Najpopularnije i najraskošnije ljetnice koje se sada sade, a lako se uzgajaju
Biljku koju ćete najprije primijetiti zbog neobične boje i oblika njezinih listova teško da biste doveli u vezu sa zelenom djetelinom, iako je zapravo riječ o istoj vrsti, samo što se ovdje radi o ukrasnoj djetelini, poznatoj i kao zečja djetelina i cecelja. Ljubičasta djetelina uzgaja se, za razliku od klasične zelene, kao ukrasna biljka u žardinijerama na otvorenom, kamenjarima, umjetnim jezerima i oko fontana, ali i kao sobna biljka. Osim zelenih i ljubičastih listova, ukrasne djeteline razlikuju se i po boji cvjetova koji mogu biti bijeli, žuti ili ružičasti. Ovakvi srcoliki trodijelni listovi koje ima ukrasna djetelina i nježni cvjetići u pastelnim tonovima doista djeluju egzotično iako nisu novina na našem podneblju. Rastu (naročito ljeti) vrlo brzo i nećete morati čekati dugo da se pokažu prve latice. Ako počnu naglo bujati, slobodno ih možete orezivati. Ukrasna djetelina voli sunčane pozicije i redovito, ali umjereno zalijevanje te je česta meta biljnih uši.
Uzgoj ljetnica kao i ostalog cvijeća nije neka znanost – i vi doista možete imati rascvjetane okućnice, balkone i terase tijekom čitavog ljeta. Proljeće je idealno vrijeme da se okušate i prepustite radosnom iščekivanju hoće li se biljka naviknuti na uvjete i njegu koje ste joj omogućili...
Za početak – odaberite, naravno, vrste koje ne zahtijevaju puno truda i koje će lako, ako se bude pridržavali uputa o položaju i zalijevanju, uspjeti i pružiti vam pravo malo kolorističko zadovoljstvo. Za vas smo odabrali popularne ljetnice – bakope, petunije, begonije, vodeniku, pelargonije te tamjan. Uz zaštitne izgleda, i to surfinija, hibridna vrsta petunija s velikim cvjetovima koji cvjetaju od svibnja do listopada. Osim različite vrste cvjetova, petunije se razlikuju u po obliku cvjetova – od ljevkastih, zvonkolikih pa do posve otvorenih; jednostrukih i višestrukih te po mirisu – neke vrste ga uopće nemaju, dok neke vrlo intenzivno mirišu. Postoji cvijet vrlo sličan petunijama, calibrahoa ili million bells, no to je posve druga vrsta. Nisu zahtjevne za uzgoj, no morate se pridržavati nekoliko uputa da bi izdržale cijelo ljeto i neprestano cvale. Upravo zbog svih ovih činjenica nije ni čudo što je petunija uz pelargonije i begonije najpopularnija ljetnica. I njih i tamjan posadite na sunčano mjesto.
Pelargonija i bakopa
Pelargonije jako vole sunce
ijednostruki ili dvostruki svih veličina i raznih oblika. Razdoblje cvatnje je od svibnja pa sve do kraja listopada. Za rast zahtijeva polusjenovito ili polusunčano mjesto, zaštićeno od vjetra. Tlo mora biti humusno, propusno i vlažno, osobito za vrijeme rasta i cvatnje.
Vodenika
Vodenika je ljetnica koja se svojim žarkim bojama i bujnom cvatnjom predivno ističe na sjenovitim mjestima. To je biljka koja obožava vlažna tla i vlagu, ali pripazite s polijevanjem korijena. Naraste oko 1530 cm, a sadi se u razmacima od 2030 cm, a radi snažnijeg efekta sadi se više biljaka raznih boja zajedno.
Cvjetovi dolaze u bijeloj, narančastoj, ružičastoj, crvenoj, ljubičastoj boji s jednostavnim ili duplim cvijetom te postoje dvobojne vrste cvijeta. Rod zastupljen s više od šestotinjak vrsta iz raznih tropskih krajeva svijeta. Većina vrsta su ili jednogodišnje biljke ili kratkoživuće trajnice. Imaju obično svijetlo do tamnozelene listove jajolika oblika koji su sitno nazubljeni.
Najpoznatija je vrsta u uzgoju Impatiens walleriana s mnogobrojnim sortama koje se razlikuju bojom cvjetova i listova. Impatiens balsamina vrsta je koja potječe iz Azije (Indija, Malajski poluotok, Kina). Sadi se krajem svibnja ili početkom lipnja kada prestaje opasnost od mraza.
Biljka je ovo koja je pogodna za balkone, prozore na sjevernoj i istočnoj strani. Neke se sorte mogu saditi i na sjenovite ili osunčane položaje u skupine gdje čine tepihe ispod grmova ili stabala ili u posudama (kao Impatiens walleriana). Nekada pretežito uzgajane kao sobne biljke, vodenike se danas često uzgajaju za prozorske sandučiće, posude, gredice i terase. Ovim biljkama treba pružiti zaštitu od jakih vjetrova.
Kvinoju stavite u 1 l kipuće vode, dodajte sol i papar te kuhajte. Na kraju dodajte kukuruzni škrob pa sve miksajte dok ne dobijete gustu smjesu, a zatim je tanko razmažite na limu za pečenje – obvezno stavite papir za pečenje da se ne zalijepi. Stavite u pećnicu na 40 Celzijevih stupnjeva da se polako suši. Kozju skutu narežite na kriške debljine 1 cm i kratko je prepecite na gril-tavi ili u pećnici. Začinite kriške skute solju, maslinovim uljem i paprom. Zelene šparoge ogulite te ih blanširajte u kipućoj vodi 2 minute, a zatim ih šokirajte u hladnoj vodi. Divlje šparoge blanširajte u kipućoj vodi sa šećerom i koricom starog kruha da izvučete gorčinu – zatim ih šokirajte u hladnoj vodi. Bijele šparoge blanširajte u mlijeku i začinskom bilju (majčina dušica). Sve tri vrste šparoga nasjeckajte, začinite, dodajte i malo meda. Na dno tanjura stavite pečenu kozju skutu, na nju položite šparoge i listiće kiselice te na vrh stavite kreker od kvinoje.