Tata ne može gledati moju borbu, izađe iz kuće
Barbara Matić osvojila Grand Slam turnir i preuzela broj jedan na svjetskim rang ljestvicama
Barbara Matić dvostruka je svjetska prvakinja u džudu, aktualna osvajačica svjetske bronce te vlasnica još četiri europske bronce. Dugogodišnja reprezentativka, olimpijka i odnedavno vodeća džudašica na svjetskoj ljestvici niže sjajne uspjehe i uzor je mnogima. Trenira dvaput dnevno, a uz sve uspješno stiže graditi i znanstvenu karijeru. Završila je jedan od najtežih studija, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu te još nalazi i vremena za davanje instrukcija.
Stalno u istom klubu
Jeste li oduvijek bili odlikašica?
- U osnovnoj i srednjoj školi jesam, a već poslije na fakultetu mi je bio bitan samo prolaz. Nisam se opterećivala s ocjenama i mislim da s ovakvim tempom treninga i natjecanja nisam niti mogla.
Završili ste jedan od najtežih fakulteta što sigurno nije bilo lako uz vrhunski sport.
- Pa nije, ali moj trener je oduvijek podupirao moje školovanje i obrazovanje. S druge strane imala sam i dosta razumijevanja s nekim profesorima na fakultetu, a bilo je i onih s kojima se nije dalo dogovarati. Ali to je normalno. Gdje ima volje, ima i načina.
Odakle džudo u Vašem životu? Je li on bio prvi sportski odabir?
- Džudo je moj prvi i jedini sport koji sam ja trenirala. Upisala sam ga u prvom razredu osnovne škole. Klub u kojem danas treniram JK Pujanke i trener Vladimir Preradović sa svojim bratom Slavkom, došli su na jedan sat tjelesnoga pokazati što je to džudo. Nakon toga, došla sam kući i rekla mami da želim trenirati džudo. Ona je to odobrila iako nije znala koji je to sport jer se nitko nikada u obitelji nije time bavio, no meni se svidjelo. Nakon mene je došla i sestra i tako smo nas dvije skupa u tom sportu i dan danas. Evo ja treniram u tom klubu dvadeset i nešto godina.
Svojedobno ste Vi i Brigita obje bile svjetske juniorske prvakinje, ona u kategoriji do 78 kilograma, a Vi do 70.
- Da, bila su to lijepa vremena. Ja sam ostala, a ona je prestala trenirati zbog trudnoće. No, zato ja nastavljam i ispunjavam naše zajedničke snove.
Kakvi ste bili kao dijete? Ne mogu Vas zamisliti kao mirno dijete koje se igra s barbikama.
- To je bila sestra, ona se znala tri sata zaključati u sobu i igrala bi se s barbikama. Meni bi to pak vrlo brzo dosadilo, skupila bih stvari i otišla na trening jer mi je to bilo zanimljivije. Ne mogu reći da sam bila divlja, slušala sam ja roditelje i starije, ali voljela sam biti posvuda i vidjeti sve. Sve što se u školi nudilo, od zbora do sportskih aktivnosti Barbara bi išla. Sve sam htjela probati. I eto, jedino me džudo uspio zadržati.
Dečko velika potpora
Kakvi su roditelji danas? Na turniru, kad gledaju Vaše borbe?
- Mama uvijek sve gleda, a otac ne. On izađe iz kuće jer to ne može gledati, pa ga mama nazove kad sam gotova. Gleda on sve borbe, ali ne može moju. Šeće oko kuće i čeka da završim, pa ga mama obavijesti o ishodu. Kakav je Vaš ljubavni put? - Imam dečka koji mi je velika potpora. Nedavno smo se i zaručili i zaista mi je velika podrška u svemu. Voli on borilačke sportove, ali nije baš znao puno o džudu. Na našoj prvoj kavi pitao me - Daj ti meni objasni malo taj svoj džudo. Drago mi je da se zainteresirao za taj sport. Upoznali smo se na fakultetu i od četvrte godine smo zajedno. Živimo skupa i lijepo nam je, sve radimo skupa, uživamo i nadam se da će tako i ostati.
Od malena sam osvajala medalje i od mene se uvijek očekivalo da nastavim niz iako si nisam nabijala presing.