Najveći krivci za dramu s Ustavnim sudom sada su najbučniji
Očito je nužno ponoviti, sedmero od 13 ustavnih sudaca izabrani su od SDP-a i oporbe To što dio javnosti nije zadovoljan ovom i drugim odlukama Ustavnog suda i integritetom ustavnih sudaca najveća je odgovornost HDZ-a i SDP-a
Stručnjaci za Ustav, političari i mediji sada detaljno seciraju novo Upozorenje Ustavnog suda propitujući što jesu ili nisu smjeli odlučiti, kada i zašto te je li im argumentacija i svaka riječ iz priopćenja na mjestu, dok se gotovo pa potpuno zaboravlja da su svekoliku dramu izazvala dvojica političara, predsjednik RH Zoran Milanović i predsjednik SDP-a Peđa Grbin. Ustavni sud je zaključio da se SDP pridržavao njihova Upozorenja da prestanu kršiti Ustav, dok je predsjednik nastavio biti sudionikom izbornog postupka. Pri tome je utjecao na rezultate izbora, ali ne u mjeri da bi zbog toga izbore trebalo poništiti, ali je sebe doveo u poziciju kad, po ocjeni Ustavnog suda, više ne može biti ni mandatar ni predsjednik Vlade.
1.Može li Ustavni sud poništiti odluku o izboru Zorana Milanovića mandatarem ili premijerom?
Da, predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović na izričito pitanje novinara odgovorio je da je i to moguće, s tim da se njihovo upozorenje tiče isključivo predsjednika Milanovića. U Večernjem listu smo nakon prvog upozorenja ustvrdili da je US progledao kroz prste predsjedniku Milanoviću za tri dana kampanje u korist SDP-a pa ispada: “pod uvjetom da se on i SDP suzdrže od daljnih izbornih aktivnosti koja bi na bilo koji način uključivala predsjednika, on još uvijek može nakon izbora podnijeti ostavku i pojaviti se kao mandatar SDP-a za sastavljanje Vlade.” Predsjednik Milanović nije izdržao već je i dalje bio sudionik izborne kampanje iako su i on i SDP upozoreni da će njihove aktivnosti biti “pod strogim nadzorom Ustavnog suda”, te i na moguće posljedice prema članku 89. Ustavnog zakona, po kojoj je moguće izvijestiti javnost i upozoriti nadležna tijela te poništiti i sve ili pojedine izborne radnje i odluke u slučaju povrede koja je utjecala ili je mogla utjecati na rezultat izbora. Najsažetije je te okolnosti protumačio doc.dr.sc. Mato Palić: “Milanović je sam sebe diskvalificirao, a Ustavni sud je samo konstatirao što se dogodilo”.
2.Je li Ustavni sud trebao tu odluku donijeti prije izbora?
Odmah nakon prvog upozorenja potpisnik ovih redaka u osvrtu postavio je pitanje nije li US već tada trebao imati snage onemogućiti predsjedniku RH da bude premijerski kandidat, osim ako odmah ne podnese ostavku”. Jer, izbori su nepopravljivo kontaminirani njegovim kršenjem Ustava. To je bilo tumačenje iz komotne pozicije novinarskog analitičara, neopterećenog političkom dimenzijom problema. Očito je da se US tada opredijelio za diplomatsku, politički najmanje bolnu opciju i aktualne reakcije daju im za pravo što se nisu odmah odlučili za “radikalno” rješenje. Čini se da su ustavni suci računali da će njihov umjereniji, razmjerniji i postupni pristup (a što je inače ustavnopravni standard) biti više prihvaćen i pod pritiskom razumne javnosti rezultirati smirivanjem strasti i vraćanjem izbornog postupka u ustavne okvire. Međutim, predsjednik Milanović je nastavio po svome, ignorirajući ulogu koju mu nije dodijelio Ustavni sud već Ustav. Možemo! sada podsjeća da su apelirali da se US očituje uoči izbora. I prof. dr. sc. Anita Blagojević drži da bi to bilo bolje, a njoj je sporan samo tajming odluke. Premda, očito je da bi tada svi skočili da se time i Ustavni sud izravno uključio u izbornu kampanju. S druge strane uistinu se postavlja pitanje bi li US poništio izbore primjerice da je SDP dobio znatno veći broj mandata što bi se moglo pripisati utjecaju predsjednika RH. Kako god, svaki bi tajming bio sporan i trpio ozbiljne kritike.
3.Upozorenje je donio HDZ-ov Ustavni sud na čelu s Miroslavom Šeparovićem?
