Pir krvavog nasilja
Zbog govora u Dubrovniku dobila sam više od tisuću prijetnji, među kojima i da me treba zaklati, ubiti, silovati, ‘dosrbiti’ u krevetu, kaže Ana Lalić Hegediš, predsjednica Nezavisnog društva novinara Vojvodine, i poručuje da se, unatoč svemu, odbija bojati
Trebalo je to biti još jedno ugodno gostovanje na nekom od festivala, ali umjesto toga novinarka portala Nova.rs iz Srbije Ana Lalić Hegediš, koja je inače i predsjednica Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV), već danima nakon festivala prima užasne prijetnje. Prijeti joj se da će je silovati, zaklati, ubiti u središtu Novog Sada, “dosrbiti”, pobiti joj obitelj… Sve je počelo tijekom njezina gostovanja na festivalu “REBEDU” pod nazivom “Kupi mi, mama, jedan mali rat”, koji je održan od 7. do 10. ožujka u Dubrovniku. Nekima u Srbiji, koji se najčešće skrivaju iza lažnih imena i nadimaka, dok je ona govorila pod svojim imenom i prezimenom, sporni su bili njezini stavovi o stvarima koje se događaju u Srbiji posljednjih godina pa i desetljeća.
– Govorila sam na tribini o temi nacionalizma te sam tom prilikom rekla kako je Vojvodina stalna meta srpskog nacionalizma. Među ostalim rekla sam da je u posljednjih 12 godina kontinuirano u tijeku “dosrbljivanje” Vojvodine, jer za srpske vlasti građani Vojvodine nisu dovoljno Srbi zato što nisu nacionalisti i inzistiraju na svojoj multikonfesionalnosti i multietničnosti što očigledno remeti hegemonističku viziju vlastodržaca o stvaranju “srpskog sveta” – kaže za Večernji list Lalić Hegediš.
Govoreći dalje, kao primjer “dosrbljivanja” Vojvodine navela je i kako vlast pokušava iz javnog govora izbaciti riječ “Vojvodina” te da inzistiraju na nazivu “Sjeverna srpska pokrajina”. Dodala je i kako latinica nestaje iz javnog prostora, i to posebno tamo gdje žive pripadnici drugih nacionalnih manjina. Ukazala je i kako je u jednom danu, i to baš u tim mjestima, izmijenjen naziv više od 50 ulica koje su nosile imena partizana, dok su u isto vrijeme u sredinama u kojima žive vojvođanski Mađari i Slovaci postavljeni billboardi na kojima se “slave” heroji iz Banjske. Napomenula je i kako je u Novom Sadu trend da “crkve niču kao trafike” što, prema njezinim riječima, nije motivirano religijskim potrebama, već one služe isključivo kao simbol političke osvete lokalne vlasti prema građanima za koje su procijenili kako po njihovim mjerilima nisu dovoljno veliki Srbi. Kako je festival prenošen direktno preko društvenih mreža, Lalić Hegediš odmah je nakon završetka tribine počela primati prijetnje koje su joj dolazile direktno preko društvenih mreža kao i na e-mail NDNV-a. Intenzitet prijetnji sve se više pojačavao te su one postajale sve žešće i sve gore. U dogovoru s organizatorima drugog dana festivala pročitala je jednu od prijetnji.
– Dobila sam više od tisuću prijetnji koje nisu primjerene za pristojnost ni vaših čitatelja ni bilo koga normalnog. Ono što im je mahom zajedničko jest da me treba zaklati, ubiti, silovati, “dosrbiti” u krevetu, protjerati ... Uglavnom, pir krvavog nasilja i vrlo uznemirujućeg sadržaja kako za mene tako i za moju obitelj. Naravno, većina je svoje monstruozne prijetnje i želje za klanjem “potkrepljivala” time da sam “ustaškinja” i da “pljujem Srbiju pred ustašama” – kaže Lalić Hegediš.
