Prehrana srdelom pomogla bi našem zdravlju, ali što kad je ‘hranimo’ plastikom!
KAD BISMO ZAMIJENILI CRVENO MESO PLAVOM RIBOM, GLOBALNO BI SE MOGLO SPASITI DO 750.000 ŽIVOTA GODIŠNJE, TVRDI SE U ISTRAŽIVANJU KOJE JE OBUHVATILO 137 ZEMALJA
Nitko više ne dvoji o dobrobitima prehrane sitnom plavom ribom za ljudsko zdravlje. No posljednja i najveća u nizu studija o toj temi na temelju dostupnih podataka o ribolovu iz 137 zemalja pokazala je da bi do 2050. zamjena crvenog mesa u prehrani sitnom plavom ribom poput sardina, inćuna ili haringi globalno mogla spasiti do 750 tisuća ljudskih života godišnje. U zajedničkom istraživanju japanskih i australskih znanstvenika tvrdi se, naime, kako bi se korist od takve prehrane najviše osjetila u siromašnijim državama svijeta, zna li se da ljudi danas zapravo konzumiraju najviše 26% ukupno izlovljene male plave ribe, a najveći dio ulova, uključujući i znatnu količinu ulovljenu u morima zemalja suočenih s pothranjenošću i nesigurnim izvorima hrane, završava u ribljem brašnu i ribljem ulju za tov skupljih vrsta ribe iz uzgoja poput lososa, tune, brancina ili orade. Pritom ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da sitna plava riba ima i najmanji ugljični otisak u usporedbi s bilo kojim drugim izvorom životinjske hrane, što znači da takva prehrana pridonosi ne samo općem poboljšanju ljudskoga zdravlja nego i planeta.
”U usporedbi s crvenim mesom, plodovi mora ne samo da osiguravaju veće koncentracije esencijalnih hranjivih tvari nego sprečavaju i širenje nezaraznih bolesti povezanih s načinom prehrane”, stoji u istraživanju dr. Shujuan Xia i suradnika objavljenom u časopisu BMJ Global Health. Sve je više dokaza koji povezuju konzumaciju crvenog i prerađenog mesa s povećanim rizicima od nezaraznih bolesti, koje su činile oko 70% svih smrtnih slučajeva u svijetu u 2019., objašnjavaju istraživači. Od toga su koronarna bolest srca, moždani udar, dijabetes i rak crijeva činili gotovo polovicu (44%) te brojke.
Specijalistica neuropsihijatrije i predsjednica Međunarodnog instituta za zdravlje mozga prof. dr. sc. Vida Demarin kaže kako prednosti konzumacije ribe potvrđuju i druga brojna istraživanja, uključujući i rezultate mediteranske prehrane, kao i tzv. nordijske dijete, koja je karakteristična za zemlje na sjeveru Europe. Prema izračunatoj projekciji japanskih znanstvenika, kad bi se crveno meso zamijenilo konzumiranjem srdelica, inćuna i slične ribe, došlo bi do smanjenja broja kardiovaskularnih bolesti, poput srčanog infarkta, objašnjava ona. No matematički izračuni i projekcije su jedno, a stvarni život – drugo.
– Ova studija može ljude malo potaknuti da jedu više ribe (plavu ribu i sada stalno spominjemo), ali ne preporučuje se u potpunosti izbaciti crveno meso iz prehrane. Naime, meso je potrebno ne samo zbog bjelančevina, već ono sadrži niz nama potrebnih vitamina i minerala, kao što su cink, selen i željezo. Dakle, kao u svemu, tako i u našoj prehrani treba težiti harmoniji, voditi brigu o vrsti i količini namirnica koje jedemo. To će pridonijeti i tjelesnom zdravlju i osjećaju ugode i životnog zadovoljstva – kazala je Demarin.
Prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, klinička nutricionistica KBC-a Rebro i direktorica Vitaminoteke, objašnjava kako sitna riba, kao vrlo hranjiva, ekološki prihvatljiva, pristupačna i najzastupljenija vrsta ribe u morima i oceanima, postaje sve zanimljivija iz perspektive održanja globalnog prehrambenog sustava. Međutim, malo se istraživanja bavilo utjecajem zamjene crvenog mesa sitnom ribom u globalnim razmjerima s naglaskom na smanjenje incidencije nezaraznih bolesti povezanih s prehranom.
– Studija koju su objavili Xia i suradnici bavila se matematičkim modelom projekcije utjecaja zamjene crvenog mesa u prehrani sitnom ribom i kako bi se to moglo odraziti na pojavnost kroničnih nezaraznih bolesti. U svom modelu zamijenili su potrošnju crvenog mesa u svakoj zemlji sitnom ribom (iz morskih staništa), bez prekoračenja potencijalnih zaliha takve vrste ribe. Na taj način, uz predikciju konzumacije crvenog mesa do 2050., dobili su rezultat koji pokazuje da sitna riba može zamijeniti samo dio (otprilike 8%) crvenog mesa u svijetu zbog ograničene ponude, ali može povećati globalnu dnevnu potrošnju ribe per capita blizu preporučenih količina. Takva bi zamjena mogla spriječiti od pola milijuna do 750 tisuća smrti i od 8 do 15 milijuna godina života pogođenih invalidnosti, posebice u zemljama s niskim i srednjim prihodima. Sitna riba kao alternativa crvenom mesu mogla bi prepoloviti (ili više smanjiti) broj smrti koje bi se mogle izbjeći jednostavnim smanjenjem konzumacije crvenog mesa – kaže Vranešić Bender. U studiji japanskih i australskih autora zanimljivo je što su najveći efekt predvidjeli upravo u zemljama s najmanjom konzumacijom ribe. A među njima je, nažalost, i Hrvatska
s barem dvostruko nižim unosom u odnosu na preporuke. Iako je sitna riba hranjiva i predstavlja izvrsnu alternativu mesu, a Hrvatska je k tome i mediteranska zemlja, uglavnom se ne pridržavamo mediteranske prehrane koja ima najniži ugljični otisak i smatra se održivim modelom prehrane.
– U Hrvatskoj je potrebno promovirati veći unos ribe, što i činimo putem projekta HGK Riba Hrvatske već godinama. U svrhu očuvanja zdravlja ribu bi trebalo jesti barem dva puta tjedno, i to po 170 grama. Pri tome se barem jedna porcija treba sastojati od sitne plave i masnije ribe, poput skuše, inćuna, girica, srdele ili tune budući da te vrste sadrže najviše omega-3 masnih kiselina – rekla je Vranešić Bender.
Prof. dr. sc. Anet Režek Jambrak iz Laboratorija za održivi razvoj prehrambeno-biotehnološkog fakulteta poručuje kako valja sagledati i utjecaj proizvodnje mesa na okoliš i ukupno društvo, pri čemu su važni održivi prehrambeni sustavi, kružni lanac proizvodnje te napredni procesi obrade sirovine.
– Za uzgoj stoke potrebno je tlo za kretanje kao i za ishranu, potom i energenti za cijeli proces od uzgoja do gotovog proizvoda – mesa, dok je proces uzgoja ribe drukčiji. Nadalje, kod ishrane životinja, preživanja te probave, stvaraju se i staklenički plinovi, od kojih je najštetniji metan, a ne smijemo zaboraviti ni utjecaj procesa prerade, transporta i otpada na okoliš i ugljični otisak, kao ni otpad koji nastaje u procesu uzgoja i otpad u kućanstvima tako da ciklus od polja do stola prije možemo nazvati – od polja do kante za smeće – priča ona te ističe važnost edukacije, promjene životnih navika te smanjenja otpada od hrane koji ima najveći utjecaj na okoliš.
No koliko uopće ima male plave ribe? Na hrvatskim je tržnicama svako malo nema, što potvrđuje i prof. Alen Soldo s Odjela za studije mora Sveučilišta u Splitu.
