Pobijedio sam Cristiana Ronalda, a Benzema mi je poklonio dres za sina
Igor Jovićević javio se u pripremi utakmice protiv Al Ettifaqa koji vodi legendarni Englez Steven Gerrard. Nakon nešto manje od godinu dana u Saudijskoj Arabiji, hrvatski trener ima širu sliku nogometnih zbivanja u toj zemlji. U zadnjih je nekoliko mjeseci uspio stabilizirati formu svog Al Raeda koji do kraja prvenstva očekuje neizvjesno razdoblje. Trenutačno je Jovićevićeva momčad na 13. mjestu prvenstvene ljestvice s trideset bodova.
Zona ispadanja nije tako daleko, na 25 bodova koliko ima Abha, trenutačno jedan od tri kandidata za ispadanje iz elitnog razreda saudijskog nogometa. Jovićevićeva karijera od omladinskog pogona Dinama do danas imala je, kako će sam kazati, uspone i padove. S juniorima Dinama ostvario je svojedobno sjajne rezultate, u prvoj momčadi maksimirskog kluba kratko je trajao, a onda je preko Dnjipra došao do Šahtara gdje je, osvajanjem naslova, ušao u krug ozbiljnih trenera.
Jovićević je u stručnom smislu zadnjih je godina puno radio na sebi i danas je, kako ističe, puno bolji trener nego prije pet godina. Sat vremena razgovora s njim dovoljno je da uočite koliko ulaže u svoje trenersko potvrđivanje na svakodnevnoj razini, s jasnim ciljem koji je puno veći od ovoga gdje je sada. Posao u Saudijskoj Arabiji, kako god ta priča na kraju završila, bit će samo jedna usputna stanica za neke veće stvari koje su pred njim. Jovićević je duboko uvjeren u taj scenarij.
Nedostaje stabilnost
– Svima je pakleno, čini mi se. Netko se bori za ostanak, netko za prvaka. Ovih šest zadnjih utakmica nam je ključno. Moramo izboriti ostanak. Život zaista piše romane. Prošle godine sam se u Ukrajini sa Šahtarom borio za naslov prvaka, a sada za ostanak u ligi. Ovdje je druga filozofija života i nogometa, manji budžet... No također je stresno. Ali da bi napredovao kao trener, moraš proći kroz različite izazove. Bilo je i većih trenera koji su ispadali u drugu ligu. Pa i neuspjeh je zapravo put prema uspjehu ako stalno učiš. Prvih deset kola bili smo zadnji. Krivo smo ušli u prvenstvo. Inzistirao sam na jednom stilu igre, sličnom kao i u Šahtaru, no morao sam promijeniti taktiku. Pojednostavnio sam igru i, računamo li zadnjih dvadeset kola, šesti smo na ljestvici. Nedostaje nam stabilnost kakvu, primjerice, imaju velike momčadi, kao kada smo pobijedili Al Nassr – počeo je Jovićević.
Kako ste doživjeli tamošnje razmišljanje o igri i nogometnu emociju Saudijaca?
– Oni imaju i posebnu neposrednost. Ovdje su svi treneri, konobari i oružari. Svi ti ukazu
Ja kandidat za trenera Dinama? To mi je prvi glas. Samo želim da moj klub na kraju bude prvak Hrvatske – kaže Igor Jovićević
ju u kojoj si formaciji trebao igrati.
Dakle, kao i u Hrvatskoj?
– Ma ovdje je to još izraženije. Je li moguće?
– Moguće je, mislio sam da smo mi svjetski prvaci. Ali kod nas te neće zaustaviti na ulici ili prići za tvoj stol svaki put kad te vide. Vole nogomet, a to ludilo oko svih ulaganja zaista se osjeća na svakom koraku. Imaju jasnu strategiju, za razliku od svojedobno kineske priče. Većina sportskih priča već se preselila u ovaj dio svijeta. Po gradovima samo vidite desetke dizalica i zgrade niču svaki dan. Grade poslovne zone i sportsku infrastrukturu. Izgradit će Neom, grad koji bi trebao biti novi Dubai. Stvaraju nove klubove s neograničenim budžetima. U nogomet se slijeva i novac iz najveće svjetske nogometne tvrtke Aramco. Baš smo nedavno bili na sastanku svih trenera u Rijadu. Oni žele ojačati domaću ligu kako bi afirmirali što više domaćih igrača. Također, razvijaju strategiju kako izbalansirati financijsku moć svih klubova u ligi. Jer je vodeća četvorka Al Hilal, Al Nassr, Al Ahli i Ittihad u financijskom smislu prejaka u odnosu na ostatak lige. Njihov izbornik Roberto Mancini kazao je da ima problem jer mu neki od najboljih igrača ne igraju. Rade na tome da liga bude konkurentnija, a savjete traže od svih. Zapravo, oni se još uče. Imaju novac, ali slušaju mišljenja svjetskih autoriteta.
