’Klub umirovljenih biskupa’ - ‘vijeće mudraca’ aktivnim biskupima i nadbiskupima

Prošloga tjedna na zagrebačkom Ksaveru osnovan je “klub umirovljenih biskupa”. U redu, ne zove se baš tako, ali dogodilo se da su se prvi put umirovljeni biskupi i nadbiskupi susreli s vodstvom Hrvatske biskupske konferencije i razmijenili svoja iskustva i pogled iz mirovine s biskupima i nadbiskupima koji su ih naslijedili u vođenju njihovih prijašnjih biskupija. Rezultat je to velike generacijske smjene u hrvatskom episkopatu, koja je trajala nekoliko posljednjih godina i završila nedavno imenovanjem novog požeškog biskupa. Tako sad Hrvatska biskupska konferencija ima pet nadbiskupa, 11 biskupa i trojicu pomoćnih biskupa te 12 umirovljenih biskupa i nadbiskupa (ako već sad među biskupe ubrojimo mons. Ivu Martinovića, kojega tek čeka biskupsko ređenje, a među umirovljene njegovog prethodnika mons. Antuna Škvorčevića.)

Očigledno je da je broj umirovljenih biskupa dosegnuo gotovo broj aktivnih, a budući da se radi o ljudima koji su listom u popriličnoj snazi, vitalni i s dosta radnog elana, u HBK su ih odlučili angažirati kao svojevrsno “vijeće staraca (mudraca)”, čija iskustva nikako nisu za odbaciti i zanemariti. Naime, biskupi u miru i dalje su aktivni u svojem svećeničkom i biskupskom poslanju, ali više sa 75. godina, tj. odlaskom u mirovinu osim što više nisu na čelu svojih biskupija, nisu više niti aktivni i s pravom glasa u biskupskoj konferenciji.

O toj se inicijativi razmišlja nekoliko posljednjih godina, a konačni prijedlog u konkretnu se akciju iznjedrio na posljednjem zasjedanju HBK i na inicijativu zagrebačkog nadbiskupa mons. Dražena Kutleše, koji je predložio da se umirovljeni biskupi i nadbiskupi susretnu sa Stalnim vijećem HBK, koje na svojevrstan način predstavlja operativnu biskupsku “vladu”, ako bi ga se promatralo svjetovnim tj. političkim očima. Osim što bi se aktivni i umirovljeni biskupi susretali

svake godine, zanimljiva je i narav tih susreta, a otkrio ju je nadbiskup đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić rekavši kako umirovljeni biskupi imaju veliko životno iskustvo i mudrost te mogu staloženo dobro promisliti o nekoj temi kao i da “sada, kad su izišli iz aktivne službe, iz druge perspektive s određenim kritičkim odmakom mogu dobro pratiti život i djelovanje Crkve, pa i nas aktivnih biskupa”. Pa su im, kako veli, aktivni biskupi i članovi Stalnoga vijeća postavljali i konkretna pitanja o njihovim pogledima na aktualne teme.

Život biskupa u miru najslikovitije je svojedobno opisao kardinal Franjo Kuharić, koji je nakon odlaska u mirovinu često posjećivao svoj rodni kraj i služio mise u crkvi u rodnom Pribiću. “Pribićanci, sad imate kardinala za kapelana!”, rekao je u šali svojim sumještanima. Tako su i mnogi sadašnji nadbiskupi i biskupi u miru “kapelani” svojim nekadašnjim župnicima, kojima su donedavno bili nadređeni. Ispomažu kod misa i ispovijedi, ali i dijele sakramente, poput krizme.

Uspostavom “kluba umirovljenih biskupa” crkveni vrh u Hrvatskoj nije poslao poruku samo konkretnim umirovljenim biskupima da su im još uvijek potrebni, nego i cijeloj Crkvi i široj javnosti. Crkvi, da računa na iskustvo i mudrost svojih pastira, premda nisu u aktivnoj službi, i da ih ne isključuju iz pastoralnih tokova i života, a široj javnosti da ljude usprkos odmakloj dobi ne doživljavaju kao društveni balast i da društvo ima zadaću pronaći im mjesto na društvenoj ljestvici. Osobito ako su cijeloga života ulagali u svoje znanje, obrazovanje i duhovnost, poput spomenutih umirovljenih pastira. Od kojih su neki tek sad u miru uspjeli dovršiti neke davno započete spise, koji postaju ukoričenim knjigama. Poput one o odnosu sv. Ivana Pavla II. prema Europi, umirovljenog zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića, koja je upravo objavljena.