U inozemstvu je ‘dosadna’ Hrvatska često tema tek u izbornoj kampanji
Međunarodni mediji jesu pisali o parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, ali tek odnedavno, a možda i manje nego što bismo to htjeli. Jedan je od glavnih razloga za to činjenica da oni, u međunarodnom kontekstu, baš i – nisu važni. Naravno, za građane Hrvatske središnji su politički događaj u 2024., sigurno mnogo važniji nego primjerice američki predsjednički izbori krajem godine, no slučaj je htio da se održavaju u svjetskoj superizbornoj godini. Naime, ove godine na izbore izlazi, ili je izašlo dosad, oko polovice globalnog stanovništva, prema izračunu magazina Time iz prosinca 2023. godine. Tajvanci su glasali već početkom godine, Rusi su navodno ponovno plebiscitom izabrali Vladimira Putina da vodi zemlju, Turci su na lokalnim izborima nanijeli težak poraz predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoğanu, u petak će započeti ogromno glasanje u Indiji koje traje tjednima, a tek na jesen glasaju Amerikanci... Čak 64 zemlje izbore su zakazale za ovu godinu.
Do ponovnog izbornog sraza Joea Bidena i Donalda Trumpa ostalo je još šest mjeseci, i već sada se možemo početi pripremati na izvanredno stanje koje će nas tad dočekati: teorije zavjere, velike riječi, priče o visokim godinama dvojice političara, svađe naših susjeda i prijatelja o tomu koji je od njih dvojice manje zlo. Općenito su 2024. na globalnoj razini obilježili ratovi i izbori, i srećom da se Hrvatska samo po drugom elementu uklapa u te trendove. Hrvatsku se u međunarodnom kontekstu često opisuje kao relativno uređenu demokraciju, a međunarodni mediji prenose svađe domaćih političara, ali ne prečesto. Posljednjih su dana veliki mediji i pisali ponešto o izborima, ali čini se po službenoj dužnosti: izvan izborne kampanje Hrvatska je rijetko na naslovnicama.
Isto tako, ova zemlja vrlo često ispada iz međunarodnih analiza zbog određenih objektivnih razloga, često vezanih uz svoju veličinu. Naime, ako velike kompanije za praćenje javnog mnijenja, poput primjerice Pew Research Centera, istražuju što o pojedinoj temi misle istočni Europljani, iz njihove je perspektive vjerojatno zanimljiviji stav skoro 40 milijuna Poljaka od onog četiri milijuna Hrvata. Hrvatske je građane nekada, najviše u 1990ima, moglo zasmetati kako o njoj pišu međunarodni mediji, a time što je u međuvremenu postala ‘dosadna’, članica NATO-a i Europske unije, i što su joj nogometaši glavni međunarodni PR adut, zapravo je ostvarila solidan uspjeh. Možemo se sjetiti kako je Hrvatska bila na naslovnici New York Timesa i CNN-a kada je izborila polufinale Svjetskog prvenstva u Kataru. More, nogomet, turizam, hrana i dobri ljudi koji se ponose da su još bolji domaćini sasvim su kvalitetni začini za juhu međunarodnog rejtinga neke zemlje. Cinici bi rekli, možda i bolji od politike.