Umjesto izbora politika za sljedeće četiri godine, prijeti nam plebiscit o Milanoviću
NA PARLAMENTARNIM IZBORIMA MI BIRAMO POLITIČKI SMJER U KOJEM VEĆINA TREBA IĆI U TOM MANDATU I TO JE TEK POČETAK PROCESA U DEMOKRACIJI. ALI KOD NAS JE, NA ŽALOST, UHODANO VJEROVANJE DA SE VLAST DOBIVA ILI GUBI PA DA ONDA TKO DOBIJE VLAST MOŽE RADITI ŠTO HOĆE
Iza profesore prava vrijedi izreka “dva pravnika, tri mišljenja”. Ali ovoga puta u Večernjem listu izdvojili smo desetero pravnih stručnjaka s istim stavom u vezi s angažmanom predsjednika Republike u izborima. Jedan od njih bio je i doc. dr. sc. Matija Miloš s Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. S njim smo razgovarali o bogatim varijacijama na temu predizborne i postizborne kombinatorike. Riječ je o zahvalnom sugovorniku, rječitom, a jasnom, jezgrovitom i argumentiranom. Uz to je što se Ustava i zakona tiče vrlo pouzdan jer ne štedi nikoga.
Zašto je tako važno da se predsjednik Republike ne petlja u izbore, u bilo čiju korist ili na štetu?
Riječ je o jednom od temeljnih obilježja ustavnog ustrojstva za koje smo se opredijelili kada je Hrvatski sabor 2000. promijenio Ustav. Katkad se zaista ne slažemo jer je moguće iznaći različita rješenja na isto pitanje, ovisno o vrijednosnim izborima. Pitanja koja se pred nas postavljaju znaju biti poput izbora tepiha u dnevnoj sobi ili boje tapeta. Ali ovdje se postavlja pitanje postoji li jedan od nosivih zidova našeg stana, a to je u ovom slučaju dioba vlasti, i zbog toga smo svi tako jedinstveno istupili jer riječ jeo pitanju u kojem po Ustavu RH ne može biti dileme, bez obzira na to jesmo li konzervativci, liberali ili nešto između.
Iako to izričito ne piše u Ustavu.
Ne piše izričito jer se smatralo da se aktivni predsjednik nikad neće angažirati u predizbornoj kampanji kao kandidat, a da prethodno ne da ostavku. Očekuje se da državnici svojim ovlastima pristupaju s dozom razboritosti. U Ustavu piše da predsjednik RH ne smije biti član političke stranke. Podrazumijeva se da to znači kako se ne smije ni angažirati na strani jedne političke stranke kao njezin kandidat bez prethodne ostavke.
Dio javnosti odobrava predsjednikov izborni angažman. I troje ustavnih sudaca u izdvojenom mišljenju ističe kako bi to bilo dopustivo u izvanrednim okolnostima, ali ni oni sada ne nalaze takve okolnosti.
Pozvali su se na činjenicu da u nizu država u EU imamo ozbiljnih zastranjenja u smislu vladavine
prava i demokracije. I, kada postoji opasnost od urušavanja ustavnog poretka, predsjednik bi smio aktivnije sudjelovati u kampanji. Međutim važno je istaknuti, ni tih troje sudaca nije konstatiralo da bi se predsjednik mogao kandidirati za parlament bez ostavke, već da bi mogao istupati kao aktivni sudionik. To bi bili uvjeti analogni onome što naš Ustav priznaje u slučaju potrebe za zabranu neke političke stranke, koja svojim programom ili nasilnim djelovanjem smjera podrivanju ustavnog poretka ili neovisnosti države. Primjerice, u slučaju neke neonacističke stranke koja bi mogla preuzeti vlast. Tada bi predsjednik mogao istupati protiv takve stranke koja teži uništenju ustavnog poretka i zagovarati oporbu. Ali ni tada kao predstavnik građana ni kao prvak političke stranke, nego kao predstavnik Republike Hrvatske i Ustava.
Je li Ustavni sud trebao reagirati lani kad je premijer rekao da do kraja mandata Vlade neće biti suradnje s predsjednikom RH? Može li i kako US intervenirati kad uoči pojave nestabilnosti sustava ili sukobi Pantovčaka i Banskih dvora ulaze u okvire tvrde kohabitacije bez potrebe za zaštitom ustavnog poretka?
