Telekomunikacijske kompanije teže će do kapitala u 2024.
U telekomunikacijskoj industriji i ova godina bit će godina puna izazova jer se svijet nastavlja boriti s ekonomskim padovima, političkim nemirima i vojnim sukobima. Usto postoji stalni fokus na održivost i rješavanje problema klimatskih promjena, kao i na povećanje prilagodljivosti i otpornosti opskrbnih lanaca. S obzirom na takvo okruženje u kojem djeluju i dionici telekomunikacijskog sektora, niz analitičara, regulatora i analitičkih kuća pokušao je predvidjeti kako će se na taj segment industrije odraziti složena ekonomsko-geopolitička situacija.
”Rastuće kamatne stope i inflacija već su lani pogodile industriju i dodatno će na nju utjecati u 2024. Nakon 15 godina pada kamatnih stopa, koje su novac u mnogim zemljama donosile gotovo besplatno, sada su nastupila nova vremena”, ističe se u analizi neovisne danske analitičke kuće Strand Consult, koja se bavi upravo sektorom telekomunikacija.
Godina prodaje imovine
”Kada cijena novca raste, rastu i očekivanja povrata ulaganja. Ulagači će željeti veći povrat od ulaganja u mrežnu infrastrukturu. U praksi bi to moglo značiti još manje ulaganja nego prije”, naglašava se u prognozi. “To znači da će općenito biti teže privući novi kapital. Vrednovanje mnogih tvrtki značajno će se promijeniti”, prognoziraju iz SC-a.
Naime, telekomi u EU lani su mahom odvajali dijelove poslovanja u zasebne tvrtke. Tako su nastale infrastrukturne tvrtke koje u svom vlasništvu imaju tornjeve, odnosno antenske stupove na koje se stavljaju bazne stanice za mobilne mreže. Analiza Stranda tvrdi da iza toga zapravo stoje “financijske akrobacije” koje “predstavljaju strategiju kojom su se iskorištavali različiti tržišni multiplikatori u cilju maksimiziranja profita, omogućujući investitorima da prebacuju zaradu iz jednog dijela sektora u drugi”.
”Poslovni argument koji je bio temelj mnogih infrastrukturnih tvrtki nije održiv kada kamatne stope rastu. To će biti od velike važnosti u 2024. za telekom operatore koji su se usredotočili na podjelu tvrtke na infrastrukturno i uslužno poslovanje”, smatraju analitičari Stranda. Dodaju da je ideja koja stoji iza podjela bila ta da se infrastrukturnim tvrtkama trguje sa znatno višim multiplikatorima od ostatka telekomunikacijskih tvrtki. Kažu da će 2024. biti godina prodaje imovine i pada ulaganja u infrastrukturu, što će u konačnici imati negativan utjecaj na digitalizaciju.
U slučaju tvrtki koje posluju na domaćem tržištu i djeluju na nacionalnoj razini u Hrvatskoj, dva su telekoma – A1 Hrvatska i Telemach, uslijed odluka matičnih kompanija (United Grupe i A1 Telekoma), prošle godine izdvojili tornjeve u zasebne tvrtke. Hrvatski Telekom to nije učinio.
Velik utjecaj na telekomunikacijsku industriju neosporno imaju regulatorne odluke i obveze dionika na tržištu. Kako kažu u Strand Consultu, “prije 30 godina regulacija je imala malo ili nimalo utjecaja na industriju. Nije bilo internetskih aktivista koji su trolali regulatorna tijela. Danas, međutim, regulacija može imati golem učinak i u dobrom smjeru, ali i u lošem”.Europa, smatraju, sve više zaostaje za SAD-om jer američki operatori već ulažu dvostruko više u infrastrukturu od svojih europskih kolega tijekom dugog razdoblja. Uklanjanje digitalnog jaza u EU povećao se sa 150 milijardi eura na 274 milijarde eura. Europski Zakon o gigabitnoj infrastrukturi predstavljen ove godine obećava brže uvođenje gigabitne povezivosti, no kazuju u Strandu da je to “rješenje koje pomaže pružateljima usluga fiksne infrastrukture.
Utjecaj regulative velik
Ostaje pitanje koliko je godina potrebno do implementacije na lokalnoj razini”. Stoga ne očekuju da će zakon “imati ikakav učinak 2024. ili čak idućih nekoliko godina, s obzirom na rastuće kamatne stope. Jednostavno, EU zakon kasni 15-ak godina”.
