Novi Gubec buni se zbog podruma i kuha čudesni džin
Hiže na bregu, terme Jezerčica, povijesna bitka i zagorska kuhinja mamac za turiste
Buna u Stubici traje i dalje, a pitate li domaće do kada će trajati, odgovaraju unisono: “Zauvijek, buni je rok trajanja – neograničen.” Turisti rado dolaze u kraj, jer je onima iz metropole blizu, a oduvijek se tu na bregima dobro jelo, pilo i – družilo.
Buna zbog praznih bačvi
– Franjo Tahi nama je kmetovima uzimao što god je mogao i stigao, ali kad je počel praznit podrume, jasno je da smo se pobunili! Prek toga nismo mogli preći! – govori Igor Frajtag (42), novi Matija Gubec, čiji je lik utjelovio u uprizorenju povijesne Bitke kod Stubice.
– Školovao sam se za Matiju Gupca, išao sam i u Osnovnu školu koja nosi njegovo ime, kuća mi je 200 metara udaljena od Gupčeve lipe, a u Zagorju smo ionako oduvijek buntovnici, pa mi ta uloga nije nimalo teška. Gubec navodno nije imal ženu, to se sam razlikujemo – priča Frajtag, novi Gubec, koji u Stubici proizvodi – zagorski džin nazvan “Kajlander”, parafraziran iz kultnog filma “Highlander”.
– Budući da vitezovima neki put nedostaje kuraža, počeo sam sâm proizvoditi čudesne napitke poput Asterixa, otvorio destileriju Frajtag Fluid, u kojoj proizvodim džin, a za koji ovih dana stižu međunarodne nagrade. Glavni je sastojak, naravno, borovica, ali džin radim i s – lipom. Kad u lipnju procvate Gupčeva lipa, radit ću to piće i s cvjetovima klonovima naše slavne Gupčeve lipe, koja je tu duže od 500 godina i jedini je svjedok bune. Morate znati i da su po nama, Matiji Gupcu i meni, nazvane čak 362 ulice u Hrvatskoj, a gdje su tek trgovi, škole, hoteli... Jedino još poštu po Gupcu nisu nazvali.
Ivan Štefek (44), predsjednik Družbe vitezova zlatnog kaleža, koja organizira najveći turistički događaj u kraju, Bitku kod Stubice, nastavlja:
– U Zagorju smo se za Bitku podijelili na kmetove, vitezove, streličare, puškare, imamo i topove, srednjovjekovne puške kukače... Odijela vitezova itekako su skupa? – Jeftinije bi nam bilo obući se u kreacije Louis Vuitton ili Balenciaga od glave do pete nego u oklop vitezova. Usto, kad smo bili mlađi, ti su nam metalni oklopi, teški i 35 kilograma, bili taman, a sada nas već tiskaju. Ili su se metalni oklopi stisnuli u pranju ili smo se mi vitezovi od finih zagorskih delicija u struku proširili (smijeh). U Bitci sudjeluju i naše dame, mačuju Duda i Petra, Ivana puca iz topa, kao i Monika, Nikolina, još jedna Petra... Okupili smo se svi iz kraja ne bismo li gostima predstavili našu povijest što god autentičnije znamo.
Što jedu vitezovi?
– Zagorsko! Stubičku pisanicu, štrukle, strepu, ali bez pečenih rebrica nećemo se boriti, ni pod razno! Većinom jedemo meso, a od vegetarijanskog luk – smiju se Stubički vitezovi pa dodaju:
– Terme Jezerčica idealna su destinacija za naše goste, u Hižakovcu “Hiže na bregu” za idiličan odmor. Mnogo je klijeti preuređeno u kuće za odmor, pa turisti mogu vidjeti kako se kod nas živi.
U Društvu je i Mario Tučkar, ugostitelj iz stubičke Donje Podgore, koji je zagorski – princ feferona.
’Hudi kokot’ i ‘chilli džem’
– Pod brendom “Hudi kokot” uzgajam feferone u Parku prirode Medvednice. Ljutih, hudih papričica ubrali smo rukom gotovo 300 tisuća te osmislili prvi hrvatski Chilli džem, za koji su se zainteresirali vrhunski chefovi, a proizvodimo i ulje medvjeđeg luka, sol medvjeđeg luka, pa i pesto od medvjeđeg luka – govori Tučkar.
Prva dama Turističke zajednice područja Donja i Gornja Stubica Kornelia Vnučec kaže:
– Gupčeva lipa, dvorac Oršić u kojem je Muzej Seljačke bune, hiža Matije Gupca u Hižakovcu, biciklističke i pješačko-rekreativne staze, to su naši aduti. Imaju turisti itekako što vidjeti u našem kraju, a iz Zagreba mnogi dođu i – biciklom. Blizu smo metropoli, a imamo posebnu, drugačiju priču, koju gostima prenosimo više od pet stoljeća.
Je li i Franjo Tahi pio gemišt? – Pio je zagorsku belinu! A kad mu je ponestalo, onda je nas napao..., ali to već znate – dodaju Zagorci.
U centru Donje Stubice, gradu poznatom po raskošnim parkovima, neposredno pokraj crkve – kultni restoran Lagvić. – Stubički fijaker jelo je po kojem smo najpoznatiji, odrezak je to od mesa iz Bedekovčine punjen domaćom šunkom i sirom u pikantnom umaku od gljiva, a poslužujemo ga uz krokete. Toliko je velik da ga rijetko koji gost pojede sam – kaže glavni kuhar Zdravko Stepan (44).– Sve je svježe, od ćevapa, pečenica, svinjetine ili junetine. U škrinji nemamo nijedan dekagram mesa! – govore u Lagviću. Nude niz plata, roštilj je na drveni ugljen, a poznato je da malo tko iz Zagorja odlazi gladan i tako je i u Lagviću. Bez štrukli na stolu obrok na bregima nije potpun, a tu su sjajne. Vikendom su gužve pa su potrebne rezervacije, a domaći hvale i rebarca.
– Da imam vremena, sebi bih najradije ispekao srednje pečeni Tomahawk steak, ali većinom završim na sendvičima – smije se Stepan.