Kritičari personaliziraju odluku US-a projicirajući je na predsjednika US-a, koji je samo primus inter pares, jedan od devetero sudaca koji su donijeli novo Upozorenje. Peđa Grbin ovaj put citira Ustav u kojem piše da vlast proizlazi iz naroda pa dodaje “Šeparović očito misli da pripada njemu”. A kad je bio dio vladajuće opcije, za referenduma o braku, tumačio je da vlast nakon što je narod prenese na izabrane predstavnike pripada saborskoj većini koja stoga može odlučiti i ne prihvatiti referendumsku odluku naroda. Na tu antologijsku pravnu “teoriju” po kojoj je volja Sabora iznad volje naroda, a volja tadašnjeg premijera Milanovića iznad Ustava, sada se prisjetio i prof. emeritus Branko Smerdel pitajući se na Facebooku: “Gdje su granice te vrste manipuliranja ustavnim odredbama?”.
I Mirela Ahmetović (SDP) sada komentira: “Ovakav Ustavni sud treba samo HDZ-u”, a Željko Jovanović (SDP): “Ustavni sud najavio državni udar i poništenje volje naroda, ako nije po ukusu HDZ-a.”. Marijana Puljak (Centar): “Ustavni sud je razbistrio sve i onima kojima do sada to nije bilo jasno. Igraju za HDZ.”. Dalija Orešković: “Ovaj čin je dokaz da je i Ustavni sud jedna u nizu otetih institucija, instrumenta lizi ranih za dnevnopolitičke potrebe HDZ-a. “. Predrag Fred Matić za Index: “Čitajući odluke Ustavnog suda i ustavnih kvazistručnjaka, živo se sjetim vukovarskog ratnog pakla, krvi i smrti svojih prijatelja, svih stradanja, srpskih koncentracijskih logora i pitam se, pitam… ‘Ma, Fred, idiote, čemu? Za koga i za što?’’”, kazao je Matić. Nino Raspudić (Most): “Ustavni sud je sramota, isluženi politički kadrovi, većinom HDZ-a, a dijelom i SDP-a”.
Očito je nužno ponoviti, sedmero od 13 ustavnih sudaca izabrani su od SDP-a i oporbe, a trojica “oporbenih” glasali su i za ovo upozorenje po kojem Milanović više ne može biti premijer u aktualnoj izbornoj priči. Za 13 ustavnih sudaca glas je dalo od 112 do 136 saborskih zastupnika. Nitko na ljevici nije bio protiv imenovanja Šeparovića već Bulj, Bunjac, Esih, Glasnović, Hasanbegović, Pernar i Sinčić koji su glasali i protiv imenovanja Arlovića i Selanca. Jedino je Furio Radin bio protiv Arlovića. Peđa Grbin je dao svoj glas za svih 13 sudaca kao i Predrag Matić, pa i Orsat Miljenić, sada predstojnik Ureda predsjednika RH. Grbin je glasovao i za dotadašnjeg HDZ-ovca Davorina Mlakara, kao i za svoje SDP-ovce Ingrid Antičević Marinović i Josipa Leku, usprkos kritikama javnosti. Grbin je zadnji koji sada ima pravo rogoboriti. U svakom slučaju s obzirom na omjer snaga u Ustavnom sudu suci koji su bili predloženi od HDZ-a, njih šestero, ne mogu donijeti niti jednu odluku o kojoj odlučuje puni saziv, jer većinu čine suci koji su nekoć bili članovi SDP-a ili su od njih predloženi.
4.Tko je odgovoran za slabosti Ustavnog suda?
To što dio javnosti nije zadovoljan ovom i drugim odlukama Ustavnog suda, ili stručnim, pravnopolitičkim i/ili etičkim kapacitetima i integritetom ustavnih sudaca najveća je odgovornost HDZ-a i SDP-a, jer oni diktiraju demokratske i stručne standarde i političku kulturu. I zbog toga krajnje je neprimjereno kad Peđa Grbin, i to kao najveći sukrivac za aktualnu dramu, sada dijeli lekcije i poručuje: “ovo je tolika sramota da ne zaslužuje da se zove državni udar. Popišali su se na sve nas i na odluku građana, bez obzira za koga su glasali. Jer oni to mogu. Kada sam ga slušao, shvatio sam, da bi taj gnjus, da su izbori bili malo drugačiji te izbore bio spreman i poništiti. (...) Ovo Upozorenje neka oni objese mačku o rep”. Tako govori čelnik Rijeka pravde!?
5.Što su građani izabrali na izborima?
I predsjednik Milanović i izabrani saborski zastupnici ističu da je dvije trećine građana glasalo za promjene. To je jedna od mogućih verzija tumačenja izborne volje građana. Druga je verzija da su građani imali priliku masovno se opredijeliti upravo za listu koja se odlučila s predsjednikom države na neustavan način povesti bitku protiv vlasti HDZ-a i Andreja Plenkovića. Ali, uvjerljiva većina odbila je prihvatiti tu buduću vladu nacionalnog spasa. Isto tako, činjenica je i da je najveći broj birača unatoč oporbenim optužbama za korupciju ipak poklonilo povjerenje HDZ-u i partnerima i to u okolnostima povećane izlaznosti birača.