U Turopolju pasu jedina u Hrvatskoj, a nema ih sve do Njemačke
Wagyu je najcjenjenija govedina na svijetu, pravi dragulj među mesnim delicijama. Donedavno je u nas bila praktično nedostupna, pojavljivala se kroz neke distributere kvalitetnijih delicija iz uvoza, no u malim količinama, pa su samo rijetki sretnici koji su to meso doista i kušali. Sada se situacija malo promijenila jer je u Lekeniku otvorena farma Black Bull Ranch na kojoj uzgajaju wagyu goveda, jedina certificirana u Hrvatskoj, a takve farme nema sve do Njemačke.
– Vidjeli smo da postoji publika za takvo što, bez obzira na to koliko skupo bilo. Ubrzo smo uvidjeli kako nije lako nabaviti takva goveda. Morao sam potegnuti čak do Münstera kako bih kupio certificirana wagyu goveda, što je izuzetno bitno jer je genski bazen vrlo malen – govori nam Siniša Birčić, koji je svoju ideju počeo realizirati prije četiri godine da bi danas njegova farma imala 147 grla, 110 angusa i 37 wagyua. Do sada je na farmi rođeno 17 teladi wagyu goveda. Angusi su nabavljeni od još jednog proizvođača kojega smo upoznali prije, a to su M Brothers koji imaju farmu u Bariloviću.
– Oni to rade sasvim na američki način, točno onako kako treba. I tome su posvećeni. Želio sam goveda kupiti samo od njih jer znam da je sve provjereno i kako treba – kaže naš domaćin. Goveda pasu na oko 40 hektara okrupnjenog zemljišta do kojeg se dolazi makadamskom cestom i vožnjom koja traži malo opreza ako ne sjedite za volanom kakvog Ford Rangera, poput samog Birčića, da biste onda stigli do za današnju Hrvatsku gotovo nadnaravnog prizora, a to je nekoliko desetaka grla na ispaši. Prelijepi angusi sa zanimanjem gledaju posjetitelje, no doručak je ipak interesantniji pa ne pokazuju volje da se dođu osobno pozdraviti. Nećemo smetati, dovoljno je uživati u prizoru koji kao da je prije iz Teksasa nego iz Turopolja, koje je i samo ne tako davno bilo poznato po govedu tur po kojem je i dobilo ime.
– Imali bismo i više prostora da je Općina voljna dati barem u zakup i susjedna zemljišta. Goveda trebaju prostor, tako nalažu i pravilnici. Za sada se ne mislimo širiti brojem grla, ali prostora uvijek treba. I ovo ovdje bila je prije nas šuma, sami smo je raskrčili i pretvorili u pašnjak, isto bismo napravili i sa susjednim parcelama, ali za sada ništa od toga. Nadam se da će se nešto promijeniti – govori nam Birčić dok sjedimo na trijemu manje kuće, koja služi za primanje čestih i brojnih gostiju koji na farmu dolaze vidjeti rijetka goveda i kupiti njihovo meso.
Wagyu je fizionomijom doista drukčiji od angusa, svakako i od ostalih vrsta goveda. Također je tamne boje, no konstitucijom bitno drukčije, manjih je kostiju pa daje više mesa. Sama riječ wagyu skupni je naziv za četiri glavne japanske sorte goveda, gdje se kao najbolja ističu ona iz okolice Kobea, a dolaze iz linije crnih krava tajima. Njihovo je meso cijenjeno zbog karakterističnog okusa i mramoraste tekstura mesa u kojoj se dobro osjeća masnoća. Kada pogledate odrezak ovog mesa, odmah ćete vidjeti na što mislimo. Nevjerojatno prošarano, mramorirano, gotovo da biste ga pojeli onako sirova, bez pečenja! I ta mramornost ukazuje da meso može dulje odležati. Takva kvaliteta i renome ne dolaze besplatno, kilogram je ovog mesa 170 eura.
Uvertira u posjet Black Bull Ranchu bio je posjet moslavačkoj vinariji Trdenić gdje je uz doista izvrsna vina ovih poznatih vinara Tomislava i Krešimira Trdenića bilo moguće kušati wagyu meso kao steak i kao pljeskavicu. U ovom susretu dviju obitelji mogli smo doista uživati u iznimnoj večeri sa sjajnim mesom koje je priredio chef novog zagrebačkog steakhousea Marble Tomo Trboglav i odličnim vinima Trdenić.
– Meso je zaista iznimno, kao da pojam visoke kvalitete dobiva novo