To je izvrsno pitanje na koje nije jednostavno kratko odgovoriti, ali pokušat ću. Ustavni sud ima niz važnih ovlasti, ali nije jedini od kojega se očekuje da tumači Ustav i ne može intervenirati svaki put kada se u političkom životu pojavi prijepor. Razlog tome jest to što ne postoje jasna pravna mjerila pa bi ih Ustavni sud morao izmišljati i nametati političkim akterima, što nije uvijek u stanju činiti dosljedno i na temelju Ustava pa bi prije ili poslije morao iskočiti iz okvira svoje funkcije. To ne smije raditi, jer ga nisu izabrali građani i nije mu uloga da predstavlja građane, nego da brani temelje ustavnog poretka. Dakle, to nije učitelj u učionici koji će lupiti po prstima učenike kad su bezobrazni ili razgovaraju kako ne očekujemo. U slučaju koji ste spomenuli s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem, očekuje se da reagiraju stranačke strukture, saborski zastupnici, građani i mediji. Ustavni sud tu nema što reći. Ne može zbog pukog govora dijeliti packe jer bi ubrzo izgubio legitimitet. Postavilo bi se pitanje je li iznad Hrvatskog sabora, vlade i predsjednika Republike, a to nije, već je međuvlast.
Predsjednik RH može se kandidirati na izborima za parlament EU, s tim da je predsjednik US-a Šeparović natuknuo da je ustavnost upitna i u vezi s tim. Koji je vaš stav?
Meni je problematično da se nositelj takve funkcije može angažirati u izborima za parlament EU jer on raspolaže resursima Ureda predsjednika RH i medijskom pozornošću te je u startu u povoljnijoj poziciji u odnosu na ostale kandidate. To bi se moglo osporavati s gledišta ustavnosti. S druge strane, kandidatura predsjednika na izborima za EU dopuštena je jer u EU on nema institucionalni položaj kakav ima u Hrvatskoj, gdje može djelovati na način da iskrivljuje odnos političkih stranaka unutar države u kojoj je po Ustavu jamac stabilnosti vlasti.
Kao protuargument odluci US-a postavlja se pitanje kako je predsjednik Tuđman bio akter u izborima, a Milanović ne smije?
Tada je predsjednik RH mogao biti ne samo član nego i šef političke stranke pa i vrlo aktivni čimbenik u izbornim procesima kao i u odnosu prema Saboru i vladi. Ali 2000. smo promjenom Ustava taj tip ustrojstva državne vlasti napustili i od tada predsjednik RH više ne smije biti ni član, a kamoli predsjednik stranke, pa zato ni sudionik izbornog postupka.
Propituje se dosljednost US-a i jer je 2015. SDP prozivao predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović zbog petljanja u izbore, nazvali su je glasnogovornicom HDZ-a i zamjerali joj vrludanje na pitanje kome će povjeriti mandat?
Bitna razlika u odnosu na aktualni slučaj je što predsjednica 2015. nije najavila da će se kandidirati na izborima niti se u tolikoj mjeri uključila u izbornu utakmicu. Nastupala je izvan okvira svoje uloge nepristranosti, ali drugi su je politički akteri kritizirali pa ona nije išla toliko daleko da bi postala de facto ili de iure kandidat neke političke opcije. Zato Ustavni sud nije imao ni potrebu tada reagirati, za razliku od ove situacije kad je predsjednik rekao da aktivno ulazi u utakmicu kao kandidat te da će predvoditi listu određene političke opcije. Predsjednica je lutala sa svojom ovlašću povjeravanja mandata za sastav Vlade, ali na kraju je postupila kako se po Ustavu i očekuje.
Stvara li se nepotrebna fama oko povjeravanja mandata s obzirom na jasnu odredbu Ustava?
Problem je kako to čita onaj tko ima tu ovlast i hoće li koristiti konzultacije s političkim strankama kako bi usmjeravao vodu na određeni mlin ili destabilizirao situaciju tvrdeći da nema dogovora i jasne većine te da treba odmah raspustiti parlament, imenovati tehničku Vladu ili pravodobno ne sazove Sabor na prvo zasjedanje. Osoba koja ima tu ovlast može stvarati dodatne tenzije, sukobe i nesigurnosti u uvjetima nakon izbora, s obzirom na to da je krajnje nevjerojatno da će jedna stranka predsjedniku doći sa 76 potpisa. Zbog toga je važno da imamo predsjednika RH koji se nije svrstao ili mu nije stalo da određena politička opcija ne dobije vlast jer time podriva status neutralnog arbitra u formiranju parlamentarne većine.
Je li predsjednik Milanović u tom smislu već kompromitiran?
