nedavno su, naime, izglasali konačni prijedlog izmjena i dopuna Kaznenog zakona, kojim se, između ostaloga, uvodi novo kazneno djelo – napuštanje životinja! Onaj tko napusti domaću životinju, kućnog ljubimca, uzgojenu divlju životinju i drugu životinju koju bi trebao držati pod nadzorom kaznit će se kaznom zatvora do godinu dana. Ako je pak napuštanjem prouzročena smrt životinje ili je napušten veći broj životinja, počinitelj će se kazniti zatvorskom kaznom u trajanju do dvije godine. Povijesna je to odluka za životinje i rezultat velikog angažmana udruge Prijatelji životinja, koja je još 2021. godine pokrenula peticiju sa zahtjevom da se za čin napuštanja životinja izriče zatvorska kazna. U Udruzi slave i zato što je Ministarstvo pravosuđa i uprave pokazalo da ide ukorak sa zaštitom životinja u drugim europskim zakonodavstvima. Naime, prihvatilo je i njihov prijedlog i unijelo u Kazneni zakon novu sigurnosnu mjeru – mjeru zabrane držanja i nabavljanja životinja u trajanju od jedne od pet godina. Sud je može izreći onome koji je počinio kazneno djelo nad životinjom ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. Uvrštavanje ove mjere iznimno je važno zato što smo dosad mnogo puta svjedočili da zlostavljači nakon počinjenja i najtežih kaznenih djela na štetu životinja ubrzo nabavljaju novu životinju, koju isto zlostavljaju, i tako ostaju trajni društveni problem i prijetnja.
Još je jedan razlog za slavlje i povisivanje kazni za nanošenje nepotrebne boli ili izlaganje životinja nepotrebnim patnjama te za usmrćivanje i teško zlostavljanje životinja – dosad se mogla izreći maksimalna kazna do godinu dana zatvora, a sada će biti do dvije godine. Ako se ta kaznena djela počine iz koristoljublja, počinitelj će moći dobiti do tri godine zatvora umjesto dvije kao dosad. U udruzi Prijatelji životinja napuštanje životinja smatraju monstruoznim činom. Onaj tko napusti životinju svjestan je da ona ne može preživjeti sama, da može stradati u prometu i da smrt od gladi, žeđi ili smrzavanja ne nastupa odmah, nego uključuje dugotrajnu patnju i agoniju. Primjeri napuštanja životinja su, nažalost, brojni jer ljudi to čine svakodnevno.
Kako ova udruga vodi projekt Mreža za zaštitu životinja, koju čini više od 50 udruga za zaštitu životinja, na dnevnoj bazi primaju dojave o napuštenim psima i mačkama koje zbrinjavaju nadležna skloništa i udruge. Najnoviji zabilježeni slučajevi napuštanja su dva novorođena šteneta u Privlaci kod Vinkovaca, ostavljeni psi u različitim dijelovima Osječko-baranjske županije i maca koju je netko ostavio na groblju u Ivanovcu, gdje se i okotila.
– Koju god udrugu za zaštitu životinja pitate, navest će vam niz primjera napuštenih životinja kojima traže dom. Poseban problem je napuštanje mačaka, s obzirom na to da za njih ne postoje skloništa i obaveza mikročipiranja, tako da su udruge diljem Hrvatske krcate odbačenim mačkama, posebno mačićima, od kojih neki imaju tek nekoliko dana i često ne prežive bez majke ni uz najbolju skrb. Osim pasa i mačaka, koje ljudi najčešće napuštaju, a nakon Uskrsa i kuniće, izmjenama i dopunama Kaznenog zakona sankcionirat će se zatvorskom kaznom i napuštanje domaćih životinja. Naime, česta je praksa da se na farmama koje primaju državne potpore napuštaju i zanemaruju domaće životinje, što također redovito prijavljujemo - kaže Snježana Klopotan Kačavenda, koordinatorica projekata u udruzi Prijatelji životinja. Iz udruge očekuju da će ove zakonske izmjene omogućiti lakšu provedbu i učinkovitiju zaštitu životinja u Hrvatskoj. Međutim, svjesni su kako spomenute odredbe mogu zaživjeti u praksi samo zajedničkim
djelovanjem građana i nadležnih institucija, odnosno policije.
– Ove odredbe moći će se provoditi samo zahvaljujući prijavama svjedoka. Ako se netko boji osobe koju prijavljuje, treba to navesti u prijavi i zatražiti zaštitu identiteta prijavitelja. Također, ako građani imaju bilo kakve strahove i nedoumice oko postupka prijavljivanja kaznenih i prekršajnih djela na štetu životinja, mogu se javiti našoj udruzi za upute i pomoć – kaže Snježana, koju pitamo kako će se provoditi utvrđivanje odgovornosti nesavjesnih vlasnika, kada je poznato da obavezno čipiranje mačaka nije regulirano zakonom.
