Dobiva li Hrvatska konačno nacionalni plan stambene politike?

Ministar Bačić najavljuje da će država ići na to da kroz “model mrkve” vlasnicima stanova koji bi ušli u njezin program priuštivog najma, ponudi naknadu iz državnog proračuna

Subvencija stanodavcima do tržišne cijene, aktivacija imovine i modificirani program poticane stanogradnje, modeli su koje država razmatra u koncepciji nacionalnog plana stambene politike, najavio je u ponedjeljak potpredsjednik vlade i ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić.

Riječ je o stambenoj strategiji koju Hrvatska od svoje samostalnosti još nije donijela, a kojom je predviđeno definiranje poluga uz pomoć kojih bi se osiguralo priuštivo stanovanje, prvenstveno mladim obiteljima, ali i ostalim građanima.

Koncepcija te strategije trebala bi, kako se čulo, biti predstavljena ovaj tjedan.

O tome se razgovaralo na konferenciji “Kakva nam stambena politika treba”, koju su organizirale Hrvatska gospodarska komora i Slobodna Dalmacija.

Visoka stopa rasta cijena nekretnina, a posebno stanova, nije hrvatska posebnost, rekao je Bačić te dodao da su cijene rasle u svim zemljama članicama EU-a u prvih deset godina članstva, posebno na Mediteranu.

“To se otprilike događa i kod nas, s tim da smo mi u međuvremenu dobili euro i ušli u Schengen, a uz to je bila i energetska kriza koja je dovela do povećanja cijena građevinskog materijala, proizvoda i usluga. Kad se to zbroji, cijene nekretnina rastu, velika je potražnja stranih kupaca i investitora pa je tako praktički svaka treća nekretnina u Hrvatskoj plaćena iz stranih izvora. Da bismo to prevenirali, predvidjeli smo realizaciju i aktivaciju velikog broja praznih stanova, kazao je Bačić.

Hrvatska prema podacima DZS-a iz popisa stanovništva 2021. godine ima 600 tisuća nenastanjenih stanova.

Bačić najavljuje da će država ići na to da kroz “model mrkve” vlasnicima stanova koji bi ušli u njezin program priuštivog najma, ponudi naknadu iz državnog proračuna koja bi bila razlika između priuštive i tržišne cijene. Vlasnici stanova koji bi ušli u taj program trebali bi imati ugovor o najmu s korisnicima na razdoblje od pet do deset godina, a država bih ih subvencionirala razlikom između priuštive i tržišne cijene najma.

Drugi model je brza aktivacija neperspektivne imovine, a riječ je o brojnim vojarnama, školama i napuštenim objektima koji se mogu prenamijeniti, što je brže nego ići u komunalno opremanje građevinskog zemljišta, zauzimanja zelene površine i mijenjanja prostornih i urbanističkih planova.

Modificirana poticana stanogradnja je treći model. Njega bi provodio APN pri čemu bi s gradovima i općinama država ušla u bržu realizaciju izgradnje novih stanova na prostoru koji su predviđeni prostornim planovima.

Split više ide putem apartmanizacije nego ozbiljne stambene izgradnje, smatra potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore (HGK) Mirjana Čagalj koja je rekla da je u razgovoru sa splitskim arhitektima shvatila da su nesretni kako se urbanizam nije nastavio razvijati pravcem u kojem su gradski kvartovi bili puni djece, igrališta, vrtića, škola i zelenila.

“Danas ta mjesta pretvaramo u apartmane. Znamo da Split ima 160 tisuća stanovnika, a ljeti u grad dođe oko 190 tisuća gostiju. Uz sve poticaje cijene kvadrata stanova rastu, došle su i do između tri i pet tisuća eura za kvartove koji niti su centar grada, niti su blizu”, objasnila je Čagalj.