Nikad ne znaš gdje će te život pokositi, ali nisam za to da se mir traži odustajanjem od života

NE MOGU ODVOJITI KNJIGE OD DRUGIH VAŽNIH STVARI, ONE ZA MENE NISU SAMO NEŠTO U ČEMU SE UŽIVA ILI ŠTO NEČEMU SLUŽI, NEGO SU SUPSTANCIJALNE, KAO I POKUŠAJI DA S NEKIM ŽIVIŠ ILI ODGAJAŠ DJECU. KNJIGE SU MI BILE FORMATIVNE KAO I NEKA VAŽNA ŽIVOTNA ISKUSTVA, I JOŠ UVIJEK SU NEŠTO KROZ ŠTO ŽIVIM

Nakon višegodišnje prozne pauze, iz pera nagrađivanog pisca Drage Glamuzine stiže dnevnička knjiga koju je pisao tijekom zime i proljeća 2022. godine. Dane ispunjene događajima opisivao je noću, pred spavanje, pa je onda i naslov “Noćni portir” sretno srastao s knjigom, upravo objavljenom u izdanju sarajevskog Buybooka. Dnevnik se tako transformirao u noćnik, s opisima sitnih kućnih problema, susreta s prijateljima, vremenom provedenim s bližnjima i ženom “s kojom odnedavno spava”, u pitanju su živi likovi u tekstu koji, može se reći, u formalnom smislu jest i roman, treći u nizu, koji miriše na još jedan književni hit.

Ovog pisca, pjesnika i romansijera, koji od 2011. radi kao glavni urednik u izdavačkoj kući V.B.Z., podjednako cijeni i publika i kritika. Već za svoju prvu knjigu, zbirku poezije “Mesari” dobio je godišnju nagradu Vladimir Nazor koju dodjeljuje Ministarstvo kulture, ali i Kvirinovu nagradu koja se dodjeljuje u Sisku. Prva prozna knjiga, roman “Tri” objavljen 2008. godine dobio je nagradu tportala za najbolji roman godine. Nakon toga objavio je knjige poezije “Je li to sve”, “Sami u toj šumi” i “Everest”, dok 2021. stiže i hvaljeni roman “Drugi zakon termodinamike”. U povodu izlaska nove knjige, u intervjuu za Večernji list govori o društvenoj poziciji pisca, o mogućoj ekranizaciji svojih romana, svojim literarnim junacima, strasti prema čitanju i pisanju, o noći, vjernom suputniku svoga pripovjedača, ali i njegovom vlastitom.

Premda ste u gotovo svakom intervjuu u povodu svake svoje knjige naglašavali kako pripovjedač nije istovjetan autoru, čitatelji pa i novinari često su i uporno u vašim djelima tražili autobiografske elemente, bez distinkcije književnog teksta od stvarnog života. No, kako je “Noćni portir” pisan u ispovjednoj formi dnevnika, možete li ovoga puta izbjeći takvoj simplifikaciji?

Naravno da ne. “Noćni portir” napisan je u formi dnevnika pa su takva autobiografska čitanja očekivana, ali meni je i u ovoj knjizi bio važniji tekst od toga da on odgovara stvarnosti. Nisam se ustezao da pobjegnem u fikciju kad god bi mi se učinilo da je to za tekst bolje. Ali i da nisam, cijela