Hanfa traži od leasinga kopanje po privatnosti
Regulator: leasing bi klijenta trebao kontaktirati dok još ne kasni s otplatom, ali se razveo, umro mu je supružnik, smanjena plaća, koristi rodiljni, posvojio je ili udomio dijete... pa bi mogao postati problematičan
U službenom stajalištu koje je Hanfa dala leasing društvima upućuje ih da moraju biti proaktivna te ponuditi mjere olakšanja otplate klijentima, ako je moguće, još dok kašnjenja nema, ali postoji rizik da bi ga moglo biti. A kako prepoznati potencijalni problem? E tu je problem – u kriterijima i metodama koje regulator predlaže.
Hanfa pojašnjava da kriteriji poput gubitka zaposlenja, korištenja rodiljinog, roditeljskog, posvojiteljskog, udomiteljskog ili skrbničkog dopusta, korištenja dugotrajnog bolovanja, prava na rad s polovinom punog radnog vremena, smanjenja osnovne plaće, razvoda braka, smrti supružnika i sličnih okolnosti mogu biti indikacija da su kod potrošača nastupile okolnosti koje predstavljaju teškoće u plaćanju, što bi zahtijevalo uspostavu komunikacije kako bi se utvrdilo jesu li teškoće uistinu nastupile ili ne.
– Vjerovnik je dužan odrediti način prikupljanja podataka, a budući da njihovo prikupljanje nije uobičajeno u poslovnom odnosu, dužan je informirati potrošače o mogućnosti dostave takvih ili sličnih podataka u slučaju da su one uzrok teškoćama u plaćanju – navodi regulator financijskih institucija u svome službenom mišljenju.
Mjere olakšanja
Ne zvuči ovaj “protokol” baš pristojno, štoviše djeluje kao prilično grubo zadiranje u privatnost. Stavite se u situaciju da izgubite supružnika – bilo da premine bilo da se razvedete – i da nedugo nakon toga dobijete upit leasinga hoćete li možda kasniti s računima?! I što je s drugim financijskim institucijama koje Hanfa nadzire? Tumači li i za njih na ovaj skandalozan način primjenu Zakona o potrošačkom kreditiranju?
Sporno obrazloženje Hanfa je na 7. sjednici Upravnog vijeća dala u sklopu službenog stajališta o primjeni mjera za olakšavanje otplate prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju na ugovore o financijskom leasingu sklopljene s potrošačem koje je donijela na upit. Prema tom stajalištu vjerovnik je dužan potrošača koji ima teškoće u plaćanju pisanim putem informirati o radnjama koje namjerava poduzeti te mu ponuditi jednu ili više mjera za olakšavanje otplate. Raskid ugovora o leasingu i preuzimanje objekta leasinga regulator smatra mjerom za olakšavanje otplate.
Hanfa u objavi stajališta navodi da su zaprimili upit u vezi s tumačenjem odredaba Zakona o potrošačkom kreditiranju, i to članaka 16.a do 16.e te članka 17. vezano za mjere koje je leasing društvo dužno poduzeti u slučaju kada kod potrošača s kojim su sklopili ugovor nastupe teškoće u plaćanju. U obrazloženju navode da je prije sklapanja ugovora o kupoprodaji neprihodonosnog kredita, prije pokretanja ovršnog postupka ili prije aktiviranja instrumenta osiguranja otplate kredita, leasing dužan ponuditi potrošaču jednu ili više mjera za olakšavanje otplate.
Opseg mjera koje vjerovnik može ponuditi potrošaču taksativno je propisan pa mu nije dopušteno ponuditi i druge mjere, neovisno o tome odgovaraju li one individualno potrošaču, odnosno neovisno o tome postoji li takav sporazum ugovornih strana. Mjera može obuhvaćati sve izmjene prethodnih uvjeta koje idu u smjeru olakšavanja plaćanja. Ako dogovor o mjerama za olakšanje otplate ne bude postignut, odnosno potrošač ne prihvati ponuđenu mjeru za olakšavanje otplate te ako bi se i nakon primijenjenih mjera problemi u plaćanju nastavili, vjerovnik mora postupiti sukladno čl. 16.b. st. 5. ZPK koji propisuje da je dužan pisanim putem obavijestiti potrošača o posljedicama nepodmirenja obveza i o dostupnim Vladinim/javnim oblicima pomoći ili podrške (ako postoje), ako se teškoće u plaćanju nastave.