Izdvajaju četiri ključna izazova za operatore: regulativa koja sprječava inovacije poslovnih modela i natjecanje s OTT-ovima, konkurencija s drugim operatorima, ograničenje kupovne moći korisnika, nedostatak kreativnosti, inovativnosti, razvoja proizvoda, strategije samih operatora.
Kada se radi o nastojanjima telekom operatora da naplate korištenje svoje infrastrukture OTT igračima koji se na nju povezuju “besplatno” nudeći usluge koje zauzimaju sve više prometa, i pritom donose zaradu svojim tvrtkama, poput Netflixa, Facebooka, Googlea, u Strandu predviđaju nastavak bitke. Prognoziraju da će, umjesto da čekaju regulaciju i niz pravila, Big Tech igrači ipak biti spremni sjesti za stol.”S obzirom na nedavne sudske slučajeve koji dokazuju da Big Tech plaća za plasman, oboreni su argumenti protiv pravednog udjela. Štoviše, sudski slučajevi pokazuju snažno naoružavanje Big Techa, pa i zloporabu tržišne moći. Stoga se očekuje da će Big Tech biti otvoreniji za sklapanje poslova za stolom umjesto da bude reguliran”, procjenjuje Strand.
U Hrvatskoj još uvijek nema ni jedne energetske zajednice koja bi građanima omogućila zajedničku proizvodnju obnovljive energije kao što ih imaju druge zemlje EU, primjerice u Španjolskoj ih ima 300. U resornom ministarstvu kažu da su osigurali zakonodavni okvir, ali da su tu uključene i druge institucije pa nemaju potpuni uvid u razloge zbog kojih se energetske zajednice nisu uspostavile. Takvi pravni entiteti omogućavaju građanima, malim tvrtkama i lokalnim vlastima da proizvode, upravljaju i troše vlastitu obnovljivu energiju. Time imaju manje račune, pomažu ranjivim potrošačima te doprinose čuvanju okoliša. Investiciju mogu financirati privatna sredstva ili financijske sheme na razini EU, nacionalnoj i lokalnoj. Zajednica odlučuje kako će se podijeliti proizvedena energija među članovima i/ili prodati. U većini slučajeva članovi dobivaju besplatnu obnovljivu energiju i/ ili udio u dobiti od prodaje viška energije. Ponekad općine, kao u Barceloni, pokreću energetsku zajednicu sa svojim građanima kako bi im osigurali jeftinije račune. U nekim slučajevima, kao Ecopower u Belgiji, energetske zajednice su narasle do te mjere da postaju pružatelji obnovljive
Druge zemlje EU imaju brojne energetske zajednice; Španjolska ih, primjerice, ima 300 - tako smanjuju račune i čuvaju okoliš
energije za tisuće ljudi. ”U Hrvatskoj interes građana postoji, ali nedostaje političke volje da se uklone administrativne i tehničke prepreke”, ocijenila je programska voditeljica Greenpeacea u Hrvatskoj Petra Andrić. Potrebno je, istaknula je, osigurati financijske potpore i informirati građane o prednostima energetskih zajednica. ”Stvarna energetska neovisnost ne postiže se ulaganjima u daljnje proširenje plinske infrastrukture. Sva nova ulaganja treba usmjeriti u energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, pogotovo energiju sunca u kojoj u Hrvatskoj imamo goleme potencijale”, poručila je. ”U aktivnosti nužne za uspostavu energetskih zajednica uključene su i druge institucije koje samostalno određuju opseg i stupanj svog djelovanja, posebice kada je riječ o regulatoru ili sudstvu. Zbog toga nemamo potpuni uvid u potencijalne razloge zbog kojih se energetske zajednice nisu u većoj mjeri uspostavile”, kažu u Ministarstvu. ”U mnogim zemljama EU energetske zajednice se potiču, oslobođene su plaćanja dijela mrežarine, primjerice u Austriji imaju popust od 40 do 70 posto na naknadu za mrežarinu. Slično je potrebno osigurati i u Hrvatskoj jer će inače energetske zajednice ostati mrtvo slovo na papiru”, poručuje Goran Čačić, senior voditelj projekta u Zelenoj energetskoj zadruzi.