Ivan Bošnjak: Nisam to potpisao. Da jesam, dobio bih milijun eura, a nisam
– Kada smo dogovarali moj transfer iz Dinama u Beşiktaş, Zdravko Mamić tražio je da mi u tom transferu menadžer bude njegov sin Mario Mamić i da za to trebam platiti 30 posto svih svojih primanja. Odbijam to i sutradan je moja stražnjica na naslovnici. Cijeli posao propada i na kraju u Beşiktaş odlazi Gordon Schildenfeld, a njegov menadžer je bio Mario Mamić – kazao je Dino Drpić jučer na suđenju Zdravku, Zoranu i Mariju Mamiću te ostalima za izvlačenje najmanje 19,2 milijuna eura iz Dinama. Uz njega, svjedočili su i bivši igrač Ivan Bošnjak te bivši Dinamov glavni direktor Tomislav Svetina.
– Zdravko je u turske medije prezentirao moju golu stražnjicu koju sam pokazao navijačima Hajduka poslije derbija jer su mi vrijeđali tek rođenog sina i tako do tog transfera nije došlo – pojasnio je Drpić.
”Mamić me jurio da me zastupa”
U devet godina igranja u Dinamu potpisao je više ugovora, a klub mu je ostao dužan između 400.000 i 500.000 eura koji nisu nikad isplaćeni. U ugovoru je jedno vrijeme imao odredbu o podjeli budućeg transfera, no ona je igračima ukinuta u sezoni 2004./2005., kada je Dinamo završio sedmi na prvenstvenoj ljestvici.
– Sve što mi je pisalo u ugovoru isplaćivano mi je na račun. U gotovini sam dobivao nešto što mi je Zdravko Mamić posuđivao, no to je bilo na privatnoj relaciji – dodao je Drpić. Primio je i ukupno 580.000 eura pozajmice od Dinama, što je vraćeno, rekao je, iz njegova transfera u Karlsruhe. – Meni je osobno sve to davao Zdravko Mamić, samo što je na kraju ispalo da to nije Zdravkov novac, nego Dinamov – nastavio je Drpić koji je u to doba imao problema s kamatarima.
Kada je došao u Dinamo, ispričao je, Zdravko Mamić ga je “dvije godine jurio” da s njim potpiše ugovor o zastupanju. – Imao bih pravo na automobil i 1000 maraka mjesečno, a ja bih njemu morao plaćati 30 posto svih svojih primanja dok traje ugovor. Otac mi to nije dopustio. Jerko Leko imao je takav ugovor s Mamićem, kao i Marko Šarlija i još njih nekoliko – kazao je Drpić. – Takve ugovore s Mamićem su, i u vrijeme kad je on imao funkciju u klubu, imali i Eduardo da Silva, Dejan Lovren, Ante Tomić, Ognjen Vukojević... Luka Modrić nije ga imao u startu, ali možda kasnije da – nadovezao se.
Do siječnja 2005. svi su igrači, kazao je, imali pravo na podjelu transfera.
– Znam da je Mario Mamić bio menadžer nekim igračima u Dinamu, primjerice Eduardu da Silvi, kao i Luki Modriću za transfer u Tottenham – nastavio je Drpić. Nije mu poznato tko je Lovrena zastupao u transferu u Lyon, ali vjeruje kako je to bio M. Mamić.
”Igrači bi otišli u banku i...”
Tužitelj mu je pokazao potvrde po kojima je primio 100.000 eura te 20.000 eura od Zdravka Mamića na ruke. – Nikada nisam primio 100.000 eura u gotovini – kazao je on na to.
– Čuo sam da su pojedini igrači koji su imali ugovore sa Zdravkom i Marijem Mamićem predavali dio svojih prihoda njima dvojici. Igrači bi otišli u banku, skinuli 30 posto i odnijeli u Mamićevu agenciju – zaključio je Drpić.
