Mladi se okreću populistima zato što žive lošije od svojih roditelja
LJUDI U DVADESETIMA I RANIM TRIDESETIMA U BROJNIM SE DRŽAVAMA EU OKREĆU KRAJNJE DESNIM I ANTIMIGRANTSKIM STRANKAMA, ZBOG SVJETONAZORA ILI NEIZVJESNIH ŽIVOTNIH PRILIKA?
Zašto se mladi u brojnim državama Europske unije okreću krajnje desnim i antimigrantskim strankama? Ne, svi ti mladi koji su se okrenuli Alternativi za Njemačku (AfD), Slobodarskoj stranci u Austriji, Chegi u Portugalu, Wildersovoj Slobodarskoj stranci (PVV) u Nizozemskoj, Braći Italije, Švedskim demokratima, Nacionalnom okupljanju Marine Le Pen, Voxu u Španjolskoj... nisu ekstremisti nego je mnogima prekipjelo zbog visokih cijena nekretnina, inflacije, plaća koje ne prate životne troškove zbog čega žive lošije nego generacija njihovih roditelja. U takvim okolnostima neki ne vide blagodati imigracije nego samo da njihove države ne kontroliraju dobro imigracijske procese. U nesigurnim vremenima populističke stranke mnoge mlade muškarce preko društvenih mreža vješto privlače u svoje okrilje, što dovodi i do stvaranja jaza između konzervativnih mladih muškaraca i liberalnih djevojaka. I u Hrvatskoj su stranke desnice na parlamentarnim izborima dobile više glasova mladih do 29 godina nego stranke ljevice.
Kad se mladi okreću krajnjoj desnici, nije problem u njima nego u krizi liberalne demokracije koja ih je u vlastitim državama odgurnula u krilo desnici i krajnjoj desnici, a te se stranke više od tradicionalnih stranaka usredotočuju na njihove socijalno-ekonomske probleme. Da na europskom kontinentu, poznatom po ljevičarskom aktivizmu mladih, ankete pokazuju da mladi Europljani potiču rast krajnje desnice od Francuske preko Švedske do Nizozemske, nedavno je pisao i Washington Post. Stara ljevica očito je podbacila u brizi za egzistencijalne odnosno ekonomske probleme mladih.
Na prijevremenim parlamentarnim izborima u ožujku na kojima je i Portugal skrenuo udesno krajnje desna stranka Chega ostala je treća u državi s osvojenih 18% glasova, čime je više nego udvostručila broj osvojenih glasova u odnosu na izbore prije dvije godine. A među simpatizerima Chege su brojni mladi ljudi u dobi od 18 do 34 godine. Guilherme Joaquim, 18-godišnji informatičar koji je s desnog centra prešao na stranu Chege i nazvao krajnju desnicu najboljom snagom “protiv vala brutalne imigracije koja se događa u zemlji”, za Washington Post je izjavio: “Chega nudi mladim ljudima ono što im je potrebno – stanovanje, predujam za njihov prvi dom. Portugalci gube posao i odlaze u inozemstvo jer ne mogu naći posao u svojoj zemlji.
Chega govori o tome s čime se mladi ljudi suočavaju.” Političarka Chege, Rita Matias (25), osobito utjecajna među mladima na društvenim mrežama, kojoj je jedna baka rođena u Mozambiku, pravda svoj antimigrantski stav tumačeći da nema problema s imigrantima iz bivših portugalskih kolonija u Bra
zilu i Africi, ali smatra da je novi val migranata iz Južne Azije učinio da se “žene osjećaju nesigurno”. Iako za to nema dokaza.
Premda je u Hrvatskoj veliki dio mladih privukla zelena stranka Možemo!, kada se pogledaju izlazne ankete agencije Ipsos koje je u izbornoj noći objavio Dnevnik Nove TV, posebno usmjerimo li se na pitanje za koga su glasali mladi u dobi od 18 do 29 godina, očito je da je ukupno gledano veći udio mladih te dobi (32,8%) koji su dali glas Mostu i Domovinskom pokretu nego Možemo!. Naime za Možemo! je glasalo 21,7% mladih do 29 godina, za Most i partnere njih 18,2%, a na trećem mjestu izbor mladih bio je DP i partneri (14,6%). Tradicionalne stranke HDZ (11,9%) i SDP odnosno Rijeke pravde (10,7) ne uživaju veliko povjerenje među mladima. S razlogom jer oni su im dugo bili u drugom planu.