Tek nakon slanja takve obavijesti s ciljem olakšavanja pozicije potrošača kod kojeg su okolnosti otežanog plaćanja nastupile, ugovorne strane mogu pristupiti raskidu ugovora o leasingu koji podrazumijeva povrat objekta leasinga i njegovu prodaju – precizira regulator.
Preporučuju da prvi kontakt s potrošačem kod detektiranja teškoća bude pisanim putem. Ako potrošač ne odgovori na dopis u razumnom roku (primjerice 30 dana, iako svaki vjerovnik samostalno određuje razuman rok za odgovor potrošaču), vjerovnik je dužan pisanim putem obavijestiti potrošača o posljedicama nepodmirenja obveza i o dostupnim Vladinim/javnim oblicima pomoći ili podrške (ako postoje) te nakon toga može nastaviti s mjerama naplate i smatra se da je ispunio zakonsku obvezu nuđenja mjera za olakšavanje otplate. Tek nakon toga smije raskinuti ugovor o leasingu. Usto, vjerovnik ne smije potrošaču koji ima teškoće odrediti, niti ga teretiti za naknade koje proizlaze iz neispune njavanja obveza iz ugovora o kreditu. U tom dijelu “naknada” podrazumijeva svako materijalno davanje na koje davatelj leasinga eventualno ima pravo u redovitom postupku odobrenja leasinga sukladno općim uvjetima, primjerice izradu ugovora, procjenu kreditne sposobnosti i slično. Nadalje, pojam naknade treba tumačiti u duhu svih popratnih davanja koje davatelj leasinga naplaćuje primatelju u postupku odobrenja leasinga ili u postupku redovitih promjena; primjerice naknadu za izmjenu ugovora o leasingu, izdavanje preslika dokumenata, potvrda ili punomoći, naknadu za prefakturiranja, slanje opomena, obavljanje poslova vezanih za izmjenu i dopunu dokumentacije vezane za objekt leasinga, naknadu za raskid ugovora, za korištenje prava na prijevremenu otplatu i slično. Hanfa će pravodobno informirati leasing društva o dostupnim Vladinim/javnim oblicima pomoći ili podrške te do tog trenutka leasing društva nisu obvezna podatak o tim oblicima podrške ili pomoći uvrštavati u dopise kojim se sukladno odredbama ZPK obraćaju potrošačima u slučaju teškoća u plaćanju. Mjere za olakšavanje otplate mogu biti odgoda plaćanja cijelog ili dijela obroka ili anuiteta za određeno razdoblje, što obuhvaća kako dospjele tako i nedospjele obroke ili anuitete (tzv. payment holiday).
Dvostruki kriteriji
Ono što je posebno problematično jesu dvostruki kriteriji koje regulator primjenjuje u nadzoru leasing društava i onih koje njima predlaže u odnosu s njihovim klijentima. Dovoljno se prisjetiti kako je regulator prije tri godine s 12 godina zakašnjenja “otkrio” u nadzoru da je 90 posto leasing tržišta varalo potrošače. Kod čak osam od devet leasing društava koja čine 90 posto imovine tog tržišta utvrdili su da su nezakonito mijenjali fiksni dio kamate – u 50.000 ugovora! Prijevara je prvo otkrivena kod RBA Leasinga, a onda i kod BKS – leasinga, Ersteova S-Leasinga, Impuls Leasinga, Mercedes Benz Leasinga, HETA Asset Resolutiona, OTP Leasinga te PBZ-ova i UniCreditova leasinga. Vrlo brzo regulator je ustvrdio da će 700 milijuna tadašnjih kuna potencijalnih potraživanja oštećenih klijenata završiti u zastari, a samo 20 milijuna će im biti vraćeno. No u slučaju nadzora njihove naplate, taj isti regulator puno je proaktivniji – predlaže djelovanje dok još problema s plaćanjem nema. Ali njihov klijent ima svoje probleme: smrt supružnika, razvod, nižu plaću.
Raskid ugovora o leasingu i preuzimanje objekta leasinga regulator ne smatra pomoći kod teškoća u otplati