Na prijelazu 19. u 20. stoljeće povezanost s Teslom bila je rizik za newyoršku elitu Potučen od konkurencije i ismijan od medija, Tesla je izgubio svu reputaciju
Robot veličine psa patrolirat će aerodromom Fairbanks na Aljasci kako bi spriječio ptice i divlje životinje da dođu u dodir sa zrakoplovima, priopćilo je Ministarstvo prometa i javnih objekata Aljaske. Pametno prerušen u kojota ili lisicu, robot pas dobio je zadatak držati divlje životinje podalje od zračne luke. Agencija ga je nazvala Aurora, a predstavili su ga kao najnovije pojačanje u timu. Državni odjel za autoceste i biolozi američkog ministarstva poljoprivrede dobili su saveznu potporu od 2 milijuna dolara za financiranje robota koji je proizvela američka tvrtka za inženjering i dizajn robotike Boston Dynamics, a koji je koštao otprilike 70.000 dolara.
Da bi istražio može li se struja odaslana kroz zemlju vratiti u njegov uvećavajući odašiljač kroz vrlo razrijeđeni zrak na velikim visinama, Tesla je morao organizirati terensku ekspediciju i izgraditi negdje u planinama privremeni laboratorij, a novca više nije imao. No to ga nije zaustavljalo. Vjerovao je u svoju najveću ideju, a bio je i pod pritiskom Marconijeva napretka u slanju radiovalova kroz zrak. Zato je namjeravao, na bilo koji način, dokazati svijetu da su njegove ideje o slanju signala i energije kroz zemlju nadmoćne slanju elektromagnetskih valova kroz zrak.
Vjerojatno motiviran veličinom svoje ideje, za sponzoriranje svog pothvata odlučio je zainteresirati uistinu bogatog i moćnog čovjeka – Johna Jacoba Astora IV. On je bio praunuk Johna Jacoba Astora koji se obogatio trgovinom krznom i newyorškim nekretninama. Potomci jedne od najpoznatijih i najbogatijih američkih obitelji, s više od 100 milijuna tadašnjih dolara nasljedstva, J. J. Astor i njegov rođak William Waldorf Astor razvijali su veličanstven hotelski lanac – Waldorf Astoria. Uz to, J. J. Astor bio je i brigadir u španjolsko-američkom radu, u kojem je služio zajedno s Teddyjem Rooseveltom. Bio je vrlo zainteresiran za znanost i tehnologiju te čak radio na izumima poput kočnice za bicikle i pneumatskog uređaja za poboljšanje izdržljivosti zemljanih putova. Štoviše, objavio je i znanstvenofantastični roman s temom putovanja na druge planete u budućnosti, u 2000. godini.
To su vjerojatno bili neki od razloga zašto je Tesla mislio da ga Astor neće moći odbiti. U svom znanstvenofantastičnom romanu Astor je špekulirao o bežičnom komuniciranju, iskorištavanju energije Sunca i promjeni klime na Zemlji promjenom nagiba njezine osi. Tesla se vjerojatno želio prikazati Astoru kao netko tko bi takva dostignuća mogao omogućiti svojim izumima. Astor je već dobro znao za Teslu jer je bio direktor tvrtke Cataract, koja je gradila elektranu na Niagari. U jesen 1898. Tesla se preselio u luksuzni hotel Waldorf Astoria nastojeći povećati izglede da tamo susreće J. J. Astora. Tesla se, dakle, svojski trudio doći do novca.
Samim početkom 1899. Tesla počinje pisati pisma Astoru. U njima opisuje svoje nakane i ideje u vezi bežične rasvjete, torpednog broda i uvećavajućeg odašiljača. Inzistira da je samo J. J. Astor dostojan biti donator tako velikoj i hrabroj viziji. Tražio je 100.000 dolara ulaganja u Nikola Tesla Company. Kao rezultat njegova nastojanja, Astor je doista odlučio podržati Teslu. Obvezao se na ulaganje te svote, čime je postao direktorom Nikola Tesla Companyja. Vlasnički udjeli Adamsa, Rankinea, Browna i još jednog manjeg investitora, Coaneya, time su bili smanjeni.
Tesle u svojoj prednosti. Iako je Tesla očito pazio da ne imenuje Marconija, medijski profesionalci, posebno oni iz senzacionalističkog tiska, prepoznali su to kao jasan znak Tesline slabosti te su ga počeli otvoreno ismijavati.
Već nekoliko tjedana kasnije, Marconijev odgovor bio je da je uspješno poslao bežičnu telegrafsku poruku preko kanala La Manche, iz Francuske u Englesku. Tu su vijest mediji dočekali s oduševljenjem, čime su Teslu učinili gubitnikom te javne debate koju je sam nepotrebno otvorio. Tesla je bio vrlo vješt u medijskom promoviranju svoga rada, ali ne i u obrani svoje reputacije. Očito sve više povrijeđen svime što se događa, Tesla se ponovo nepotrebno oglašava i nerazumno povećava uloge. Odmah po objavi te vijesti Tesla izdaje priopćenje za medije da je taj napredak prilično nebitan jer on će uskoro slati bežične i trenutačne telegrafske poruke, ali i električnu energiju oko čitavog svijeta.
