Ukrajinci procjenjuju da su uništili trećinu ruske mornarice u Crnom moru, što je i vjerojatno i važno
UMIROVLJENI FRANCUSKI VICEADMIRAL, S INSTITUTA FMES, BIVŠI ZAMJENIK ZAPOVJEDNIKA NATO-ova SAVEZNIČKOG POMORSKOG ZAPOVJEDNIŠTVA
Razina prijetnje koju Rusija predstavlja za Europu nema presedana još od najviših razina konfrontacije tijekom hladnog rata, govori nam Didier Piaton, umirovljeni francuski viceadmiral s instituta FMES, inače bivši zamjenik zapovjednika NATO-ova Savezničkog pomorskog zapovjedništva (MARCOM) koji je na toj dužnosti bio od 2020. do 2023. godine. Piaton će 4. travnja gostovati u Zagrebu na konferenciji Sveučilišta obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, koja se održava u povodu 15 godina od pristupanja Hrvatske NATO-u te 75. obljetnice od osnivanja saveza.
S Piatonom smo razgovarali o tome koliku prijetnju Rusija pod Vladimirom Putinom predstavlja Europi i tome kako on vidi funkcionalnost i položaj NATO-a, pogotovo nakon izjava Donalda Trumpa koji bi se uskoro mogao vratiti u Bijelu kuću.
Trump je prije nekoliko dana rekao da bi SAD pod njegovim vodstvom sigurno ostao u NATO-u tako dugo dok bi europske zemlje izdvajale dovoljna sredstva za obranu. Te su izjave uslijedile nakon što je bivši američki lider u veljači otišao tako daleko da je rekao da bi, kad zemlje članice NATO-a ne bi ispunjavale svoje obveze vezano za izdvajanja za obranu, potaknuo Rusiju da čini “što god, kvragu, želi”. One su izazvale dosta zabrinutosti na Starom kontinentu.
Piatona smo pitali i o tomu kako komentira izjavu predsjednika Francuske Emmanuela Macrona koji je u veljači rekao da ne može isključiti slanje trupa zapadnih zemalja u Ukrajinu, što pak je podiglo mnogo prašine u Europi, ali i Moskvi, Kijevu i Washingtonu.
– Ne postoji konsenzus o službenoj podršci kopnenim snagama (u Ukrajini op. a.). Stoga ništa ne bi trebalo biti isključeno. Učinit ćemo sve što možemo kako bismo osigurali da Rusija ne pobijedi – rekao je tada francuski lider.
Piaton nam je, kao stručnjak, također analizirao ukrajinske uspjehe u Crnom moru u kojem je vojska Volodimira Zelenskog, iako ne posjedu
je svoju mornaricu, uspjela uništiti čak trećinu ruske Crnomorske flote zbog čega je ona natjerana na uzmak. Francuski viceadmiral rekao nam je da je ukrajinska vojska vrlo pametnim korištenjem limitiranih resursa Rusiji zadala pravu “pljusku”.
Viceadmiral Didier Piaton pridružio se mornaričkoj akademiji u Brestu 1983. godine. Kao mladi časnik kvalificirao se kao pilot helikoptera, a specijalizirao se u protupodmorničkom ratovanju. U sklopu NATO-a i WEU slan je na više operacija u Perzijskom zaljevu, na Afričkom rogu te na području bivše Jugoslavije. Nakon 2000. poslan je u Zajedničko vojno sjedište u Parizu gdje su mu zadaća ponovno bile operacije NATO-a i EU na Balkanu. Tijekom njegove karijere Piatonove dužnosti uključivale su i operacije protiv krijumčarenja droge, prevencije krize u Gvinejskom zaljevu te hitne operacije intervencije. Nakon dodatne obuke koju je prošao, promoviran je 2016. u kontraadmirala te je preuzeo zapovjedništvo nad francuskim mornaričkim snagama u Indijskom oceanu te francuskim snagama u Abu Dhabiju. Možda i vrhunac karijere doživio je kada je postavljen kao zamjenik zapovjednika u NATO-ovu Savezničkom pomorskom zapovjedništvu (MARCOM). Radi se o središnjem zapovjednom mjestu svih mornaričkih snaga NATO-a, a nalazi se u Velikoj Britaniji. Tu je dužnost obnašao od 2020. do 2023. godine. Informacije koje su u tom zapovjedništvu skupili neposredno prije nego što je Vladimir Putin pokrenuo invaziju na Ukrajinu, rekao nam je Piaton, “upućivale su na mogućnost vojnih manevara protiv Ukrajine, iako nije bilo moguće prejudicirati konačnu odluku ruskog predsjednika”.