Mislim da on već dulje vrijeme narušava status te funkcije, na kojoj u najvećoj mogućoj mjeri mora biti iznad stranačkih podjela. To se događalo i Kolindi Grabar-Kitarović, ali Zoran Milanović je zastranio, pogotovo u pogledu parlamentarnih izbora.
Upozorenje US-a odnosi se i na SDP jer su prihvatili i okoristili se neustavnim angažmanom predsjednika RH te po anketama ubrali “plodove otrovne voćke”.
SDP se izletio sa Zoranom Milanovićem kao kandidatom premda je očit politički efekt tog nezapamćenog poteza. Problem je što bi se izbori u skladu s Ustavom morali odigrati temeljem programa politika koje stranke nude, ali kod nas je već dugo prisutna personalizacija predizborne kampanje u kojoj se gleda tko će biti premijer. Na izborima mi biramo politički smjer u kojem većina treba ići u sljedeće četiri godiine i to je tek početak procesa u demokraciji. Ali kod nas je, na žalost, uhodano vjerovanje da se vlast dobiva ili gubi pa da onda onaj tko dobije vlast može raditi što hoće. Tako je nedavno u raspravi o izbornim jedinicama ministar Oleg Butković na sugestiju jednog sveučilišnog profesora matematike kako bi trebalo podijeliti izborne jedinice, rekao neka taj profesor dobije na izborima pa će onda odlučivati. To je sramotno, izjava dostojna Sjeverne Koreje, a ne države članice EU.
Naravno da građani mogu iznositi prijedloge i kritike, a vlast ih je dužna uvažavati i na njih argumentirano odgovoriti. Zbog toga me u kontekstu SDP-ova poteza brine što javne politike koje očekujemo od buduće vlasti padaju u drugi plan, ne bavimo se time što će biti s obrazovanjem, znanošću, što će biti s mladima, zdravstvom... nego volimo li Zorana Milanovića ili ne, pa nam prijeti da će izbori biti plebiscit o predsjedniku Republike, a ne za Hrvatski sabor.
Troje ustavnih sudaca s izdvojenim mišljenjem tvrdi da je upozorenjem US-a učinjena politička šteta SDP-u jer im se prijeti zbog ponašanja predsjednika RH, što im sužava prostor političkih sloboda. Iako SDP i dalje vodi dvostruku igru s predsjednikom kao premijerskim kandidatom, a Peđa Grbin glumata da mu ne smiju izgovoriti ime.
Ograničenje iz upozorenja Ustavnog suda nije ni približno toliko koliko se nameće u javnosti, a SDP je od toga napravio show-program. Ne bavim se marketingom i kampanjama, niti sam politolog, ali pretpostavljam da im je to super za skretanje pozornosti javnosti i za dobivanje političkih bodova. Pravno gledano, iz samog upozorenja ne proizlazi da se ime Zorana Milanovića ne smije spomenuti ili da im je ograničena sloboda političkog govora. Slobodni su i dalje zastupati sve politike kao i prije. Ali ne smiju isticati Zorana Milanovića kao premijerskog kandidata. Izborna kampanja morala bi biti usmjerena na to što će raditi Hrvatski sabor, a tko će biti premijer ne bi smjelo biti centralno pitanje.
Bi li SDP mogao imati problema nastavi li koketirati s predsjednikom kao središnjom figurom svoje kampanje?
U takvoj situaciji Ustavni sud može upozoriti javnost na neustavnu praksu, što je i učinio, ili ukinuti pojedine radnje koje utječu na izborni rezultat. To se može odnositi na predizborne liste, kao kod problema s procesom glasanja ili prebrojavanja glasova na nekim biračkim mjestima. Ako postoje ustavno nedopustivi utjecaji na rezultate izbora, mogu se poništiti i izbori u cjelini. To je zadnje sredstvo koje se koristi samo u ekstremnim okolnostima. Smatram da sâm politički govor za kampanje ne može na takav način pogrešno utjecati na odluku birača pri glasovanju. On može biti problematičan samo ako prerasta u govor mržnje. Ustavni sud je već bio zabranio referendum zbog pitanja kojim su birači bili zavarani pa su suci Abramović, Kušan i Selanec poentirali da se ne može znati što su birači mislili kad su potpisivali. Isto se pitanje postavlja i u predizbornoj kampanji. Uostalom, nije li poanta kampanje uvjeriti birače? Ako zbog toga poništavate izbore, ispada da niste zadovoljni rezultatima. Poništavanje izbora eventualno bi moglo biti opravdano ako bi izborna atmosfera bila takva da se mi glasanjem zapravo izjašnjavamo o Zoranu Milanoviću. Izbori bi efektivno prerasli u referendum pa bi se tada moglo postaviti pitanje ustavnosti. Ali za takvo što okolnosti bi morale biti puno ekstremnije od postojećih.
