Zbog vanjske politike podijelila su se društva u Višegradskoj skupini Razdor u srednjoj Europi – odnos prema Rusiji posvadio Čehe i Slovake
Iako je Europa na početku rata u Ukrajini pokazala neočekivano jedinstvo, u drugoj godini rata i na europskoj strani pojavile su se podjele između onih koji misle da Europa i Zapad u cjelini moraju podržavati Ukrajinu do potpune pobjede i onih koji su uvjereni da je Rusiju nemoguće pobijediti i da Ukrajinci moraju rat okončati pregovorima, što onda podrazumijeva i teritorijalne koncesije Rusiji. Zanimljivo je, međutim, da je odnos prema Rusiji na europskoj strani do najvećih podjela doveo upravo u srednjoeuropskim članicama EU koje su nekoć bile dio sovjetskog imperija, članicama Višegradske skupine, o čemu svjedoče i subotnji rezultati prvog kruga predsjedničkih izbora u Slovačkoj.
Narušeni “bratski” odnosi
Birači su u drugi krug poslali proeuropskog i proukrajinskog Ivana Korčoka, bivšeg šefa diplomacije, i aktualnog predsjednika parlamenta i saveznika proruskog premijera Roberta Fica Petera Pellegrinija. Odnos prema Ukrajini dominirao je predizbornom kampanjom. Dok Pellegrini uvjerava Slovake da on Slovačku “neće odvesti u rat” i da je njemu Slovačka “na prvom mjestu”, protiveći se slanju oružja Ukrajini, slično kao i Fico, koji i ne pokušava prikriti svoj animozitet prema Ukrajini, Korčok upozorava da to ne bi dovelo do mira, nego samo do kapitulacije Ukrajine. Korčok ima pet posto prednosti u prvom krugu i on bi kao predsjednik vjerojatno nastavio djelovati kao i odlazeća predsjednica Zuzana Čaputova, koja se unatoč skromnim ovlastima suprotstavljala politici Ficove vlade, usporavajući njegov kontroverzni program, koji u mnogim elementima podsjeća na politiku mađarskog autokrata Viktora Orbána, dok bi Pellegrini u predsjedničkom uredu osnažio Ficovu poziciju.
Pitanje Rusije posvadilo je slovačku i češku vladu ubrzo nakon dolaska Fica na vlast. Proukrajinski češki premijer Petr Fiala, naime, početkom mjeseca odlučio je prekinuti dugu tradiciju redovitih bilateralnih konzultacija dviju vlada, reagirajući tako na nedavni susret novog slovačkog
Rusija želi oslabiti utjecaj Europske unije i NATO-a u zemljama Višegradske skupine i pretvoriti te zemlje u europski “meki trbuh”
ministra vanjskih poslova Juraja Blanara i ruskog šefa diplomacije Sergeja Lavrova u Turskoj, iako je Lavrov pod diplomatskim sankcijama EU, što je bio jasan znak da se Slovačka pod Ficom udaljava od Bruxellesa (i Praga) i približava Moskvi. Radilo se o dramatičnoj odluci, s obzirom na to da su vlasti u Bratislavi i Pragu, unatoč mirnom razlazu početkom devedesetih, nastavile održavati tijesne i “bratske” odnose. Rat u Ukrajini, međutim, to je doveo u pitanje ponovno razdvojivši Čehe i Slovake, odnosno njihove vlade, pri čemu valja imati na umu da je javnost u tim zemljama oštro podijeljena i da i u Slovačkoj i u Češkoj postoji možda ne većinski, ali ipak značajan dio biračkog tijela koji ne podržava zapadnu politiku prema Ukrajini.
Slično je i u Češkoj, unatoč proukrajinskoj orijentaciji Fialove vlade, što se jasno vidjelo na masovnim proruskim i antizapadnim prosvjedima u Pragu u rujnu prošle godine. U Češkoj i Slovačkoj, naime, već je godinama snažno prisutno hibridno i subverzivno djelovanje Rusije. Rusija želi oslabiti utjecaj Europske unije i NATO-a u zemljama Višegradske skupine i pretvoriti te zemlje u europski “meki trbuh”, što joj djelomično i polazi za rukom, pri čemu se proruski akteri vješto koriste inflacijom i energetskom krizom za poticanje nezadovoljstva građana. Mađarska je najviše proruska, iako je ovdje riječ isključivo o političkoj eliti, dok Mađari većinom jasno podržavaju članstvo u NATO-u i EU, kao i savezništvo sa SAD-om.
Hibridno djelovanje Rusije
Poljaci su pak izrazito proeuropski i transatlantski orijentirani, pa tako i najotporniji za ruske akcije, dok su Češka i Slovačka, kada je riječ o ranjivosti na ruski utjecaj, negdje između njih. Česi su pritom ipak manje proruski raspoloženi od Slovaka, s obzirom na to da je Slovačka prema nekim istraživanjima drugo najproruskije društvo u EU, odmah iza Bugarske, premda to vjerojatno ima više veze s rastom cijena i općom neizvjesnošću nego s podrškom Putinu.