Zalagat ću se za djecu jer su budućnost, ali moraju naučiti povijest

On je naš legendarni glazbenik, pjevač i zabavljač. Svojim glasom, šarmom, duhovitošću i vitalnošću publiku, i onu stariju i onu mlađu, osvaja gdje god se pojavi. No unatoč svojih 95 godina života, još je spreman upustiti se u neke izazove i tako svima prirediti iznenađenje. Recimo, politički se aktivirati najprije učlanjenjem u Domovinski pokret, a onda se i kandidirati za Sabor. I tako se na koalicijskoj listi, predvođenoj tom strankom, u I. izbornoj jedinici, na 6. mjestu, nalazi njegovo ime. On je Stjepan Jimmy Stanić, koji je ujedno i najstariji kandidat na parlamentarnim izborima. Da tome pristupa stranački odgovorno, pokazao je time što nam je pri dogovoru za intervju kazao kako najprije treba otići na “konzultacije s onima na vrhu” pa ćemo se onda opet čuti. Nekoliko sati kasnije se javio kazavši da je sad spreman. S papira je pročitao zašto se odjednom odlučio politički aktivirati, zašto baš u DP-u, što očekuje od izbora i kako bi on mogao pridonijeti boljitku naše zemlje.

– Zajedno sa suprugom Barbarom politički sam se aktivirao jer se veli – ako se politički ne aktiviraš, ako se ti ne baviš politikom, onda se politika bavi tobom. A to nam se baš ne sviđa. Supruga i ja smo podržavali predsjednika Franju Tuđmana u stvaranju hrvatske države, bili su to najteži trenuci za nas Hrvate, a DP direktno nastavlja Tuđmanovu domoljubnu politiku, za razliku od ostalih političkih stranaka i zato smo odabrali učlaniti se u DP gdje su naš odlično primili. Tamo nas je preporučio naš prijatelj, slikar Antun Mateš, s kojim dijelimo višegodišnje prijateljstvo i iste domoljubne stavove vezano uz predsjednika Tuđmana i hrvatsku povijest. Od izbora očekujem, zapravo, nadam se da će glasači odabrati hrvatsku stranu jer iz komunizma i Jugoslavije baš ništa posebno dobro nismo dobili. Štoviše, korupcija je nasljeđe iz komunizma jer je Tito rekao da se ne treba držati zakona ko pijan plota. I još je dodao – snađi se, druže. A kako bih ja kao pojedinac mogao pridonijeti boljitku našeg hrvatskog naroda i naše domovine? Znate, onu divnu pjesmu Dobriše Cesarića “Slap”: “Teče i teče, teče jedan slap, što u njem znači moja mala kap? Taj san u slapu da bi mogo sjati, i moja kaplja pomaže ga tkati.” Evo, i ja sam samo jedna kaplja koja ipak može prerasti u golemu snažnu bujicu DP-a koja će pojuriti i pogurnuti naš narod i domovinu u bolju budućnost – polagano nam je, uz poneka naglašavanja, s papira pročitao

Stjepan Jimmy Stanić nešto što je nalikovalo razgovoru sa samim sobom, misleći pritom da je time posao, odnosno, intervju obavljen.

– Gospodine Staniću, svaka čast, potrudili ste se, no hajdemo sad porazgovarati. Može? – pitali smo, na što je naš sugovornik spremno uzvratio: “Može! Pitajte.”

Što vas posebno zanima i što vas posebno brine u društvu pa ćete, postanete li saborski zastupnik, nastojati tu svoju ideju, prijedlog ili rješenje problema iznijeti u Saboru kako bi se o tome raspravljalo, a možda i prihvatilo?

Čujte, naše je društvo danas, što se tiče poznavanja povijesti, dosta neobrazovano. Mnogi ne znaju što se sve kroz povijest u našoj zemlji radilo. Djeca u školi gotovo da ništa o tome ne uče pa onda o tome ništa i ne znaju. To treba promijeniti, djecu o povijesti naše zemlje treba dobro informirati pa da oni onda o svemu tome što su čuli kasnije sami prosuđuju. Znači, nisam za to da im se bilo što servira, već da im se iznose stvarne činjenice, a onda će oni sami prosuđivati o tome. Postanem li zastupnik u Saboru, zalagat ću se za to jer su djeca naša budućnost, a ona moraju znati što se u povijesti događalo, što je bilo i kamo sad idemo. Žalosno je ako to ne znaju jer će onda rasti u neznanju. Radi se tu i o njihovim roditeljima. Roditelji govore jedno, a u školi se govori drugo pa to onda djecu može zbunjivati. Eto, o tome bih volio govoriti u Saboru, potaknuti to kao temu za raspravu.

Način ophođenja i ponašanja u Saboru nije mi prihvatljiv. Moja narav nije takva da se nekoga vrijeđa ili da se na nekoga viče. Ja sam uvijek za to da se lijepo razgovara i dogovori

Saborske rasprave znaju biti jako naporne, trajati satima, nekada i do kasno u noć. Kako bi se odgovorno pripremili za rasprave, zastupnici moraju iščitavati silne zakonske prijedloge, amandmane... Sve to znači, uđete li u Sabor, da vas čeka velik posao. Jeste li spremni na to?

Nisam.

Pa kako ćete onda?

Čujte, ja sam glavnima u stranci već rekao da imam toliko godina da nigdje ne mogu biti dulje od pola sata, najviše sat vremena, da se moram odmarati. Doktor mi je rekao da ne smijem imati stresove. Eto, ako hoću još neko vrijeme poživjeti, onda moram tako.

Ali sabornica vam je jedan veliki stres. Kako ćete onda riješiti taj problem postanete li zastupnik?

Ne znam, stvarno to ne znam. Morat ću se oko toga posavjetovati. Bilo bi najbolje kada bih mogao biti vanjski suradnik.

Toga nema, taj zastupnički status ne postoji.

Znam, zapravo, mogao bih dolaziti u Sabor na one rasprave koje me budu posebno zanimale. Pa koliko izdržim.

A jeste li dosad pratili saborske rasprave, kako vam to izgleda kada se tamo svađaju, galame, vrijeđaju?

Pratio sam. I to mi se ne sviđa. Takav način ophođenja i ponašanja nije mi prihvatljiv. Moja narav nije takva da se nekoga vrijeđa ili da se na nekoga viče. Ja sam uvijek za to da se lijepo razgovara i dogovori. U tome je cijela stvar. Dogovor je najvažniji. I da se taj dogovor postigne u miru, bez ikakvih vikanja i vrijeđanja.

Cijeli ste život na glazbenoj pozornici, a sad vas možda čeka i ona politička, saborska. Što mislite, koja je teža – glazbena ili saborska?

Saborska. U Saboru se svašta govori. Tamo ima i onih koji govore, a da uopće ne znaju o čemu govore. Onda se u Saboru često svađaju, a na estradi lijepo pjevate uz orkestar, ljudi pjevaju s vama, dobro se zabavljaju i plješću. U Saboru nije tako dobra atmosfera kao na estradi. Na koncertima vlada neka dobra energija i ljudi s koncerata odlaze veseli, radosni, opušteni, a gledajući Sabor, ljudi se samo uzrujaju i postanu zabrinuti.