Habazin: Eddie Hearn je licemjer, a nas male Hrvate u boksu sabotiraju i ponižavaju
– Trebam izaći iz svlačionice, a pola sata prije meča ja razmišljam što meni ovo u životu treba, zašto uopće boksam. Ako izgubim, moram vratiti sav novac koji smo posudili, gdje ću se zaposliti. Strahovi koji su prolazili kroz glavu bili su ogromni, strašni. Znala sam da sljedećih deset godina neću moći vratiti novac. Molila sam krunicu i govorila sama sebi: “Ne smiješ izgubiti.” Sjetila sam se tada kako moja protivnica dugo nije boksala deset rundi i u jednom trenutku mora početi padati... – govori nam Ivana Habazin otkrivajući svoje najdublje strahove i emocije koje je proživljavala prije ulaska u ring u Draženovu domu u Zagrebu.
Inspiracija Rockyjem
Ulog su bili pojasevi prvakinje svijeta po WBC i WBA (interim) verziji, pripremala se za to 14 godina i na tom putu profesionalne boksačice dobila je i još teže bitke. Od života u samostanu do povratka kući, odnosa s majkom koja njezine mečeve gleda na Normabelima i cilja koji je zacrtala još kao desetogodišnjakinja. Tada je prvi put kazala: bit ću prvakinja svijeta.
– Gledala sam Rockyja po tko zna koji put i u glavu mi je došao glas da ja to mogu. Nisam bila loša u sportovima i odlučila sam probati. Došla sam u boksački klub na Kvatriću, bilo mi je toliko neugodno ući da sam stajala ispred i čekala trenera da se pojavi. Prepoznala sam ga, ali sam mu krivo izgovorila ime. Danas to vjerojatno ne bih mogla napraviti, neke stvari su pitanje trenutka. Kasno sam počela, imala sam tada 19 godina, prisjeća se Ivana u dugom i emotivnom razgovoru u novoj epizodi emisije Životne priče na Večernji TV-u.
Sat vremena ova čudesna žena govorila je o svojim počecima, padovima i najtežim borbama koje je prolazila i izvan ringa.
– Posudili smo novac, trener se zadužio kod prijatelja, a moja majka dignula je kredit. Organizacija eventa ponekad košta i do 150 tisuća eura. Znala sam da je ovo zadnja šansa i, da sam izgubila, to bi bio moj zadnji meč u životu. Navijačima koji su me duboko dirnuli porukama želim još jednom zahvaliti, primam tisuće poruka podrške i ne stignem ih sve pročitati. Obećavam da ću tijekom vikenda pokušati pregledati. Javili su se među prvima braća Sinković, pa Ivan Klasnić koji mi je tijekom cijele karijere velika podrška, pa Nina Badrić s krasnom porukom... No vidjela sam dosta komentara u kojima ljudi pišu da se pokrenu akcije skupljanja novca. Ne! Ne želim da ljudi skupljaju novac, nisam gladna i ne bih nikada to prihvatila. Mogu mi pomoći tako da kupe ulaznicu ako opet budem ovdje boksala. To je ono što pomaže nama sportašima koji se nosimo s problemom da svoje mečeve sami moramo organizirati. Ne trebam milostinju, ja sam presretna jer sam za neke ljude postala inspiracija i to je još jedna moja medalja – poručuje Habazin.
Nijedna od tih poruka nije stigla iz organizacija koje bi joj mogle pomoći jer, bez pokroviteljstva države i grada, praktički je nemoguće organizirati jedan meč.
Otkrila je i kontroverzne detalje iz pregovora s Amerikankom Jessicom McCaskill, s kojom je trebala boksati za puno veći ulog, čak četiri pojasa (WBC, WBA, IBO i The Ring).
– Amerikanka je prihvatila borbu s Lauren Price zbog bolje financijske ponude. Prije toga sve je već bilo dogovoreno, ali umiješali su se promotori, bilo je tu jako ružnih stvari, govorili su da ću ja loše izgledati u ringu, ponižavali su i okretali priču kako im odgovara, to je unosna mašinerija i uvijek iza svega stoji novac.
Ivana ga nikad nije imala kao, primjerice, Eddie Hearn, jedan od najvećih svjetskih menadžera o kojem otvoreno govori: “Veoma inteligentna i licemjerna osoba. To je to. Nemam baš ništa dodati, jedno će ti govoriti u lice, a iza leđa ružne stvari.”
Ivana je otkrila i koliko je velik problem kad dođeš iz male zemlje.
– Točno je kad kažu da je nama Hrvatima puno teže doći do vrha svijeta u profesionalnom boksu. Ima sabotiranja, ponižavanja i stvari zbog kojih mnogi odustaju, to je gotovo pa nemoguć put.
Problemi sa štitnjačom
Zbog bolesti jedno vrijeme morala je izaći iz boksa, otkrili su problem sa štitnjačom pa je jedan meč 2016. godine odradila ne znajući s kojim se problemom uopće nosi. Ono što pokazuje danas u ringu izgradila je još u djetinjstvu, od malena je imala neslomljiv karakter.
– S 14 godina kazala sam majci da idem u samostan i da ću biti časna sestra. Ona se okrenula i nastavila kuhati ručak. Danas na to gledam kao na vrijedno iskustvo, prve dvije godine bile su odlične, ali kasnije ipak shvatiš da neke stvari u tim godinama nisu potrebne, promijeni se percepcija i stalno misliš da nešto krivo radiš. Tako sam mislila i kada sam odlučila otići, to mi je bilo teže nego doći u samostan.
Prepuna medijskih obveza, već i u pripremi za iduću borbu, o sebi ovih dana čita u svim novinama i gleda svoju sliku na televizijama, portalima, društvenim mrežama. Svi raspravljaju o teškom životu koji je prošla, ali ona pred kamerama Večernjeg želi poručiti da težak život nije isprika da od života odustaneš. Ivana je pokazala put, ali profesionalni boks, kao ni odlazak i samostan mladima ne bi preporučila. U emisiji Životne priče koju možete pratiti na svim platformama Večernjeg lista, našem Facebooku i YouTubeu, u nedjelju u 20 sati pogledajte što je o tome kazala novinarki Dei Redžić.
Posudili smo novac, trener se zadužio kod prijatelja, a moja majka dignula je kredit, otkrila nam je Ivana