– Kolektivno smo uspjeli u usvajanju zajedničkog stava, i vrlo brzo donesene odluke na summitu NATO-a omogućile su vojnom zapovjedništvu, naročito MARCOM-u, da bude opskrbljeno svim nužnim sredstvima kako bi se ograničila ekspanzija konflikta – rekao nam je ovaj francuski viceadmiral.
Što mislite, koja je razina prijetnje koju Rusija trenutačno predstavlja za Europu i NATO?
Režim koji je na vlasti u Rusiji već gotovo 24 godine postupno je napustio mehanizme prevencije i reguliranja konflikata na temelju međunarodnog prava. Oslanja se na dinamiku moći i iskorištava je nesputano kada procijeni da mu situacija ide u korist. To implicira korištenje sirove sile ondje gdje vjeruje da će mu to omogućiti stratešku prednost i kada to vjeruje. Rat u Ukrajini od 2014., i još izraženije invazija ruske vojske na ovu suverenu državu u veljači 2022., dokazi su za to. Situacija je dramatična za Ukrajinu i opasna za cijelu Europu jer potkopava mehanizme za prevenciju konflikata temeljene na diplomaciji i dijalogu te potiče globalne posljedice. Zato, držanje ruskog režima predstavlja prijetnju za Europu koja nema presedana od najviših razina konfrontacije tijekom hladnog rata. U tom kontekstu, doduše, svaka članica NATO-a zna da se može osloniti na sigurnosne mehanizme atlantskog saveza kao kolektivne obrambene organizacije.
Kako vidite poziciju NATO-a u Europi. naročito nakon posljednjih izjava Donalda Trumpa koji može opet postati predsjednik SAD-a? Francuski je predsjednik Macron također rekao da je NATO doživio “moždanu smrt”.
NATO je politička i vojna organizacija koju čine 32 zemlje čije vojne snage mogu biti brzo integrirane u vojni lanac zapovijedanja, što znači da mogu biti raspoređene i zajedno raditi pod NATO-ovim zapovjedništvom kratko nakon donesene odluke. Izjave šefova država ponekad više ili manje vjerno prenesu ili interpretiraju mediji ili javno mnijenje, što je gotovo logično u demokratskom sustavu gdje vlada sloboda iznošenja stavova. Važno je shvatiti da je članstvo u NATO-u dobrovoljno i nikada nije nametnuto. Razlog zašto su mnoge zemlje danas članice jest u tomu što su u Europi njegove vrijednosti mira i solidarnosti kao i sigurnosnih garancija koje svima jamči savez sve više na cijeni i tražene su u Europi.
Francuski predsjednik Macron odbio je isključiti mogućnost slanja zapadnih vojnika u Ukrajinu. Kako vidite ove izjave i kako je francuska javnost na njih reagirala?
Iz moje točke gledišta, stav francuskog predsjednika, unatoč određenim komentarima koje ponekad distorzira propaganda, nije se promijenio od ranih dana te čak i od izbora predsjednika Zelenskog. U Parizu su se ruski i ukrajinski predsjednici susreli 9. prosinca 2019., što se dogodilo samo jednom dosad (Zelenski i Putin op. a.), nekoliko mjeseci nakon izbora potonjeg, u sklopu Normandijskog formata. Nakon bilateralnih pokušaja s ruskim predsjednikom 2017., bila je to konkretna demonstracija odlučnosti šefa francuske države, trajne članice Vijeća sigurnosti UNa, NATO-a i EU, da promovira dijalog kako bi se izbjegao konflikt i obnovili uvjeti za trajan mir. Tko može to iskreno dovesti u sumnju?
Na konferenciji za novinare nakon nove konferencije za podršku Ukrajini francuski predsjednik odgovarao je na pitanja novinara i referirao se na izjave drugog europskog predsjednika na temu trupa. Tada je ponovio svoju bezuvjetnu podršku Ukrajini, tvrdeći da se, s obzirom na to da su ondje suočeni s ruskim predsjednikom, nijednu opciju ne može isključiti a priori.