Nije dovoljno prema mladima pokazivati samo deklarativno razumijevanje i nuditi im “sitniš” preko javnih politika. Da su javne politike bile drukčije, ne bi se iz zemlje iselilo oko 400 tisuća mladih ljudi i obitelji s djecom u proteklom desetljeću. A oni prosječni mladi koji su ostali živjeti u zemlji prisiljeni su zbog visokih cijena nekretnina živjeti s roditeljima u tridesetima jer, prema podacima Eurostata, Hrvati u prosjeku žive s roditeljima do 33,4 godine i kad je riječ o kasnom osamostaljivanju rekorderi su u EU. Kada se još uzme u obzir da s jedne strane imamo 600 tisuća praznih stanova, a s druge strane više od 30% stanovništva živi u prenapučenim stanovima, po čemu smo na začelju EU, jasno je da tolike socijalne razlike najblaže rečeno slabe socijalnu koheziju u hrvatskom društvu.
Politolog prof. dr. sc. Anđelko Milardović o uzrocima skretanja mladih udesno i krajnje desno kaže: – Očito je riječ o globalnom trendu skretanja prema desnim opcijama kao rezultat ekonomske krize, krize tradicionalnih političkih stranaka te krize liberalne demokracije. Ovaj trend skretanja mladih udesno nije posebno europski nego je i globalni i u tom trendu se našla mlada populacija koja je potpuno napuštena, gotovo bespomoćna. Ne može ostvariti osnovne egzistencijalne sadržaje posao, stan, ne može se reproducirati. Takva situacija utječe na demografski slom Europe i riječ je o začaranom krugu u kojem se našla i mlada populacija u Hrvatskoj zbog krivih politika. Sve politike su dosad zbog dobivanja glasova igrale na kartu stare populacije koja odlazi...
Koja je igrala na kartu mladih? Ako kritički radikaliziramo stvari, postavlja se pitanje jesu li sve naše javne politike na taj način faktički sudjelovale u ubijanju ovog društva na dugi rok. Koji je bio izlaz mladoj populaciji? Čekati da se nešto promijeni, a ne može se promijeniti zato što je Hrvatska zarobljena država u kojoj vlada depopulacija, iseljavanje i starenje. Može li ijedno društvo na kugli zemaljskoj počivati na ovom trokutu? Može, ali to je na dugi rok put u nestanak – kritičan je Milardović.
Isti sindrom i kod nas i u svijetu, dodaje, objašnjava razumijevanje procesa skretanja mladih udesno odnosno prema desnom populizmu.
Prije se podrazumijevalo da za krajnje desne stranke glasaju stariji bijelci bez diplome, ali ta slika se, prema analitičarima, mijenja jer studije pokazuju da u više zemalja EU potpora krajnjoj desnici najbrže raste među mlađim glasačima. Stručnjaci napominju da je pogrešno mlade nazivati ksenofobima, jer oni se okreću desnici ponajprije zbog ezgistencijalne nesigurnosti. A političari krajnje desnih stranka s njima vještije komuniciraju putem društvenih mreža nego oni iz tradicionalnih stranaka koji ne govore jezikom mladih. Antimigrantski usmjereni Geert Wilders sa svojom Slobodarskom strankom i parolom “Nizozemci na prvom mjestu”, koji je lani krajem godine dobio najviše glasova na izborima, osvojio je i glas najvećeg udjela nizozemskih birača između 18 i 34 godine. Puka konstatacija i iščuđavanje što se mladi okreću krajnjoj desnici ništa ne znači ako se ne sagledaju uzroci takve pojave. Zašto su mladi odabrali Wildersa, objasnili su za Guardian. Tako je mladi Nizozemac Gerald (24) kazao: “Glasao sam za Wildersa, kao i mnogi moji prijatelji. Ne želim zauvijek živjeti sa svojim roditeljima. Želim svoj dom i da se poslije mogu skrbiti za svoju obitelj. Wilders želi riješiti stambenu krizu i poboljšati našu zdravstvenu skrb. To su za mene najvažnije teme.” Mladić smatra da nije rasist jer je glasao za Wildersa, govoreći: “Frustrira me što migranti dobivaju više pomoći od vlade nego Nizozemci – ali nisam protiv islama. Ne želim da se džamije zatvaraju. Samo mislim da moramo bolje kontrolirati imigraciju.”
Gerald koji je iz malog grada Volendama smatra da se mladi iz velikih gradova brinu o klimi i rodnim pravima, ali ignoriraju stvarne probleme koje imaju ovdje i sada. I u Amsterdamu ima pristaša Wildersa jer i Koen, 19-godišnji student, koji i radi, slično razmišlja kao i Gerald. Za Guardian je kazao: “Još uvijek živim s roditeljima – ne mogu si priuštiti sobu u Amsterdamu. Wilders želi dati stan ljudima koji su odavde – mislim da to nije čudno.” Sve skuplji život u Amsterdamu gurnuo je u okrilje Wildersu i mlade glasače iz radničke klase.