Time se, ponovo sasvim nepotrebno, doveo u situaciju da to obećanje sada mora ispuniti ili pak ostati potučen od konkurencije i ismijan od medija, a pritom prepoznat i kao loš gubitnik. Zbog svega toga, umjesto da se kloni javnih debata, a Astorovih 100.000 dolara uloži u nastavak rada na bežičnoj rasvjeti gdje je već puno toga uspješno dovršio, a zatim iskoristi vezu s Astorom za prodaju te svoje tehnologije, Tesla uzima novac i odlazi sa svojim timom na sasvim neizvjesno terensko istraživanje u velikim visinama – u Colorado Springs.
Iz njegovih autobiografskih zapisa vidi se da je Nikola Tesla izum uvećavajućeg odašiljača smatrao svojim najvećim doprinosom svjetskoj znanosti, kao i čitavom čovječanstvu. U zapisima je naveo da bi, iz njegovih iskustava, sustav trebao moći slati struju napona i više od stotinu milijuna volti, a u antenama bi se mogle proizvesti struje od više tisuća ampera.
Tesla u svom petom autobiografskom zapisu iznosi kako je, nakon požara, dodatnim usavršavanjem sustava i prijemnika uspio postići napon od četiri milijuna volti. To je bila i gornja granica koju je mogao doseći u svom novom laboratoriju u ulici Houston, jer su iskre dosezale pet metara. U proljeće 1899. morao je, kako zapisuje, izaći na otvoren prostor, u Colorado Springs. Tamo je mogao dalje pojačavati struju, ali i ispitivati provodljivost Zemlje i atmosfere.
Da je tada uz sebe imao nekoga tko ga je mogao prijateljski savjetovati, vjerojatno bi mu rekao da se strpi i ne zalijeće u taj pothvat. Mogao je pustiti Marconija na miru, a odraditi sve ono što mu je J. J. Astor sugerirao. Astor mu je otvorio golemu priliku da povrati reputaciju i stekne novog moćnog saveznika. No početkom 1899. Tesla uz sebe više nije imao ljude koji su na njega mogli dobronamjerno utjecati. Žarko se želio vratiti na vrh i dokazati medijima da je on u pravu, bez obzira na nerazumne rizike tog pristupa. Nažalost, vjerojatan poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) nije omogućavao Tesli da bude strpljiv. Uz to, sklonost ovisničkom ponašanju, opsesivno-kompulzivni poremećaj, kao i vjerojatan Aspergerov sindrom nisu mu omogućavali da odustane od nečega što ga je uzbuđivalo, a ni da shvati da možda i griješi. Nije dovoljno razumio ni koliko bi svojim postupcima mogao uznemiriti ljude koji su ga još uvijek podržavali.
Kraj petog od svojih šest autobiografskih zapisa Tesla posvećuje detaljnijem pojašnjenju svojih ideja o uvećavajućem odašiljaču i njegovim mogućim primjenama. U tim zapisima iz 1919. godine objašnjava da je on samo dio njegova plana o “svjetskom sustavu” bežičnog prijenosa energije. Definira ga kao “kombinaciju nekoliko originalnih otkrića… koja će omogućiti ne samo trenutnu i preciznu bežičnu komunikaciju bilo koje vrste signala… u sve dijelove svijeta, već i povezivanje postojećeg telegrafa, telefona i ostalih signalizirajućih postaja bez potrebe za doradama u njihovu sadašnjem izgledu… Relativno jeftin prijemnik, ne veći od ručnog sata, omogućit će korisniku slušanje bilo gdje, na zemlji ili moru, govora ili glazbe s bilo kojeg drugog dijela svijeta.”
Zatim navodi i ključne komponente sustava. Rezonantni transformator potreban je za proizvodnju iznimno snažnih struja; zatim, uvećavajući odašiljač, koji ovdje jasno naziva “svojim najboljim izumom” – transformatorom posebno dizajniranim da pobuđuje samu Zemlju, koju smatra “jednako važnom za prijenos električne struje kao što je i teleskop za astronomska istraživanja”; pa bežični sustav, koji je trebao ekonomično prenositi električnu energiju svijetom bez ikakvih žica i s minimalnim gubicima; također, “umjetnost individualizacije” – sustav u kojem se poruke ne preklapaju i ne može ih se osujetiti, jer je svaki signal jedinstven, pa ne postoji ograničenje broja odašiljača i prijemnika sigurnih od “hakiranja”; i konačno, Zemljini stacionarni valovi – otkriće koje znači da Zemlja reagira na električne vibracije određenih frekvencija. Odlučan da istraži, usavrši, a zatim i patentira te komponente svog “svjetskog sustava”, Tesla je s Astorovim novcem i nekoliko članova svoga tima pokrenuo terensku ekspediciju u Colorado Springs.