U prošlom kolu Jovićević je izgubio s 1:3 u srazu sa Al Fatehom koji vodi Slaven Bilić.
– Bilo je jako teško jer nisam imao nekolicinu važnih igrača. Ispričao sam se sa Slavenom i članovima njegova stožera. Oni su u puno jačem statusu, financijskom i igračkom u odnosu na nas. Prvi dio sezone bili su odlični, no kasnije su upali u malu krizu pa su imali 13 utakmica bez pobjede. No protiv nas su bili bolji. Imali smo i mi svojih odličnih izvedbi. Pobijedili smo Ittihad s Karimom Benzemom, ali i Al Nassr s Cristianom Ronaldom. Igrali smo neodlučeno s Al Ahlijem...
Nesnosne vrućine
Jeste li uspjeli razmijeniti koju riječ s nekim od tih velikih imena?
– S Karimom Benzemom. Dao mi je dres za sina Marcosa koji je kolekcionar i voli dresove. Obično pitam dres kada izborimo pozitivan rezultat. Kad izgubim, onda me ne zanimaju dresovi.
O čemu ste pričali s Benzemom? – Prisjetili smo se dviju utakmica Šahtara protiv Reala u Madridu i Varšavi. Protiv Benzeme sam igrao prvu utakmicu u sezoni, komentirao je kako su mu te ekstremne vrućine nesnosne i da mu je jako teško kretati se kao u Europi. Ljeti je ovdje niži ritam nogometa zbog tih vremenskih uvjeta, pomislite da gledate veteransku ligu. Jer, jako je teško trčati na 45 stupnjeva. Treninzi su nam stoga u 22 ili 23 sata, a završavamo u dva ujutro i onda ne možeš zaspati prije četiri sata. To je saudijski način života. Oni se noću zapravo aktiviraju, imaju protokole za molitve. Na sve se to moraš priviknuti. Radio sam i živio u Japanu, Kini, Brazilu, Ukrajini, Španjolskoj... Ovo je nešto posebno. Život se ne odvija preko dana, stalno su pod klimom i ne možeš izići van. A samo čuješ zujanje klima uređaja. Saudijska Arabija je turistički jako zanimljiva država, zbog svojih geografskih posebnosti, mora, planina i pustinje.
Što vam nedostaje iz Hrvatske? – Pa taj naš stil života, ispijanje kava preko dana, druženja. Stalno me zovu prijatelji iz kvarta. Raspituju se za sve. No ne mogu im jednostavno opisati kolike su razlike.
Dobro, barem se u dolje ne puca kao što je bio slučaj dok ste bili u Ukrajini?
– Saudijska Arabija jedna je od najsigurnijih država, zakoni su rigorozni i pravila su jasna. Tko se ne pridržava, nije dobro. Nedavno sam zaboravio neke osobne stvari u restoranu i sutradan su me čekale. Ovdje nema psovki, bacanja smeća na ulici ili opušaka...
Stalno se priča o tome kako bi Luka Modrić mogao završiti karijeru u Saudijskoj Arabiji.
– Državni fond već je sve pripremio kako bi ga doveo sljedeće sezone kada će povećati ulaganja i budžete svih klubova. On je jedan od onih koji su im visoko na ljestvici prioriteta. Također, žele Salaha i De Bruynea kojeg želi dovesti klub koji tek treba ući u prvu saudijsku ligu. Možete zamisliti kolika je financijska moć tih klubova. Htjeli su dovesti i Messija.
Moj subjektivni osjećaj je da Luka ipak želi ostati u Realu još godinu dana. Posebice ako mu se poklopi vizija s Florentinom Perezom.
Jeste li imali priliku kontaktirati s Ivanom Rakitićem?
– Još nisam, s njima igramo za dva tjedna. Ivan je igrao prvih pet kola pa se ozlijedio. Sada već ne igra dosta dugo. Ne znam ima li problema sa zadnjom ložom. No sigurno ću ga potražiti kada budemo igrali protiv njih.
Dobro je za nas što su Hrvati traženi u jednom ovako ozbiljnom nogometnom projektu kakav raste u
Saudijskoj Arabiji?
