Dinamo 007: No time to die
Kasnih devedesetih, možda baš onog proljeća kad je Zajec bio trener dok ga poslije poraza od Rijeke nije zamijenio Lončarević, u sezoni koja će završiti Rijekinim slomom tek u posljednjem kolu, monotoniju jedne krajnje nezanimljive utakmice u Maksimiru razbio je događaj s neprežaljene istočne tribine. Sredinom drugog poluvremena osvanuo je transparent sklepan u nečijoj kućnoj radinosti. Ali duhovit. Pisalo je otprilike: “Svi igraju, Franjo pobjeđuje!” Publika se kao i obično zabavljala, sve dok nisu došli redari i pokupili veselo društvo skupa s transparentom. Nitko nije stigao ni provjeriti tko su bila ta trojica. Možda poklonici stranke i voljenog predsjednika? Koji sa svog mjesta u loži nije mogao pročitati što piše, mada su mu vjerojatno prenijeli. Ili su samo bili ironični, budući da HDZ ni tada nije gubio izbore. Odnosno jest, ali je u Zagrebu “volja građana” poništena. Na nekim radio-postajama vrtio se “hit” nekog zaboravljenog pjevača sa stihom “Opet novo ime Dinama, ma baš je dosadno”. Dva i pol desetljeća poslije, Dinamo opet ide prema tituli, opet mu je prvi izazivač neočekivano Rijeka, opet je Zajec u Maksimiru, a HDZ, zna se – pobjeđuje. Ako se i ne ponavlja, povijest se svakako s vremenom barem rimuje. Nego, nije li svaka nova sezona HNL-a po krajnjem ishodu sve sličnija samo još jednom nastavku serijala o najdražem špijunu britanske krune? Sve pršti od akcije i spektakla, zapleta, preokreta i upečatljivih “negativaca” koji žele srušiti poredak, tenzije se nožem mogu rezati... I na kraju opet Bond preživi. Strese prašinu, pobere komada i ode dalje u službi Njezinog veličanstva. Jedino se sam može ubiti, drugi ne. Tko je prije tri mjeseca kad je Lokomotiva u Maksimiru natamburala Dinamo kao nikad do tad, a publika grudala Jakirovića, mogao zamisliti nezaustavljivu plavu lavinu? Tko je gledajući rijeke Hajdukovih navijača, od Varaždina do Pule, mogao sanjati još jedno Dinamovo proljeće? I to pod trenerom čiji naprasni prelazak s Rujevice nije čak ni svim navijačima plavih legao. Jer, kako je rekao jedan iz reda za blagajne već na onom prvom derbiju Dinama i Rijeke: “Ma sve u redu, al’ daj zamisli da je to tekma koja odlučuje o prvaku”. Ta možda i nije odlučivala, ali sljedeća njihova bi očito mogla. Sjeća li se više netko izjave današnjeg predsjednika plavih koji je komentirajući potez tadašnje uprave Dinama rekao: “To se ne radi, ovo će se Dinamu prije ili kasnije vratiti”. Valjda se već dosad dovoljno puta vratilo, da se ne vraćamo opet na Prag, Prištinu i, naravno, Solun. Jedno je sigurno – toliko spominjani suci neće odlučiti. Nitko ih više i ne poteže, i to je još jedan benefit odličnog poteza Saveza da angažira međunarodne. Jer su i naši sada promijenili kriterij. Utakmice HNL-a bile su negledljive po duljini i broju VAR-provjera, broju poništenih golova zbog zaleđa “sedam dodavanja unazad” i broju – jedanaesteraca. Kad ne znaš što ćeš, samo padni, raširi ruke i naganjaj suca. Tko bi zamjerio Belu da je na Drosini sudio Hodžin rukomet? Ali nije. I zato se ni Rijeka na kraju neće moći žaliti. inamu previše toga ide na ruku da ne bi na kraju osvojio. Raspored, iskustvo osvajanja koje ova momčad Rijeke nema, slaba motiviranost onih ispod 4. mjesta koji ionako samo čekaju kraj, predugo prvenstvo u kojem stigne pet puta upasti u krizu i izaći iz nje a da mu konkurencija ne pobjegne previše... Otkako se oslobodio europskih napora i dobio novu upravu, Dinamo više nema što uzdrmati. Svi su shvatili da je trener siguran, a Poljud je tragičara pretvorio u heroja sezone. Jakirović je uspio stabilizirati momčad i naći golmana, pa čak i preporoditi Kulenovića. Mišić “jede malu djecu”, kao i Ristovski, Teophileovo jedno pomračenje po utakmici u našem prvenstvu ništa ne predstavlja, Baturina je najveći talent u njemu i jedina desetka u najavi za sljedećih deset godina, a Petkovićeva klasa odavno je prerasla hlačice HNL-a. Hajdukovom pokretu se pritom mogu zahvaliti što su probudili inat kod Dinamovih navijača. U Velikoj Gorici su Boysi napravili brazilsku atmosferu. I ne samo to. Ako netko opet pomisli da se Dinamo voli manje od Hajduka, neka slobodno ode gledati derbi u bilo koji kafić u Dubravi. Komentatoru prijenosa u jednom je trenutku kod vodstva plavih pobjeglo “nadamo se da će Nijemac uračunati ovaj prekid”, na što su mu dečki vratili: “Nadaš se, i ja se nadam da ću ti noćas...”. Dalje znate.
A da, još nešto ide u korist sedme uzastopne Dinamove krune... U HNL-u nema grčkih klubova! No time to die... Do sljedećih eurostresova.
DDok plavi jure prema sedmoj kruni u nizu, HNL sve više sliči na čuveni serijal. Sve pršti od akcije, tenzija, upečatljivih protivnika, ali ishod je isti – Bond pobijedi