– Da je netko napustio životinju, može se utvrditi i ako životinja nije označena mikročipom, što posebno vrijedi za napuštanje mačaka, za koje ne postoji zakonska obaveza označavanja. Susjedi će uvijek znati da je netko imao skotnu mačku, a mačića nema jer ih je negdje bacio, pa mogu o tome svjedočiti policiji. Inače, naša udruga u više navrata tražila je zakonsku obavezu mikročipiranja mačaka, ali nadležno Ministarstvo poljoprivrede svaki put je odbijalo taj prijedlog – tumači Snježana Klopotan Kačavenda. No, kako u praksi provesti prokazivanje nesavjesnih vlasnika i postoji li nužna građanska hrabrost pojedinca koji će se upustiti u prijavu, prikupljanje dokaza, svjedočenje?
– Smatramo da za prijavu napuštanja, zanemarivanja i zlostavljanja životinja nije potrebna neka velika hrabrost, već suosjećanje i svijest da često upravo o toj prijavi ovisi život nekog bića koje pati. Jednako vrijedi i za prijavu obiteljskog nasilja, zlostavljanja djece i slična kaznena djela. No očekujemo i da će ljudi razmisliti i prije nego što nabave životinju imaju li dovoljno novca, vremena i znanja za dugogodišnju skrb o njoj. Napuštanje kao kazneno djelo posebno će imati važno preventivno značenje zato što će ljudi razmisliti žele li napuštanjem pasa ili mačaka riskirati odlazak u zatvor – zaključila je Snježana Klopotan Kačavenda.
Kad je prije nekoliko godina otišla u mirovinu, Osječanka Mandica Tomašević s početka naše priče odlučila se posvetiti svojoj velikoj ljubavi – mačkama. Točnije, njihovu spašavanju. S dvije prijateljice osnovala je udrugu kako bi povezala ljude koji hrane ulične, ničije mace pa bi tako jedni drugima mogli pomoći u brizi za njih kastracijama, liječenju i udomljavanjima.
– Nas šačica volontera uspjela je u tome da hranilišta Grada Osijeka i urbana područja držimo pod kontrolom, no problem su ruralna područja, naša Baranja i slavonska sela koja su prazna. Stanovništvo ondje ne educirano, koje na životinje ne gleda kao na kućne ljubimce nego kao na stoku, koji su prema životinjama nemilosrdni. Od srca pozdravljam novi zakon, no koliko će na ta područja utjecati, ne znam. Nije jednostavno nekoj baki ili djedu objasniti zakon, a taman da ih uhvatimo u zlodjelu, da zlodjelo i dokažemo, od čega im naplatiti kaznu kada nemaju sto eura mirovine? Komunalno redarstvo neće moći puno djelovati. Vjerujem da će novi zakon uplašiti nesavjesne vlasnike, iako će neki od njih nastaviti raditi isto pod krinkom noć, ali toga će sigurno biti manje. Pozvala bih sve svjedoke napuštanja životinja: reagirajte ako vidite zlostavljanje, pozovite policiju, zapišite registarsku oznaku vozila, ako ste u prilici fotografirajte registraciju da imamo dokaz, nemojte okrenuti glavu od patnje životinje – kaže Mandica Tomašević, koja ne vjeruje da se ovaj problem može riješiti preko noći, ali zato treba uporno prijavljivati i objavljivati presude i kazne “dok netko ne dobije po džepu ili završi iza rešetaka”.
– Idemo prema boljim danima. Stvarno se nadam tome, jer ne bih spašavala životinje da nemam nadu. Premda napredujemo puževim korakom, vjerujem da će zakon za četiri-pet godina zaživjeti i dati opipljive rezultate te da neće biti napuštenih životinja – optimistična je teta Mandica, kako je nazivaju. No prvi preduvjet za smanjenje patnje životinja, smatra, svakako je obavezna kastracija. – Mnogi neće ni tada poštovati obavezno i ja potpuno razumijem da ljudi nemaju novaca i ponekad mislim da ljudi koji rade po tim ministarstvima u Zagrebu žive na drugoj planeti jer nemaju pravu sliku koliko su ljudi siromašni. Zato se zalažem za zakonski propisanu, obaveznu kastraciju, uz potporu jedinica lokalne samouprave. Kada ne bude nekastriranih, neće biti ni napuštenih životinja – zaključila je Mandica Tomašević. Uistinu, udruga Prijatelji životinja kreće upravo u tom smjeru: pritiskom na Ministarstvo poljoprivrede, koje bi pak poticalo jedinice lokalne samouprave na provođenje zakonski propisane kontrole mikročipiranja pasa obilaskom svih kućanstava, Prvi je korak (su)financiranje kastracije skrbničkih pasa i mačaka te educiranje javnosti o odgovornoj skrbi za životinje. No iako je on učinjen, borba se nastavlja. •