Prokletstvu i narcizmu
blje nego kad bi se radilo o običnom novinskom članku o istoj temi.
Iznimno zanimljiv je i tajming. Kako to da ste se odlučili objaviti knjigu upravo uoči parlamentarnih, europskih i predsjedničkih izbora?
Demokracija umire u tami, kao što kaže moto Washington Posta. Informiranost o onome što se oko nas događa jedno je od svjetala u tami. U superizbornoj godini, u kojoj birači donose tako važne odluke, informiranost je još važnija. Pritom ne mislim da je posao autora ovakve knjige da čitatelja navede na to da mu se netko svidi ili ne svidi, nego je posao autora da čitatelju što vjernije opiše scene, dijaloge i događaje koji mu pomažu da shvati što se događa. Na temelju što boljeg shvaćanja, svatko može biti pametniji u odabiru onoga tko mu se sviđa ili ne sviđa, ili izaziva ravnodušnost. Ali ovdje imamo tvrdu kohabitaciju koja rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Tema je naprosto zanimljiva. Nije ni laka za obradu. Ja sam tome pristupio vodeći se još jednim motom dobrih svjetskih novina, Financial Timesa: “Without fear and without favour”. Pišimo bez straha i bez naklonosti.
Kao što sugerira naslov knjige, dvojica predsjednika, Vlade i Republike, neprijatelji su iz čista mira. Kako je posađen korijen njihove netrpeljivosti?
Prostor je ovdje premalen za odgovor koji je višedimenzionalan i višeslojan. Ako trebam birati jedan kratak odgovor, rekao bih da se tu radi o prokletstvu sitnih razlika. Narcizmu sitnih razlika, preciznije.
Vaša opsežna, dugogodišnja, opservacija dvojice predsjednika pokazala je kako su po obiteljskoj povijesti, po mjestu rođenja i odrastanja, po obrazovanju, po karijerama u diplomaciji koje su evoluirale u visoku politiku, Plenković i Milanović zaista slični. Unatoč formalno različitim političkim opcijama kojima pripadaju – jedan demokršćanima, drugi socijaldemokratima – obojica su odoljela zovu radikalizma, zapravo, ni programski ni ideološki nisu posve različiti. Leži li pozadina njihova rivaliteta upravo u sličnostima, što implicira i Milanovićev moto, odnosno Rundekov stih “izađi i bori se”, koji u nastavku govori kako “u ovom gradu nema mjesta za jednog od nas”?
Da. Mogu citirati jednog od sugovornika iz knjige, koji ih se sjeća obojice još iz njihovih diplomatskih dana: “Soba je premala kad su skupa u njoj. Ministarstvo je premalo kad su skupa u njemu. Jer su takvi karakteri”. Ono u čemu jesu različiti je pristup poslu. Za Plenkovića svi, ali baš svi kažu da je radišan i da nije sklon improvizacijama. Za Milanovića svi kažu da nije radišan i da baš jest sklon improvizacijama. Opet, mogu citirati jednog drugog sugovornika iz knjige: “Plenkovićeva vrlina uvijek je bila pouzdanost, temeljitost, smisao za detalje. Milanovićeva vrlina je u tome da je uvijek brzo hvatao opću sliku i znao ‘misliti u kontri’. Što znači da svaku stvar, koju netko kaže ili koju pročita, on gleda u kontri: bi li to moglo biti i drugačije? To je jako zgodno kad si mlad čovjek, ali kad si na vlasti i imaš poriv oko svega biti u kontri… E, tad je već malo drukčije”.