Dodatni problem je i činjenica što je njezin broj mobitela javno objavljen u raznim opskurnim grupama rusofila, desničara, nacionalista, fašista i drugih na društvenim mrežama. Sve to što joj se događa prijavila je i na adrese više veleposlanstava, OESS-u, novinarskim udruženjima i mnogim drugima od kojih je i dobila najveću podršku. Prijetnje je prijavila i policiji rekavši nam kako do sada ima saznanja da je od desetaka prijava srpsko odvjetništvo dalo nalog policiji da istraži dvije prijetnje, i to osobu koja joj je prijetila da će je “zaklati u centru Novog Sada” te izvjesnog Sašu P., koji joj je poručio da će “lično da joj rokne muža”.
– Ne znam dokle se s tom istragom stiglo. Institucije nisu reagirale jer kada su pitanju ovako sustavno organizirane prijetnje, koje su orkestrirane iz samog vrha vlasti, institucije gromoglasno šute. Bar dok im se ne kaže drugačije – ističe Lalić Hegediš. Dodaje da od policije nije tražila zaštitu niti joj je ona nuđena, ali i da očekuje prije svega da obavi svoj primarni posao, a to je da policija i nadležne službe pronađu i privedu osobe koje joj prijete danima. Tvrdi kako, da je to učinjeno, ne bi ni bilo potrebe da je policija štiti jer bi na taj način svima ostalima bila poslana jasna poruka da se prije nego što je zakolju ili siluju prvo zapitaju je li dovoljno vrijedna da zbog nje završe u zatvoru. Cijelu ovu situaciju dodatno je podgrijao visokopozicionirani član vladajućeg SNS-a i zastupnik u Skupštini Srbije Vladimir Đukanović, koji se jasno svrstao na stranu onih koji prijete i vrijeđaju Lalić Hegediš.
– Dotična Ana Lalić živi je dokaz da zdravstvene institucije ne rade dobro. Umjesto da je smještena negdje na psihijatriji, ta se nesretnica šeta slobodno bez luđačke košulje i baljezga gluposti – napisao je Đukanović na društvenoj mreži X.
Te njegove riječi dodatno su ohrabrile one koji već danima upućuju prijetnje novinarki portal Nova.rs, a ona je komentirajući tu izjavu rekla kako je ne bi iznenadilo da je upravo iz tog kruga ljudi javno objavljen i broj njezina telefona, valjda kako bi bili sigurni da će baš svaka prijetnja smrću stići na pravu adresu.
U linč protiv nje uključili su se i brojni režimski tabloidi koji, po običaju, nisu birali riječi kako bi je ocrnili i prozvali. Nazivali su je “izdajicom”, “osobom koja mrzi Srbiju”, “ustaškinjom”, “osobom koja širi mržnju” i slično, što je dovelo do toga je postala poznata i onima koji nikada nisu čuli za nju širom Srbije.
– Vrlo je uzak krug slobodnih medija u Srbiji i njihovu podršku imamo. Poput lista Danas, TV N1, TV Nova.rs ... I tu se, otprilike, od više tisuća registriranih medija u Srbiji, popis podrške završava. Uvijek stojim iza svojih riječi. Problem u ovom slučaju je što su se one izgubile u prijevodu srpskih nacionalista i tabloida koji su od svega moga izrečenog idiotski zaključili i vrlo zlobno konstruirali da zapravo smatram kako u Vojvodini ima “previše Srba i njihovih crkava”. Dakle, iz gluposti ili zbog ciljane zlobe tom su me zamjenom teza svjesno ponovno stavili na odstrel – rekla nam je Lalić Hegediš.
Objašnjava kako veza vlasti i režimskih tabloida u Srbiji funkcionira kao “savršena bračna zajednica” u kojoj je muž uvijek u pravu. Dodaje da hajke na novinare u praksi izgledaju tako što neki odabrani trbuhozborac iz vladajuće većine za skupštinskom govornicom ili na nekoj od društvenih mreža prokomentira dotični “slučaj”, poslije čega ga tabloidi preuzimaju i onda dodatno grade, šire, razrađuju s najrazličitijim konstrukcijama. Prema njezinim riječima, na festivalu u Dubrovniku dotaknula se tema koje su srpskim nacionalistima, desničarima i šovinistima, poput Srpske pravoslavne crkve i statusa Vojvodine, permanentni triger.