Što se tiče ruskog režima, on ne postavlja bilo kakva ograničenja kada je u pitanju izbjegavanje najosnovnije obveze pod međunarodnim pravom: poštovanje suvereniteta susjedne zemlje.
Ukrajina je ostvarila veliki napredak u borbama u Crnom moru. Neki čak govore da zemlja bez mornarice pobjeđuje u pomorskom ratu protiv ruske Crnomorske flote. Kao stručnjak, kako vidite ovaj razvoj događaja?
Pomorski aspekt rata u Ukrajini vrlo je važan, kako vojno, tako i ekonomski. U tom konfliktu, pomorska dimenzija otkriva svoju stratešku važnost, koja ponekad može biti i pomalo neprimijećena.
Iako je od početka ruske invazije Rusija proglasila zonu zabrane plovidbe u sjevernom Crnom moru kako bi otežala miješanje u svoje operacije, ruska mornarica nikada nije uspjela zaista iskoristiti svoju veliku superiornost u smislu mogućnosti i geografije kako bi pridonijela svojim ratnim ciljevima.
Zaista, u prvih nekoliko tjedana doživjela je teške gubitke, uključujući i spektakularni gubitak krstarice Moskve, što je predstavljalo pravu vojnu pljusku u lice ruskoj mornarici, kao što je to bilo i ponovno zauzimanje Zmijskog otoka od ukrajinske vojske. Ukrajinske vojne snage i mornarica naročito su uspjele varirati svoje modele akcije: koristiti kopnene projektile, površinske dronove itd. Zatim su uspjeli ostvariti vrlo važne taktičke uspjehe. Brojne su jedinice (odnosno plovila, brodovi, podmornice itd. op. a.) uništene, kako na moru, tako i na pristaništima, više od njih 30, što je velik broj.
Do ovog trenutka, travnja 2024., ruska je mornarica morala napustiti planove za amfibijsko iskrcavanje u Odesi te njezinoj okolici, što bi Ukrajinu presjeklo od onog što je ostalo od njezina pristupa moru nakon što je izgubila korištenje Azovskog mora. Morala je svoje jedinice, osobito svoje podmornice naoružane krstarećim raketama Kalibr, premjestiti dalje od ukrajinskog teritorija što je učinilo njihove udare na kopnene mete kompleksnijima i manje preciznima, te je čak morala povući neke od svojih jedinica od Sevastopolja do luke u Novorosijsku nakon ukrajinskog raketnog udara na dva plovila u suhom doku, uključujući i podmornicu klase Kilo opremljenu Kalibrom.
To pokazuje veliku učinkovitost ukrajinskih oružanih snaga u najboljem iskorištavanju naoko limitiranih resursa. S obzirom na specifičnu prirodu Crnog mora, kojeg zatvaraju turski tjesnaci, nije prikladno donositi pretjerano kategoričke zaključke o oceanskim mornaricama.
Ukrajina je bila vrlo uspješna kad je riječ o pomorskim dronovima. Predstavljaju li oni definitivnu budućnost ratovanja na moru?
Kao što smo upravo vidjeli, taktike koje koristi Ukrajina, s naglaskom na naoružane površinske dronove (WBIED), posebno su učinkovite u neutraliziranju ruske mornarice u Crnom moru. Ukrajinci procjenjuju da su uništili trećinu mornarice od početka konflikta, što je itekako vjerojatno i važno u isto vrijeme, s obzirom na nedostatak borbenih brodova u ukrajinskoj mornarici. Te taktike već su bile uspješno implementirane u prošlosti, posebno u Crvenom moru od 2016. od hutističkih militanata u jemenskom konfliktu.
Korištenje dronova aspekt je u ubrzanom razvoju ne samo u borbi, u pomorskoj dimenziji, već također i za zračne i kopnene komponente. On modificira i komplementira borbene taktike, ali ne mijenja fundamentalno pomorsku strategiju, barem ne tako dugo dok domet pomorskih dronova ostaje usporediv s onim koji imaju platforme s posadom.
Tijekom vaše karijere više ste puta služili na Balkanu. Što mislite o političkom razvoju u regiji u proteklih 20 – 25 godina? U posljednje vrijeme bilo je mnogo više govora o problemima nego o rješenjima?