– Apsolutno smo se etablirali uz najveće nogometne nacije za kojima su Saudijci posegnuli u ovoj priči. Građenje našeg imidža počeo je još od vatrenih Šukera, Bobana, Prosinečkog, Ćire Blaževića... Rezultati naše reprezentacije zadnjih godina sa Zlatkom Dalićem sigurno nam otvaraju vrata i u ovom dijelu svijeta. Zbog toga imamo privilegij i prednost u odnosu na neke druge nogometne nacije. Profitiraju i naši treneri na puno nižim razinama.
Jovićević prati zbivanja u našem nogometu.
– Ne mogu sa sigurnošću kazati tko će biti prvak, srce bi htjelo da to bude Dinamo, naravno. No Rijeka ove sezone igra jako dobro i neopterećeno. Gledao sam ih nekoliko utakmica, dosta su agresivni i okomiti, s kvalitetom na krilima. Imaju jako dobre igrače poput Selahija, Fruka, Jankovića, Marića... Pitanje prvaka bit će riješeno na Rujevici. Dinamo je isplivao iz turbulentnog razdoblja, dobri su, stvaraju puno šansi. Možda im je najveća prednost u odnosu na Rijeku što imaju nekolicinu igrača koji su osvajali prvenstva i igrali važne europske utakmice.
Željko Sopić afirmirao se i u Rijeci, polako postaje sve važnija figura u našem klupskom nogometu?
– Apsolutno. Vrlo je teško napraviti tako dobar posao. U Gorici je bio sjajan. On je svojom energijom i entuzijazmom uvjerio igrače da mogu ostvariti ciljeve. A to je važnije od taktike, sto posto. Takva vještina dar je od Boga. Zato se igrači bacaju na glavu i kompenziraju eventualni nedostatak kvalitete. I kada se to pomnoži, onda ti i Bog pomogne da neka odbijena lopta dođe do tebe i od vratnice završi u mreži. Navijači govore da je to sreća, no ja ne vjerujem previše u takve stvari. Prije će to biti zbroj faktora u pripremi utakmice. Onda ti se na utakmici pretvori u dobar rezultat. Svaka čast Sopiću jer je napravio novi iskorak, radi još bolji posao nego u Gorici. S boljim se igračima prilagodio i nametnuo. Igrali smo skupa u kadetima Dinama. Znam ga jako dobro, to je vrhunski čovjek i radnik. I prije je imao taj mentalitet koji ga sada krasi, a usavršavao se tijekom karijere, osebujan je i prepoznatljiv...
Dinamo u zadnje dvije godine prolazi kroz najrazličitije transformacije, sada je u klub došla nova uprava koja ima zadatak usmjeriti plavi brod u mirne vode. Što je to pred maksimirskim klubom?
– Dinamo je veliki klub pred kojim su zahtjevi navijača. Dugo godina su pobjeđivali i gradili takav gard. Godinama se nije prihvaćala prosječnost, a kada malo padne kvaliteta, onda je nezadovoljstvo normalna stvar. Dinamove mogućnosti uvijek će biti velike. No nije ni madridski Real svake godine prvak Španjolske. Oscilacije i krize su potpuno normalna stvar. Dobro je i za našu ligu da nekada netko drugi bude prvak, a ne samo da jedan klub bude prvak dvadeset godina.
Nogometni kuloari kažu da ste jedan od kandidata za sljedećeg trenera Dinama?
Suluda logika
– Prvi glas. Koncentriran sam na ovih šest kola u saudijskoj ligi. Istina je da je bilo upita s nekih drugih adresa, no nikome nisam mogao dati odgovor na to pitanje prije kraja lipnja. Moram najprije vidjeti što će se dogoditi s mojim sadašnjim klubom. Ovdje imam klauzulu u ugovoru po kojoj me mogu zadržati u slučaju ostanka u ligi. Kada dođe vrijeme, razmislit ću i probati donijeti najbolju odluku za moju trenersku karijeru. Vidjet ćemo što će se dogoditi do kraja sezone, tek ću onda donijeti odluku.
Zbivanja u Ukrajini više nisu glavna vijest u mainstream medijima.
– Rat je još jači nego je bio, to je suluda logika. Sjećamo se kako je to bilo kada je ta priča oko rata počela. Sada ima i drugih gorućih tema na svjetskoj razini. No mi obični ljudi valjda ne možemo dokučiti takve stvari. U svom stožeru imam tri Ukrajinca i imam informacije o situaciji. Kažu da je jako teško i da su sukobi triput više eskalirali nego kada sam ja lani bio tamo.
Vidjet ćemo u kojem će pravcu ići ta priča, no molim Boga da strahote što prije prestanu. Žao mi je da taj narod tako trpi. Živio sam s tim ljudima i osjetio bombardiranja, živio sam šest mjeseci u skloništu. Nadam se da će se nešto što prije promijeniti – zaključio je Jovićević.