Imaju četiri kola, dva suca, bodove, medalje za najbolje, ali i nagrade za sve sudionike, a poseban je uspjeh to što sada učenici samoinicijativno žele “trenirati” s brojevima

priskaču nadareni učenici koji sastavljaju ispit, a ove godine ta uloga pripala je Mateju Volareviću, učeniku iz Gimnazije Lucijana Vranjanina. Na listu papira sastavio je pet zadataka koji se temelje na jednadžbama s dvije nepoznanice, a vrlo je ponosan zbog uloge koju je dobio. – Koeficijente, to jest brojeve, koji se nalaze uz nepoznanice u jednadžbama mijenjam kako bih dobio cjelobrojna rješenja, a teško je onoliko koliko odaberem da bude – objašnjava simpatični srednjoškolac.

I on je sudac, kao i prof. Šarinić, a zajedno i ispravljaju ispite. Ove godine, otkrivaju, prijavio se 41 osmaš, a važna stavka je, napominju, da njihov turnir jednadžbi nije samo za talentirane matematičare.

– Želim matematiku približiti svima, a nadareni đaci pomažu mi i osmišljavaju zadatke. Naš učenik Gabriel Auguštin imao je tu ulogu lani jer se s njime bilo teško natjecati. Želja mi je da se svi priključe i da svi oni koji misle da ne mogu požele rješavati matematičke probleme – objašnjava M. Šarinić. I to uglavnom tako i bude. Brojni učenici iznenade jer ih ponese natjecateljski duh. Svaki put nakon održanog kola đaci ne žele otići, napominje, već komentiraju rješenja i zbrajaju bodove kako bi pokušali predvidjeti hoće li proći dalje.

No, osim želje za zlatnom medaljom, učenike su, priznaju nam, privukle i nagrade. Profesorica poručuje da je najvažnije sudjelovati pa je svima koji se prijave pripremila nagrade sponzora, ali one najvrednije čuvaju se za prva tri mjesta. Prošle godine, kada je priča oko turnira i započela, mučila se s idejama za nagrade, no učenici su je naučili da sreću čine male stvari.

– Pitala sam Gabriela za savjet, a on mi je rekao da nabavim lopte. One su im hit, kazao mi je, jer stalno vani igraju nogomet pa im znaju odletjeti preko krova – smije se M. Šarinić.

Sudionici, primjerice, dobiju i lizalice, a mnogi potvrđuju da su im fora nagrade bile i jedna od motivacija za prijavu. Karlo Mišić i Rafael Hale pak kažu kako su se turniru priključili jer su htjeli još malo provježbati jednadžbe, a vidjeli su i priliku da dodatno provjere svoje znanje.

– Slučajno sam se prijavio i, eto, prošao u drugo kolo. Ni sam ne znam kako, a ako sam mogao proći ja, onda mogu i ostali – kroz smijeh nam govori Mikula Cenov pa s prijateljima potvrđuje da se profesorica za organizaciju turnira jako potrudila. Sa školskim se kolegama slažu i Franka Ramušćak, Lili Bračić i Priska Pia Pristaš, koje su također privukle nagrade te želja za dodatnom vježbom. – Htjela sam se okušati u rješavanju zadataka tijekom ograničenog vremena – kaže Priska Pia, a Franka zaključuje kako matematika može biti zabavna. Lili pak ističe da je bilo zabavno i raditi s Matejom.

Finale na razglasu, ceremonija na igralištu

Da je ovaj turnir od velike važnosti za školu, potvrđuje i ravnatelj Nenad Oremuš. Njime se, objašnjava, potiče interes za matematiku i populariziraju brojevi među učenicima. I on je podrška turniru pa baš kao na velikim sportskim natjecanjima na razglas najavljuje finale, a onda nekoliko dana kasnije i proglašenje pobjednika te svečanu ceremoniju na školskom igralištu.

– Razglas koristimo zbog suradnje i kontakta s učenicima. To ih i motivira, a nama je cilj da povećamo interes za matematiku za koju znamo da kod djece stvara probleme – poručuje Oremuš.

A kruna projekta je, otkriva nam prof. Šarinić, to što, kako je načula od kolega, učenici sada samoinicijativno žele vježbati matematičke zadatke da bi postigli što bolje rezultate.