Nije sporno što predsjednik sada govori o politici prema migrantima, bankama i trgovačkim lancima na štetu vladajućih?
Ne, to ulazi u njegove ovlasti. I Kolinda Grabar-Kitarović kao predsjednica iznosila je svakakve stavove dok je Zoran Milanović bio predsjednik Vlade. Naravno da predsjednik RH može iznositi svoja politička gledišta, ali problematično je kada se jasno svrstava uz jednu političku stranku u kontekstu predizborne kampanje.
US ne može kazniti SDP ako predsjednik nastavi navijati “ne glasajte za HDZ”? U pravu je kad kaže da mu ne mogu ništa?
Birači moraju sankcionirati takvo postupanje ako se s tim ne slažu. Živimo u demokraciji. Birači moraju ocijeniti njegov govor, pogotovo ako se kandidira na sljedećim predsjedničkim izborima. Ustavni sud može samo ponoviti upozorenje, što može učiniti i DIP.
Premda, reagirala je javnost, a važne su i poruke poput one Dražena Budiše koji je odlučio vratiti orden obrazlažući da je predsjednik Milanović zbog protuustavnog djelovanja nedostojan da mu ga dodijeli. Čini se da ga je sve to ipak vratilo u ustavne okvire.
Slažem se. Zato sam uvjeren da će se u konačnici izbori odigrati u ustavnim okvirima i da je ovo velika test-lekcija za ustavnu demokraciju u Hrvatskoj. Ključan je građanski aktivizam i participacija birača. Važne su upravo te javne poruke. Taj korektiv je ključno sredstvo da se stvari dovedu u red. Ustavni sud je napravio što može, ali ne može jedna institucija sve riješiti, mi vječito imamo taj sindrom “čekanja institucije” hoće li mahnuti čarobnim štapićem i riješiti problem.
Ne bi li DIP ili Etičko povjerenstvo trebali zaštititi instituciju predsjednika RH i u slučaju kao kad se HDZ poigrao objavom plakata s likom Zorana Milanovića i porukom “Želiš li loš film gledati drugi put”?
Tako je, u predizbornoj kampanji za Hrvatski sabor predsjednik RH mora ostati izvan te priče, čist. Ni druga strana ne bi smjela na taj način instrumentalizirati tu instituciju. Ključno je održati integritet institucije predsjednika RH, neovisno o tome tko je obnaša. Griješimo kad nositelja institucija, zato što je to jedna osoba, poistovjećujemo s njom. Na žalost nemamo privilegij kakav imaju Britanci koji iza sebe imaju stoljeće prakse pa im je jasno da je jedno kruna, a drugo je tko krunu nosi. I mi ćemo morati to usvojiti.
Predsjednik može dati ostavku u svakom trenutku pa i pet minuta prije nego što SDP uoči isteka roka podnese DIP-u izbornu listu s njegovim imenom. Jutarnji list zaključio je da bi to dovelo do poništenja HDZ-ove liste s Gordanom Jandrokovićem koji po sili Ustava postaje privremeni predsjednik RH pa da bi tada ostali bez saborskih mandata u toj jedinici. Što bi bilo nakaradno. Zakon o izboru zastupnika nema rješenje, ali moralo bi se tumačiti da HDZ ima pravo na zamjenu.
Nema striktnog rješenja, ali moralo bi se tumačiti na način koji ne ide na štetu HDZ-a u uvjetima kad postoji mogućnost poništenja liste. Rješenje bi trebalo naći tumačenjem, recimo da privremeni predsjednik RH bude netko od potpredsjednika Sabora tko nije izborni kandidat ili da se dopusti izvanredno podnošenje korigirane liste.
Predsjednik Milanović neće dati ostavku dok nije siguran da ima podršku saborske većine. Netko mu može povući obećanje nakon što da ostavku. Smije li predsjednik skupljati potpise za mandatara?
Ne smije. Svaka se stranka na konzultacijama kod predsjednika RH mora izjasniti koga će podržati. Predsjednik mora prije konzultacija podnijeti ostavku ako namjerava biti mandatar za sastavljanje vlade.
Nije na Ustavnom sudu da dijeli packe premijeru zato što neće surađivati s predsjednikom RH