Ivan Bošnjak u Dinamu je igrao od 2004. do 2006. S Dinamom je, kaže, sklopio samo jedan ugovor, no jučer mu je predočen čitav niz različitih papira, uključujući i raskid ugovora navodno potpisan tek nekoliko dana nakon što je stigao u Dinamo. – Prvi put ovo vidim. Nema mi to smisla, a i potpis mi ne sliči na moj – komentirao je.
Tužitelj Sven Mišković pokazao mu je aneks ugovora od 2. siječnja 2004. po kojem je dobio 150.000 eura jednokratne naknade. – Nisam to potpisao niti sam ikad dobio taj novac – odgovorio je Bošnjak.
Tužitelj mu potom pokazuje novi aneks po kojemu mu pripada 50 posto od realiziranog inozemnog transfera. Ni to, tvrdi, nije potpisao. – Po tome, dobio bih milijun eura, a nisam – kazao je Bošnjak. – Jeste možda oprostili milijun eura? – priupitao ga je tužitelj. – Je, da, kome bih oprostio milijun eura? – odgovorio je.
– Je li vam Dinamo ikada bio dužan 250.000 eura? – pitao je tužitelj. – Nije – kazao je svjedok.
Tomislav Svetina radio je u Dinamu od 2012. pa do 2018. O odlascima i dolascima igrača, rekao je, odlučivali su Zdravko i Zoran Mamić. – Je li Dinamo ikada angažirao nekog menadžera da dovede određenog igrača u Dinamo? – upitao je sudac Davor Mitrović.
– Mario Mamić je par puta angažiran jer je imao kontakte po svijetu, kao i Ivan Cvjetković, Danko Đikić, Dario Zahora... – odgovorio je. – Često sam viđao Marija u klubu, ali ne mogu se sjetiti je li klub potpisivao neke ugovore o transferima igrača s Marijem ili njegovom tvrtkom – dodao je. Ispričao je i kako je nakon ispitivanja u USKOK-u zatražio da svakog zastupnika oko transfera osobno vidi. – Događalo se da nam dođu ugovori mailom ili poštom, a ja ne znam o čemu se radi i tko su ti ljudi – objasnio je. Odluku o angažmanu posrednika donosili su, nastavio je, Zdravko i Zoran Mamić. Zna da su pri transferu Alena Halilovića i Matea Kovačića imali ugovorenu podjelu transfera 50-50 posto, ali da su oni svoja potraživanja prenijeli na strane tvrtke.
Naši učenici lošiji su u matematičkoj, čitalačkoj i prirodoslovnoj pismenosti, ali su zato iznadprosječni u građanskom odgoju iako im je taj sadržaj uveden kao međupredmetni
obrazovanja iako im je taj sadržaj na kojem su na petom mjesto od 20. zemalja u školama uveden kao međupredmetni, ne zasebni predmet. Tako po znanju građanskog odgoja naši učenici iza sebe ostavljaju Norvešku, Italiju, Francusku, Sloveniju, Litvu, Španjolsku i druge zemlje. Uostalom usvojena znanja u sadržaju građanskog odgoja i obrazovanja, za razliku od rezultata na PISA istraživanjima ne variraju, jednaka su po rezultatima istraživanja iz 2016. godine kada je u Hrvatskoj provedeno prvo takvo istraživanje.Među ostalim, naši učenici na posljednjem međunarodnom istraživanju građanskog odgoja, u kojem je sudjelovalo 2776 osmaša, 2290 učitelja i 141 ravnatelj pokazali su da njih 36 posto u pitanju građanskog odgoja i obrazovanja dolazi na naprednu A razinu znanja, 38 posto njih na visoku B razinu, dok srednju C razinu znanja postiže 21 posto učenika. U Republici Hrvatskoj na osnovnoj se D razini nalazi pet posto učenika, a nisu zabilježeni rezultati ispod te razine. U Hrvatskoj među ostalim djevojčice postižu statistički znatno više rezultate od dječaka, a općenito više rezultate postižu i učenici iz kućanstva višeg socioekonomskog statusa, odnosno čiji roditelji imaju viši stupanj obrazovanja, veći socioekonomski indeks zanimanja i veći broj knjiga u kućanstvu.