Pobjednik borbe u boksu bez rukavica: Ja sam samo jedan debeli Bosanac

Drugog dana natjecanja na 40. Croatia Openu najzanimljivija utrka na jarunskom jezeru vozila se u osam sati ujutro, kao prva utrka u programu. A bila je to nikad zanimljivija kvalifikacijska utrka dvojaca bez kormilara koju je Hrvatski veslački savez postavio kao kvalifikacijsku za nastup na Olimpijskim igrama u Parizu.

Nakon što su braća Sinković procijenila da imaju bolje izglede za olimpijsko zlato u dvojcu bez kormilara, došlo je do zamjene posada, ali i do odluke da braća Lončarić moraju braniti svoj status olimpijaca u dvojcu na pariće. Dakako, ako se pojave izazivači, a oni su se pojavili u posadama koje su činili Boris Cesarec i Goran Mahmutović, odnosno David Šain i Fran Šuk.

No u tom prvom izazovu (a možda i posljednjem) Lončarići su bili uvjerljivi. Od Cesarca i Mahmutovića bili su brži četiri sekunde i 59 stotinki, a od Šaina i Šuka gotovo 18 sekundi.

– Mi smo sretni što je bilo posada koje su nas htjele izazvati, što je i nas potaknulo na jači angažman. I zato sam zahvalan konkurentima – kazao nam je Patrik Lončarić.

Premda su uvjerljivo pobijedili u toj priči, ostao je još jedan upitnik jer bilo je rečeno da izazivači drugu priliku neće ni dobiti ako ih Lončarići pobijede s pet ili više sekundi. Anton i Patrik bili su brži, ali taj uvjet nisu zadovoljili pa se po tom pravilu može dogoditi da ih ponovno netko izazove, no ovaj put za vrijeme utrke Svjetskog kupa u Luzernu. Ali ovog časa čini se upitnim koliko to ima smisla.

– To da moramo pobijediti s pet i više sekundi prednosti nama je bio pritisak. I zato smo se mi uoči ove utrke postavili tako da ne idemo na to koliku ćemo prednost ostvariti, nego da damo maksimum od sebe pa što bude.

A hoće li biti novog izazova, odlučit će se ovih dana, a za slučaj da Lončariće netko pobijedi, Sinkovići su se spremni vratiti u dvojac na pariće jer ne bi željeli da osječki bratski dvojac zbog njih propusti Olimpijske igre. A to nam je rekao Martin Sinković.

– Lijepa je gesta kada takve veličine to kažu. Bilo je to rečeno i prije, no ja sam dirnut time što je to rekao javno i sretan sam što radim s takvim ljudima – ističe Patrik.