– Ako govorimo globalno, onda znamo da najveće promjene u dostupnoj količini inicira El Niño, globalni prirodni fenomen koji uzrokuje velike promjene na kopnu, ali još i više u moru. Pojednostavljeno, El Niño uzrokuje promjene u planktonu, što onda utječe na količine male plave ribe, a u konačnici je uglavnom riječ o drastičnom padu ulova, što se osjeti diljem svjetskog tržišta. Tada se javlja pitanje jesu li dostupne količine dovoljne da zamijene crveno meso. Ako potrošači ne budu mogli doći do uobičajene hrane, vjerojatno će se preorijentirati na druge izvore proteina i tada cijela akcija promjene tradicionalne prehrane pada u vodu – napominje Soldo te dodaje kako je kod nas slična situacija. Na našim se tržnicama ne može cijele godine doći do male plave ribe, “a kad je ima, često je i skuplja od nekih vrsta mesa”.
– Primjerice, upravo je ova godina loše počela za mnoge ribare jer sa svih strana Jadrana dolaze vijesti o malim količinama srdele i inćuna, a također su prisutne male pecature (veličina ribe). Jesu li uzrok tome oceanografske promjene u Jadranu ili je loše gospodarenje resursima proteklih godina došlo na naplatu, teško je reći. No godinama već upozoravam kako je sadašnji model gospodarenja inćunom i srdelom potpuno neadekvatan jer ne uzima u obzir sve što se događa, uključujući i klimatske promjene. Naš sustav gospodarenja zasniva se na lovostajima koji su posve besmisleni za populaciju srdele i inćuna. Svejedno je hoće li ih se uloviti 60-ak tisuća tona godišnje (što je prosječni ulov proteklih godina) u pet ili osam mjeseci. Bitno je da se lovi velika riba koja se izmrijestila što više puta i tako omogući obnova populacije, a ne mala koja se ulovi prije nego što se izmrijesti – upozorava te naglašava kako nam treba tzv. adaptivni menadžment koji će zaboraviti lovostaje i konstantno pratiti stanje na terenu te u slučaju da se na nekom području počne loviti mala srdela i inćun promptno zatvarati ribolov dok ne dođe veća riba. Na taj će način mala plava riba na tržištu biti prisutna veći dio godine, a budući da neće biti lovostaja, potrošači se neće prebacivati na druge izvore.
Patrik Krstinić, voditelj morskog programa u WWF Adriji, kaže kako bi se ispravni zaključci trebali donositi sagledavanjem pozitivnih i negativnih argumenata s obje strane.
– Ne smijemo zanemariti da postoje neupitne nutritivne vrijednosti crvenog mesa, kao što su npr. visoki udio esencijalnih aminokiselina, željeza, cinka i vitamina B12. Isto tako postoje negativni zdravstveni aspekti konzumacije male plave ribe povezani uz različite kontaminante kao što su teški metali i mikroplastika. Dakle, za donošenje ispravnog zaključka bilo bi potrebno analizirati širi spektar proizvoda i nutritivnih utjecaja. Primjerice, iz podataka se ne vidi koje su životinje analizirane. Radi li se o mesu svinja ili goveda? Radi li se o životinjama iz intenzivnog ili ekstenzivnog uzgoja? Radi li se o maloj plavoj ribi iz Mediterana ili Pacifika? Osim toga, način pripreme hrane uvelike uvjetuje na učestalost pojedinih zdravstvenih tegoba. Možemo li uspoređivati učestalost karcinoma kod ljudi koji konzumiraju malu plavu ribu prženu u dubokom ulju i kod ljudi koji konzumiraju kuhano meso? Sve su to parametri koji utječu na nutritivne vrijednosti i zdravstvenu ispravnost namirnica. Ipak, generalni znanstveni konsenzus temeljen na različitim istraživanjima govori da su ljudske zajednice koje se oslanjaju na proteine iz mora u prosjeku zdravije i dugovječnije te da je konzumacija mesa u zapadnim civilizacijama pretjerana, što uzrokuje višestruke negativne zdravstvene posljedice. Međutim, to nije slučaj u zemljama trećeg svijeta gdje je nedostatak životinjskih proteina uzrok različitim metaboličkim poremećajima na razini populacije – objašnjava te dodaje kako konzumacija hrane, kako crvenog mesa tako i male plave ribe, nije isključivo pitanje zdravstvene ispravnosti nego i utjecaja na biološku raznolikost i okoliš. Krstinić rješenje vidi u usmjeravanju stočarstva i ribarstva prema dugoročno održivijim praksama, ali i balansiranju potrošnje na razini globalne populacije. Čovječanstvo ima sve alate za to, samo se nadajmo da ćemo ih iskoristiti na vrijeme, poručio je.