Tako je Cony (22) kazala da je prvi put glasala, i to za PVV, kao i cijela njezina obitelj, jer “život u Amsterdamu postaje sve skuplji, ali čini se da vlada na odlasku nije marila za to”. Majka joj je medicinska sestra, a Wilders se, rekla je, zalagao za ulaganje u zdravstvo i staračke domove. Kada je riječ o migraciji, ta djevojka drži da ljudi iz ratne zemlje zaslužuju bolji život u Nizozemskoj, ali da to ne bi trebalo biti na račun Nizozemaca.
Brojne studije uglednih organizacija upozoravale su na vrijeme da generaciju Z, rođenu između 1996. i 2011. godine, i u Europi čeka teži i neizvjesniji život u financijskom smislu nego što su ga imali njihovi roditelji i prijašnje generacije. No politika ih je zanemarivala i stigao joj je na naplatu revolt mladih koji su se okrenuli populističkim strankama. Tradicionalne stranke trebale su ozbiljnije shvatiti njihov revolt kada je Marine Le Pen 2022. u drugom krugu francuskih predsjedničkih izbora dobila 39% glasova ljudi u dobi od 18 do 24 godine i 49% glasova mladih u dobi od 25 do 34 godine. Ili kada se pokazalo da više od petine mlađih od 35 godina podupire Braću Italije Giorgie Meloni, kao i kad je 22% mladih od 18 do 21 godinu 2022. glasalo za Švedske demokrate.
U Njemačkoj AfD, također, ima puno pristaša među mladima, prema pisanju stranih medija, kao i austrijska Slobodarska stranka koja uoči izbora za Europski parlament ima potporu 28% ispitanika. U Španjolskoj ultrakonzervativna stranka Vox, koja je predlagala da prioritet pri useljavanju u tu zemlju imaju migranti iz Latinske Amerike, također privlači velik udio glasača mlađih od 35 godina, koji je 2023. iznosio 27%.
U nedavno objavljenom članku u Washington Postu procjenjuje se da bi krajnja desnica u nizu zemalja mogla postići rekordan broj mandata od osnutka EU. No to ne znači da će biti i vodeća snaga u EP-u. Ipak to je ozbiljno upozorenje tradicionalnim lijevim i centrističkim desnim strankama da su u svojim politikama zanemarile egzistencijalne probleme mladih sugrađana.
Sociolog dr. sc. Ivan Balabanić sa zagrebačkog Instituta za migracije i narodnosti napominje kako se nije vodilo dovoljno računa o tome da današnji mladi žive kudikamo nekvalitetnije nego njihovi roditelji u zlatno doba Europe, osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća.
– Današnje generacije mladih puno teže same sebi osiguravaju nekretninu ili radno mjesto, zbog čega su egzistencijalno ugrožene i samim time sklone revoltu prema sustavu u kojem žive. Nadalje, dok se stariji informiraju preko tradicionalnih medija, mladima su glavni izvor informiranja društvene mreže, koje su prepune i dezinformacija i govora mržnje, a putem kojih ih krajnje desne stranke lakše privuku i lakše komuniciraju s njima. Puno je više radikalnog jezika na društvenim mrežama nego u klasičnim medijima. Što se tiče naših konzervativnih mladih rođenih u Hrvatskoj kod kojih ne postoji iskustvo dvostruke države kao kod starijih koji su živjeli i u Jugoslaviji, oni su odgajani u drukčijim uvjetima. Više su i vjerski orijentirani nego sredovječne generacije, a tu je utjecaj na mlade izvršio i vjeronauk. Danas imamo trend da se veliki broj mladih moli jednom tjedno, prema nekim istraživanjima taj udio iznosi i više od 50%.
Općenito, mladi skretanjem udesno pokazuju revolt prema mainstream kulturi, prema liberalnoj demokraciji u Europskoj uniji – smatra Balabanić.
Govoreći o trendu okretanja mladih krajnjoj desnici, politolog Milardović drži da se tradicionalne političke stranke trebaju zapitati jesu li dorasle izazovima 21. stoljeća i mogu li upravljati tim procesima ili su stranačke elite koje bi trebale zaustaviti raspadanje društva u okviru trokuta “depopulacija – starenje – nestajanje” potkapacitirane.
– Tragičari promašenih politika u Europi pripadnici su mlade populacije i u tom smislu su najpodesniji za desni ili lijevi populizam – govori Milardović dodajući da je sve te nedostatke europskih politika i procese koji se događaju opisao u knjizi “Globalizacija i Europa na raskrižju”, koja izlazi krajem svibnja ove godine.
