Dragon’s Dogma 2 uporno oscilira između fenomenalnoga i očajnoga
Igrali smo dugo očekivani nastavak RPG hita
U našu redakciju stigao je recenzentski primjerak Dragon’s Dogme 2, dugo očekivane nove igre Capcoma koja se nastavlja na prvi dio objavljen već davne 2012. godine.
U ovoj RPG avanturi igranoj iz trećeg lica zauzimamo ulogu junaka čija je sudbina lov na zmaja koji terorizira njegov svijet, no amnezija i politička previranja u borbi za prijestolje koje mu pripada otežavaju taj put. U igri nam pomažu pijuni, odnosno pratitelji, među kojima glavnoga sami kreiramo, a druge možemo unajmiti i otpustiti kako nas je volja, imajući na umu njihove individualne talente i razine sposobnosti koje treba dobro balansirati da bi nam družina bila potpuna. Pritom je moguće iznajmljivati svoje pijune drugim igračima, čime ostvarujemo mogućnost dobivanja sitnih znakova zahvalnosti koji će nam u kasnijoj igri dobro doći.
Statistički prosjek
Već na početku Dragon’s Dogme 2 razveselila nas je zaista elaborirana mogućnost prilagodbe ne samo vlastitoga lika, nego i našeg primarnog kompanjona, kao i fenomenalna dinamika svjetla i sjene. S druge strane, detaljnost mimike i mehanika pokreta kaskaju za elaboriranim dizajnom svijeta kojim se krećemo: igra zbog toga već na početku djeluje pomalo zastarjelo u usporedbi s drugim recenJamesa tnim blockbusterima. Pomalo je “old school” i dinamika razgovora u kojima je potrebno kliknuti “next” za svaku iduću rečenicu, kao i gotovo neupotrebljiva mapa, koja kao da je rađena da nam onemogući jednostavno kretanje igrom.S druge strane, priča i pojedini likovi sjajno su elaborirani, kao i sustav najma pijuna i razvoja glavnih likova – dok sporedni pijuni imaju svoje nepromjenjive limite, glavnog pratitelja ili pratiteljicu možete prilagođavati jednako kao i vlastiti lik, stvarajući “powercouple” koji bi bio bolji samo kada bi nam nudio mogućnost igranja u dvoje, odnosno kada bi postojala mogućnost da vaši stvarni prijatelj ili partnerica preuzmu kontrolu nad vašim igraćim drugom ili družicom. Šteta je što “couch co-opovi” sve više nestaju s tržišta, jer Dragon’s Dogma 2 dušu je dala baš za takvo uživanje.
Sanjarenje na stranu, kao dobru stvar moramo istaknuti i mehaniku borbe, pogotovo kod okretnijih boračkih klasa, kao i solidno iskustvo lutanja otvorenom mapom prepunom sporednih izazova i raznorodnih neprijatelja. Kao minus, u tome će se vrlo često dogoditi da jedan lik prolazi kroz drugoga, da se stvari zaglavljuju u neprirodnim položajima i općenito “pucaju” čim ih dotaknete.S obzirom na čudan balans fenomenalnoga i očajnoga, ne čudi da je ovo igra koju će ljudi voljeti ili mrziti – trenutne ocjene na Steamu i Metacriticu uglavnom se grupiraju na ta dva pola, u peticama i jedinicama, dajući joj statistički ispravnu, ali nerealnu prosječnu ocjenu oko trojke. Nezadovoljni su pogotovo korisnici slabijih Xboxa i PC-a kojima je znatno narušen i vizualni dojam igre, u usporedbi s jačim strojevima poput PlayStationa 5, na kojem smo je mi testirali, kao i svi koji su platili oveću punu cijenu igre da bi se suočili s mikrotransakcijama koje nam nude mogućnost kupnje predmeta koji su u igri sasvim lako dostupni, stvarajući iluziju potrebe za trošenjem dodatnog novca.
Prikriveni potencijal
Šteta je što developeri Dragon’s Dogme nisu uspjeli u potpunosti ispolirati sve aspekte igre prije njezina lansiranja, jer se iza tehničkih nesavršenosti i mikrotransakcijske halapljivosti krije kompleksna priča prepuna potencijala u kojoj bismo se mogli izgubiti na nekoliko mjeseci. Svatko tko joj pruži priliku na kraju će i doći do tog zaključka, no bilo bi sjajno da nam Capcom nije otežao uživanje igri u koju su ulupali toliko resursa i koju smo čekali više od desetljeća. •
Priča i pojedini likovi sjajno su elaborirani, kao i sustav najma pijuna i razvoja glavnih protagonista, no tehničke nesavršenosti i mikrotransakcije ostavljaju gorak okus u ustima