Na temelju svog iskustva u ratovima na Balkanu u 1990-ima, te kao vojni stručnjak, mogu reći da se mora učiniti sve što je moguće kako bi se osigurali mir i stabilnost između različitih zajednica koje koegzistiraju u regiji Balkana, i to onkraj partikularnih interesa. Ključno je izbjeći podjele koje vode tim konfliktima te ojačati za borbu protiv novih ili starih prijetnji.
Bili ste zamjenik zapovjednika Savezničkog pomorskog zapovjedništva (MARCOM) NATO-a tri godine što je uključivalo prvu godinu Putinove invazije na Ukrajinu. Koji su bili najveći izazovi za MARCOM u tom razdoblju?
U razdoblju prije ilegalne invazije ruske vojske na Ukrajinu, ruska je mornarica pojačana u Crnom moru i na istočnom Sredozemlju jedinicama iz Sjevernog mora, Baltika i Pacifičke flote. To je raspoređivanje moglo biti – više ili manje – opravdano potrebom zamjene jedinica za periodičko održavanje i vježbe. Osim toga MARCOM-u smo svjedočili osnaživanju Crnomorske flote s amfibijskim jedinicama za iskrcavanje (osobito desantnim brodovima tipa Ropucha). S obzirom na informacije koje su nam bile dostupne te na jačanje ruskih kopnenih snaga blizu ukrajinske granice, ova mornarička pojačanja nisu mogla korelirati s vježbama koje je Rusija svake godine proglasila, kao što je bilo uobičajeno. Očito je upućivalo na mogućnost vojnih manevara protiv Ukrajine, iako nije bilo moguće prejudicirati konačnu odluku ruskog predsjednika. Kolektivno smo uspjeli u usvajanju zajedničkog stava, a vrlo brzo donesene odluke na summitu NATO-a omogućile su vojnom zapovjedništvu, osobito MARCOM-u, da bude opskrbljeno sa svim nužnim sredstvima kako bi se ograničila ekspanzija konflikta.
Hrvatska je kupila francuske borbene zrakoplove Rafale i protuzračni sustav Mistral. Mislite li da će ta suradnja rasti u budućnosti?
Strateško partnerstvo koje je potpisano u Zagrebu na najvišoj razini u studenom 2021., te akcijski plan od 2023. do 2025. koji je usvojen u Francuskoj u lipnju 2023., definira ključne osi bilateralne suradnje između Francuske i Hrvatskoj. Prema tomu, sigurnosna i obrambena domena u potpunosti je dio ove dinamike. Kupovine koje ste spomenuli pridonose sigurnosti Europe u sklopu okvira NATO-a i EU. Naravno, ako hrvatske vojne i političke vlasti to budu htjtle, Francuska će biti posvećena podržati daljnje akvizicije u skladu s potrebama hrvatskih oružanih snaga. Osim nabave opreme, htio bih naglasiti da se vojna suradnja između naših dviju zemalja posebno intenzivirala u posljednje dvije godine. Bilateralne aktivnosti u Francuskoj ili u Hrvatskoj povećale su se znatno u svim područjima. Primjerice, na operativnoj razini, francuski zračni tanker bio je nekoliko tjedana stacioniran u Zagrebu. Tanker je bio strateški vrijedan te je mogao ostvarivati misije opskrbljivanja gorivom u zraku u korist NATO-a. Također, odnosi između naših vojnih akademija odlični su: postoji više razmjena između naših vojnih akademija i trening centara. Obostrano znanje zaista je ključno. U srpnju 2023. Francuska akademija zračnih i svemirskih snaga imala je prilike poslati gotovo 150 kadeta u Zagreb i Zadar na studijsko putovanje. Tom prilikom imali su prilike za interakciju sa svojim hrvatskim kolegama. Nadalje, imali smo više luka pristajanja za brodove francuske mornarice u Splitu. To su neki primjeri svih bilateralnih aktivnosti koje smo imali, a ja vjerujem da će rasti u budućnosti zu skladu s našim obostranim i zajedničkim interesima. •
Rusi su napustili planove za amfibijsko iskrcavanje u Odesi, što bi Ukrajinu presjeklo od pristupa moru