– Spomenula sam te dvije stvari, a da sam, kojim slučajem, spomenula i Kosovo, vjerojatno bih sada odgovarala iz zatvora ili bolnice. Činjenica da sam to izgovorila u Hrvatskoj drastično je pojačala i “zakrvila” reakcije, jer “brukam” Srbiju i dajem priliku “Hrvatima da se naslađuju”, kako neki sve to tumače – navodi Lalić Hegediš.
Nakon svih tih iskustava i prijetnji postavlja se pitanje što i kako dalje, odnosno hoće li nastaviti i dalje raditi. Odgovarajući na to pitanje, Lalić Hegediš kaže kako svakako nastavlja dalje raditi jer je novinarstvo njezina profesija te da stoji čvrsto iza svojih uvjerenja zato što ima integritet. Dodaje da kao predsjednica NDNV-a ne smije dozvoliti da borba za slobodu medija, ali i svih slobodnomislećih ljudi u Srbiji, bude “suspendirana” jer se ona uplašila.
– Odbijam da me bude strah – ističe Lalić Hegediš.
Sve to dovodi i do pitanja statusa novinara u Srbiji, u kojoj su se neki od njih također suočavali s brojnim prozivkama, prijetnjama, optužbama pa i fizičkim napadima. Neki su bili i pod zaštitom policije. Govoreći o položaju novinara u Srbiji, kaže da je iz svega što je rekla dovoljno jasno kakav je. Kaže da su svakodnevno targetirani od predstavnika vlasti i njezinih pulena, što je rezultiralo time da je veći dio Srbije “nahuškan” na neke od njih, zbog čega godinama trpe nasilje. Prozvala je još jednom režimske tabloide i, kako je rekla, opskurne televizije poput Pinka i Happy TV-a, gdje ih se manipulacijama informacijama, raznim izmišljotinama i zlobnim konstrukcijama dodatno tlači i ugrožava. Kaže i kako se zbog takve atmosfere brojni novinari u Srbiji svakodnevno suočavaju s prijetnjama, uvredama i prozivkama te da takvih stvari ima na raznim terenima, ali i u samoj Skupštini Srbije. Za sebe kaže da je predugo u novinarstvu da bi sada izlazila iz njega, ali i da potječe iz partizanske obitelji, tako da joj ni karakter ni odgoj ne dopuštaju da se povlači pred siledžijama. Međutim, s obzirom na razna iskustva s vlastima zbog svoga pisanja i svojih stavova, pa je tako tijekom pandemije COVID-19 bila i privedena u policiju jer je pisala o tome da liječnici u Kliničkom centru u Novom Sadu imaju problem s kroničnim nedostatkom osnovne opreme i da rade u potpuno kaotičnim uvjetima, i s obzirom na iskustvo nakon festivala u Dubrovniku, sve to dovelo ju je do toga da si i sama postavi neka pitanja.
– Sada više nisam sigurna je li uopće mudro poticati ikoga da se bavi novinarstvom u Srbiji. Kažem to zbog svih prijetnji, stavova politike, šutnje policije i sličnog. Kao predsjednica NDNV-a ne želim na sebe preuzeti odgovornost i poticati mlade novinare a da im zauzvrat ne mogu garantirati nikakvu sigurnost ni bilo kakvu institucionalnu podršku. Nema ni ikakva zakonskog okvira koji bi ih štitio u ovakvim ili sličnim situacijama. Jedino što im mogu garantirati jest da će, pokušaju li u današnjim uvjetima biti profesionalni, nezavisni i nerežimski novinari u Srbiji, završiti s metom na leđima. I to u zemlji u kojoj je sezona lova na novinare otvorena 12 mjeseci u godini. To je nešto na što novinar u Srbiji mora biti spreman ako ima svoje mišljenje i iznosi ga u javnosti ili pak piše o stvarima koje vlastima ne odgovaraju – zaključila je Lalić Hegediš. •