Macao je s Hong Kongom povezan i mostom – dug je 55 kilometara i to je zapravo sustav mostova i tunela koji je spojen s četiri umjetna otoka

kojih se valjda ni najveći francuski i talijanski renesansni umjetnici ne bi posramili. A svi putevi tim hodnicima jasno vode prema prostranim podrumima kockarskog dijela kasina. Kao i u Las Vegasu, ovdje su kasina i hoteli međusobno povezani zajedničkim prostorima i tunelima, u kojima se lako možete izgubiti ako pažljivo ne pratite znakove i pamtite gdje trebate završiti. Ovdje je popularno okušati sreću u kartaškoj igri baccarat, ali, jasno, možete birati i druge slavne kockarske poroke poput ruleta, ajnca ili pokera. Ili se pak okušati u nepreglednom nizu aparata s igrama koje uopće ne razumijete i ne uspijevati pratiti. Za razliku od Las Vegasa, ovdje u kasinima ne toče besplatno alkohol, ali možete se osvježiti besplatnim sokovima, vodom i još ponekim bezalkoholnim rješenjima. Pušači imaju posebne prostorije u kojima mogu uzeti predah, pa i usput napuniti mobitel. Smijete koristiti mobitel, ali ne smijete fotografirati unutar kasina. Budući da je ulaz na prave kartaške ili rulet stolove s krupjeom bio preskup za moj ukus (od 60 i 120 eura po jednom klađenju naviše), svojih sam 30-ak eura ugodno izgubio na automatiziranom ruletu. Tamo sam se, dakako, najviše mučio dok nisam skužio sistem igranja i odabiranja različite razine klađenja, a poslije je bilo zabavno dok je trajalo...

Ipak, jedan je kolega uspio zaraditi oko 60 eura pa smo svi bili sretniji, potpisali pobjedu i udaljili se dok smo još bili u ukupnom plusu. Posvuda je bilo puno ljudi, jedino mi se činilo da nije neka navala na skupe dizajnerske dućane, barem dok ne upecaju neki jackpot. U Macau je čak 41 veliki kasino, a većina je u vlasništvu tri velika kockarska konzorcija te je jedan od njih i američki – lasvegaški Sands.

Kockanje su ovdje legalizirali Portugalci 1850-ih godina i opstalo je sve do današnjih dana, kada se Macao smatra svjetskom kockarskom prijestolnicom.

Zanimljivo je da Macao svoj teritorij velikim dijelom zahvaljuje umjetnim procesima. Dvije trećine tla ovdje je “ukradeno” moru, odnosno stvoreno zatrpavanjem materijala i umjetnim dograđivanjem tla. To se odnosi i na megakasino Venetian čije temelje podupire 1530 betonskih pilota. Tako je Macao postao poluotok i tu su još dva otoka koja su povezana s nekoliko mostova. Prvi most sagrađen je 1972. godine, a danas imaju tri mosta, dok je četvrti u izgradnji i trebao bi biti dovršen do kraja ove godine. Kontinentalna Kina tu je udaljena samo nekoliko minuta. Teško mi je uopće opisati panoramu grada načičkanu neboderima. Ovdje su u svakoj uvali brojne visoke zgrade. Gdje god da

Usezoni tajfuna vjetar zna biti toliko snažan da donese i poplave (razinu mora podigne i dva metra), razbiju se mnogi prozori pa lokalne vlasti moraju proglasiti i nekoliko dana prisilnog godišnjeg odmora dok se ne smire vremenske nepogode. Ovdje su mi se cijene učinile višima nego u Hong Kongu, što i ne čudi s obzirom na to da se radi o malom području posve fokusiranom na turizam. Iako, ako pitate lokalce, oni gotovo nikad ne idu u kasina, kažu da je to za turiste... Također, zanimljivo je da ovdje nije osobito razvijena noćna scena izvan kasina, nema dodatnih klubova. Kažu mi da se za partijanje više ide u Kinu. Macao je inače jedno od najgušće naseljenih područja na svijetu. Kuglica sladoleda ovdje ide i po 10 eura i to u slastičarnici pred kojom je bio najveći red turista. Najjeftinija kuglica bila je 3,5 eura. A za brendirani sladoled Häagen-Dazs tražili su oko 6,3 eura. Oni hrabri koji su htjeli kušati sladoled s durianom (meni najsmrdljivijim voćem na svijetu), trebali su izdvojiti oko 6 eura po kuglici, a samo koji cent bio je jeftiniji čaj s durianom i mlijekom...

Ovdje se koristi lokalna valuta makaoška pataka (kratica MOP), ali bez problema se primaju i hongkonški dolar te kineski juan (RMB). MOP i HKD su gotovo jednake vrijednosti (0,3 posto jača je valuta iz Hong Konga), dok juan ima nešto malo nižu vrijednost. Macao ima i bogatu portugalsku povijest, a portugalski jezik još se navodi i kao službeni i koristi se u službenim dokumentima. Također se u arhitekturi starog dijela grada može primijetiti europski stil, ali realno je tu sve manje portugalskog utjecaja. Kršćana po službenim popisima ima samo oko 6 posto, a domaći mi kažu da oko 50.000 građana ovdje koristi portugalski jezik. Ostaci najstarije zgrade ovdje datiraju iz 1488. godine, to je hram nebeske boginje Tin Hou – boginje pomoraca koja je, prema starim predajama, imala moć zaustaviti razorne tajfune. Turisti ovdje još i danas pale mirisne štapiće i traže unutarnji mir u svojim užurbanim životima.

Najstarija portugalska crkva ovdje datira iz 1602. godine, ali od nje je ostala samo prednja strana zida, dok je ostatak izgorio još u 19. stoljeću i nije poslije obnavljan. Danas nema neke velike povezanosti s Portugalom. Kad je riječ o portugalskom nasljeđu, imaju dojam da ih je Portugal zaboravio i da se na Macao isključivo gleda kao na kockarski centar, dok se zaboravlja kulturno nasljeđe i raznovrsnost.

No, neki se ljudi iz Portugala dođu preseliti u Macao. Nakon sedam godina mogu dobiti stalno prebivalište i uživati povlastice lokalnih vlasti. Drugi stranci koji nemaju tu portugalsku povezanost, poput Filipinaca, ne mogu nikada samostalno dobiti lokalne papire. Za to im treba – brak. Prema nekim ljestvicama, Macao ima 33. najjaču putovnicu na svijetu, portugalska je peta, a filipinska tek na 75. mjestu.