Niko i Lukša su podignuli Hajduk za nekoliko razina, to je činjenica
Nakon četiri uzastopne pobjede u SuperSport HNL-u, Dinamo u 30. kolu gostuje kod Gorice. Plavi imaju priliku smanjiti zaostatak za Rijekom na dva boda, uz to da imaju i utakmicu manje. HNK Gorica ustupio je Dinamu 2265 ulaznica za gostujući navijački sektor, a klub je jučer objavio da su sve rasprodane pa će stoga navijači Dinama zauzeti čitavu istočnu tribinu. ”Ulaznice za Goricu su RASPRODANE! Hvala na sjajnoj podršci! Zajedno po novu pobjedu!”, objavio je Dinamo.
Plavi ove sezonu imaju odličnu podršku navijača, a čini se kako će ova sezona srušiti neke rekorde. Maksimir već neko vrijeme ima vrlo dobru posjećenost, a primjera radi prošlu utakmicu protiv Istre gledalo je nešto više od 9000 ljudi. Slično je i na gostovanjima, a sve to potkrijepljeno je i brojkama koje potvrđuju da Dinamo ove sezone ima najveću posjećenost u svim natjecanjima od sezone 2011./2012., (prosjek od 9200), dok je ove sezone prosjek u HNL-u 7675 gledatelja.
Sve navedeno samo je nastavak dobre atmosfere koja traje otkako je Velimir Zajec postao predsjednik kluba, na što su se nadovezale dvije uzastopne pobjede protiv Hajduka. Naposljetku izgleda kako bi jedna od najturbulentnijih sezona u povijesti kluba ipak mogla završiti uspješno.
Prije pet-šest godina Hajduk je o dolascima velikih igračkih imena poput Livaje, Perišića, oba Kalinića, Brekala, Uremovića i mnogih drugih mogao samo sanjati, veliki pogoci su bile akvizicije poput Šarlije, Lučića, Melnjaka i Žapera, a uspješno se radilo i po pitanju izlaznih transfera. Prodaja Luke Vuškovića u Tottenham za 13,8 milijuna eura rekordna je prodaja kluba, a prodaja Stipe Biuka u LA Galaxy za 6,5 milijuna eura četvrta najveća u povijesti Hajduka. Naravno, uz sve te uspješne poslove bilo je i neuspješnih, poput dovođenja igrača kao što su Odjidja-Ofoe, Ferro, Trajkovski, Borevković, Kačaniklić, Anello i Katić, ali gledajući širu sliku, nitko ne može reći da je Hajduk nije napredovao u odnosu na 1. siječnja 2021. godine. S punim kadrom na raspolaganju, Hajdukova prva postava danas bi izgledala otprilike ovako: Lučić – Sigur, Šarlija, Uremović, Melnjak – Pukštas, Žaper, Krovinović – Brekalo, Livaja, Perišić. Bilo kojem zagriženijem pratitelju nogometa jednostavno je smiješno uspoređivati ovaj današnji sastav s onim spomenutim s početka 2021. godine.
Narativ jednog dijela pratitelja i kroničara Hajduka glasi da je Jakobušić bio taj koji je prednjačio u finalizaciji svih ovih zvučnijih i uspješnijih poslova poput Livaje, Perišića, Uremovića i sličnih, a da je Nikoličius taj koji je dovodio “škart” strance. Međutim, takva teza je miljama daleko od istine. Obojica su surađivala i donosila određene odluke u svim tim poslovima te obojica snose podjednaku razinu odgovornosti i za pogotke i za promašaje.
Najveći problem – ambicije
Daleko najveći problem u Nikoličiusovu, pa tako i Jakobušićevu mandatu je preambiciozno postavljanje ciljeva. Bez obzira na sušu prvenstvenog trofeja, objektivno je ogroman uspjeh klub podići iz neorganizacije kakva je vladala prije ovog ustrojstva, ali i rezultatske apatije u kojoj je Hajduk nerijetko strepio hoće li se uopće kvalificirati za bilo kakva pretkola europskih natjecanja, a kamoli konkurirati za naslov. Podići klub s četvrtog-petog mjesta na ljestvici uglavnom do drugog nije mala stvar, uz još dva osvojena trofeja u Kupu.
Nikoličius i Jakobušić su si tu malo “pucali u stopalo” isticanjem da je neosvajanje naslova neuspjeh, jer ne osvojiti naslov u hrvatskoj ligi pored i dalje kadrovski i financijski nedvojbeno moćnijeg Dinama jednostavno ne može i ne smije biti neuspjeh.
U splitskim kuloarima se već puno govori o tome tko će naslijediti Nikoličiusa te da su već mnogi odbili ponudu, no ono što saznajemo je da Nadzorni odbor Hajduka želi nagovoriti Litavca da promijeni mišljenje i nastavi surađivati s Hajdukom i u idućoj sezoni.