Novi izbornik ženske teniske reprezentacije
– Nemam neki pritisak. Cijeli život bavim se tenisom. Detaljno pristupam poslu, stalo mi je do mojih igračica, a i po prirodi sam miran tip, dobro neutraliziram taj stres.
Pitamo ga stoga koji su mu planovi, kako misli poboljšati stanje u hrvatskoj ženskoj vrsti?
– Moja ideja je da se te cure prati izbliza cijelu godinu. Želim da smo im na dispoziciji, želim proširiti tim na kondicijsku pa i psihološku pripremu. Volio bih da imamo mini trening-kampove kroz godinu kako bismo se bolje upoznali. Kroz podršku, savjete i kontinuirano praćenje želim im dokazati da se Savez brine za njih. Ako je bolja atmosfera, bit će i veća želja za igranjem u reprezentaciji – pojašnjava nam Bradarić koji od turnira u travnju očekuje sve pozitivno. Cilj je, naravno, proći skupinu. Za sada su mu se odazvale Donna Vekić, Petra Martić, Lucija Ćirić Bagarić, Antonija Ružić i Lea Bošković.
– One su prijavljene, a s nama ide i Primorac u slučaju da se koja ozlijedi. Želimo rasti iz godine u godinu jer imamo kvalitetu za to. Tu su još bitne igračice za reprezentaciju Ana Konjuh, koja je ozlijeđena, Tara Wurth koja ima svijetlu budućnost, Petra Marčinko koja je možda i najveća nada našeg tenisa, tu su i Jana Fett, Tena Lukas...
Izbornik Bradarić svjestan je svih zamki koje nosi nova pozicija, ali je na njih i spreman.
– Tenis je jako nezgodan jer trener mora biti autoritet, a opet mora biti blizak igraču. Kada radite pojedinačno, s igračem ste stalno i tu se dogodi da se prijeđe granica. Komunikacija je tu stoga vrlo bitna jer teško je balansirati a da se ne narušava autoritet. S reprezentacijom je drugačije jer nismo često zajedno, a izbornik ipak ima veći autoritet jer odabire igračice koje će igrati. Moraš biti dovoljno blizu igračicama, a opet zadržati autoritet, to je najveći izazov.
Obožava padel
Marin dolazi iz sportske obitelj, otac Stipe ima lijepu povijest, a brat Filip bio je hrvatski nogometni reprezentativac, igrao je za Hajduk, Rijeku, Celtu Vigo, Cagliari...
– Tata je bio jako dobar igrač malog nogometa pa sam ja bio stalno s njim na treninzima i utakmicama. Svaki dan sam igrao nogomet ispred kuće, ali gledajući na televiziji Ivaniševića, zavolio sam tenis. Tata je onda rekreativno odlučio igrati tenis pa sam ja sto posto krenuo u tom smjeru. Brat je pak cijelo djetinjstvo proveo u tenisu jer je mene pratio, a onda se odlučio za nogomet. Bilo je to vrijeme Ivaniševića, bio je simpatičan, lomio je rekete, u Splitu nam je svima bio uzor, svi smo bacali rekete, bilo je normalno nervirati se i nekako smo, gledajući njega, svi se tako ponašali. Brat je zbog toga stvorio neku averziju prema tenisu, rekao je da smo svi ludi i da on to neće igrati. Bio je kao maskota na turnirima jer je dolazio s loptom, tako se on odlučio za nogomet – prisjeća se Marin koji kaže da i njegov sin ide sportskim stopama. Iako je od prvog dana s reketom u rukama, odjednom se odlučio za nogomet.
Naš novi izbornik pak obožava igrati padel, a u kući se i dalje najviše razgovara o nogometu.
– Otac je radio s nekim reprezentativcima, brata je izgurao na pravi put i nogomet je sport broj jedan u kući. U tenis smo slučajno ušli. Pratio sam bratovu karijeru, a ponekad sam znao i zapostaviti tenis kada je on trebao podršku.
Tenis je patio i za vrijeme srednje škole...
– Završio sam školu za zubnog tehničara, bio sam uvijek dobar u školi. Mama mi je usadila odgovornost prema školi, da moram biti spreman na ispitu, ali volio bih da je bilo malo opuštenije. Zbog treninga sam se znao rano ustajati i učiti. Kad bih bio odsutan zbog turnira, bio sam cijeli dan u školi potom jer je praksa bila u laboratoriju i morala se odraditi. Kasno sam krenuo ozbiljnije trenirati, tek nakon srednje škole. Da mogu što promijeniti, laganije bih shvatio školu i posvetio se više sportu.
Po osam mjeseci bez kuće
U obitelji Bradarić je i sestra Tina, ali ona nije u sportu, poduzetnica je, ima trgovinu za kućne ljubimce.
– Pokušavala je, bila je talentirana sportašica, ali brzo je gubila interes, probala je svega po malo.
No Marin nikad nije izgubio interes za tenis iako muje zbog njega patio obiteljski život...
Brat novog izbornika je Filip Bradarić, bivši hrvatski reprezentativac te nekadašnji igrač Hajduka i Rijeke koji je s loptom dolazio na bratove teniske turnire
– Zahtjevno je jer moraš biti s igračem pogotovo kada si mladi trener. Ja sam tako ostavio sve i išao s igračem pa bio 25 tjedana godišnje na turnirima po svijetu, ostalo u bazi, opet daleko od kuće. Sa Safiulinom sam dao sto posto od sebe, imali smo odlične rezultate, a drugo na što sam ponosan jest rezultat s Lučić Baroni kada smo s 80. pozicije na WTA ljestvici došli na 20. u manje od pola godine.
Imala je polufinale GS-a, renking karijere, ali se ozlijedila. U ta dva slučaja sasvim sam se dao, znalo se dogoditi da sedam-osam mjeseci nisam bio doma, a bio sam u braku. Nezgodno je to za obiteljski život. No najponosniji sam na svoj prvi profesionalni turnir, nekoliko mjeseci nakon završetka škole igrao sam finale Futuresa u Zagrebu. Tu sam mentalno napravio najveći iskorak jer sam vidio da mogu igrati ozbiljan tenis.
Marin je ponosan na sve što je do sad napravio, a sada mu tek slijede stvari od kojih će, nadamo se, napraviti još ljepše uspomene.