Skretanje udesno osobito je izraženo kod mladih muškaraca, ne samo u Europi nego diljem razvijenog svijeta. Sociolozi uočavaju sve veće razlike između mladih muškaraca, koji postaju sve konzervativniji, i djevojaka koje postaju liberalnije. U Europi, prema pisanju Economista, glasovi mladih muškaraca pomogli su u poticanju uspona desnice. Ankete u 27 europskih zemalja pokazale su da je vjerojatnije da će se muškarci mlađi od 30 godina prije složiti da je “unapređenje prava žena i djevojaka otišlo predaleko jer ugrožava mogućnosti muškaraca i mladića” nego stariji muškarci. Istraživanje je pokazalo kako su djevojke liberalnije, dok mladići postaju sve konzervativniji. Podaci dobiveni istraživanjem gotovo su jednaki, bez obzira na to je li riječ o Europi, Južnoj Koreji ili SAD-u. Mladići se osjećaju ugroženije zbog rasta ženskih prava, a desnica je to preokrenula u svoju korist.
Kako navodi Economist, mladići tvrde kako je danas “teško naći ženu koja će slijediti tradicijske vrijednosti jer su se ciljevi i želje djevojaka uslijed porasta ženskih prava promijenili”. Danas je veći udio visokoobrazovanih mladih žena nego muškaraca.
U EU je udio muškaraca u dobi od 25 do 34 godine s visokom stručnom spremom porastao s 21 posto na 35 posto između 2002. i 2020. Za žene je porastao brže, s 25 posto na 46 posto. Economist navodi da bi i to što su žene prestigle muškarce na sveučilišnoj razini mogao biti jedan od uzroka njihove “ugroženosti” jer naprosto više je obrazovanijih liberalnih žena nego obrazovanih liberalnih muškaraca.
Sociolog Balabanić navodi da, iako danas puno više žena nego muškaraca studira i završava fakultete, i dalje imamo isti problem da su na vodećim funkcijama muškarci. Smatra da rodna ideologija utječe na konzervativizam mladih muškaraca, a puno manje na djevojke.
– Manje muškaraca nego mladih žena slaže se s rodnom ideologijom što određen postotak mladića gura u konzervativizam. Prema zadnjem valu europskog istraživanja vrijednosti provedenog u Hrvatskoj 2017. oko 38% muškaraca i 25% žena ne bi željelo homoseksualca za susjeda. Budući da više žena studira i završava fakultete od muškaraca, mladići se možda osjećaju ugroženi jer društveni sustav nije prilagođen njihovim osobinama počevši od škole koja više naglašava ženske nego muške vrijednosti u smislu redovitosti učenja, ispunjavanja zadaća, nenasilja – govori Balabanić.
Iako su djevojke liberalnije u suvremenom društvu, istodobno su svjesne da i dalje nemaju jednake plaće kao muškarci na istim pozicijama te da se i dalje trebaju boriti sa žongliranjem između obiteljskih i poslovnih obveza. I dok je pokret #MeToo pridonio tome da mlade žene postanu još svjesnije svojih prava i prava raspolaganja vlastitim tijelom, s druge strane to je kod mnogih mladih muškaraca proizvelo kontraefekt, odnosno dovelo je do toga da misle kako je teško biti muškarac jer ih, eto, sada svaka žena može optužiti za seksualno uznemiravanje ili zlostavljanje. To dovodi do jaza između muškaraca i žena osobito ako nisu jednako obrazovani, što koriste krajnje desne stranke koje putem društvenih mreža vještije nego ljevica znaju kako s njima komunicirati i privući ih da glasaju za njih. Ekonomska nesigurnost s kojom današnji mladi žive, nemogućnost da si priušte krov nad glavom, svijest o tome da će živjeti lošije i nesigurnije nego njihovi roditelji u globaliziranom svijetu punom izazova i promjena gura ih prema krajnje desnim strankama i njihovim obećanjima jer se tradicionalne političke stranke nisu pobrinule da javnim politikama nađu rješenje za probleme mladih. Stoga ne čudi što, kako je pisao Washington Post, ankete pokazuju da mladi Europljani u dvadesetima i ranim tridesetim godinama potiču rast krajnje desnice od Francuske preko Švedske do Nizozemske.
Izbori za Europski parlament odnosno rezultati krajnje desnice diljem EU, a stručnjaci već sad procjenjuju da će imati najveći broj mandata od osnutka Unije, pokazat će koliko je usponu desnice pridonijelo nezadovoljstvo mladih čije su probleme mainstream stranke uporno ignorirale.
Generacija Z više je i vjerski orijentirana od sredovječne, na što je utjecao vjeronauk u školi