I Natalija Svrtan iz udruge Zemljane staze smatra kako zamjena crvenog mesa sitnom plavom ribom, osim što može dovesti do prelova i druge vrste okolišnih problema, ne može obećati poboljšanje zdravlja ljudi. Nedavna studija objavljena u časopisu Foods govori kako su istraživači iz Italije, Albanije i Crne Gore kod nekih vrsta riba i glavonožaca u Sredozemnom moru pronašli zanemarivu kontaminaciju kadmijem i antibioticima, ali visoke razine mikroplastike u želucu i crijevima orade i europskog brancina, ističe naša sugovornica te dodaje kako se Sredozemno more suočava i sa sve većom opasnosti od novih zagađivača kao što su lijekovi, proizvodi za osobnu njegu, teški metali, pesticidi i mikroplastika, koji predstavljaju ozbiljan rizik za okoliš i zdravlje ljudi i zahtijevaju hitnu pozornost.
– Indeks kancerogenog rizika u studiji koja analizira srdele u Mediteranu pokazuje potencijalni kancerogeni rizik za ljudsko zdravlje – dodaje, dok nova studija (SAD) znanstvenika Environmental Working Group otkriva da bi konzumacija samo jedne porcije slatkovodne ribe godišnje mogla biti jednaka jednomjesečnom pijenju vode prožete “vječnom kemikalijom” PFOS u visokim koncentracijama koje mogu biti štetne. – Razmatranju problema konzumacije crvenog mesa i mesa općenito treba pristupiti sveobuhvatno, umjesto po principu “1 za 1”. Rijetko se koji problem, neravnoteža ili poremećaj koji je izazvao čovjek svojim djelovanjem može riješiti zamjenom jednog proizvoda drugim. Ako se i smanji učestalost srčanih problema, koje će probleme uzrokovati drugi zagađivači koncentrirani u ribama i drugim vodenim organizmima – pita ona te dodaje kako čovjek onečišćuje i opterećuje prirodu na brojne načine, a veliki dio tog zagađenja rijekama, uz pomoć kiša, vjetrova i zračnih struja, završava u moru. Mora su koncentrati zagađivača. Uz to, čovjek nikada nije imao mjeru za korištenje resursa – kapitalizam zahtjeva prekomjernu proizvodnju. U Europi se godišnje baci između 30 do 40% proizvedene hrane, što govori koliko nepotrebno iskorištavamo resurse i stvaramo neravnotežu u prirodnim sustavima. Svaka prekomjerna proizvodnja predstavlja enormno opterećenje prirodnih sustava, prvo prilikom proizvodnje, skladištenja i transporta, a zatim i prilikom rješavanja otpada (što je također izvor metana i CO2).
– Sitna riba može biti kontaminirana teškim metalima, antibioticima i drugim lijekovima, pesticidima, plastikom i brojnim drugim kemijskim spojevima koji završavaju u moru, posebno one vrste koje se hrane manjim ribama. Prekomjerna konzumacija ribe može dovesti do zdravstvenih problema druge vrste, dok pokušavamo riješiti problem srčanih bolesti – zaključila je Svrtan.