Večernji list - Zagreb

Čak mi je i šetnja Maksimirom toga dana bila opasna po život

- Tomislav Dasović 4

Dirljiv je bio ponovni susret Zvonimira Bobana, Kujtima Shale i ostalih Dinamovih igrača iz 1990. godine s Bad Blue Boysima na utakmici Dinamo – Osijek.

– Bio je ovo moj najljepši nogometni trenutak otkad sam otišao iz Dinama! Bio sam preplavlje­n emocijama, i zbog izlaska pred Boyse, i zbog osvajanja naslova prvaka. Ambijent je bio fantastiča­n, a Boysi su se opet iskazali i potvrdili da su najveća Dinamova snaga. Naježio sam se pred njima! – pričao nam je Shala u nedjelju ujutro.

Zbogom Jugoslavij­i

Povod ovome razgovoru ipak nije bila samo utakmica s Osijekom nego i burna zbivanja u Maksimiru 13. svibnja 1990. godine, kada zbog navijačkih nereda nije bila odigrana prvenstven­a utakmica Dinamo – Crvena zvezda. Shali ne treba puno da mu na spomen Dinama iz onoga vremena ponovno prorade emocije.

– Taj 13. svibnja 1990., dan kada smo rekli zbogom Jugoslavij­i, nikada neću zaboraviti – počeo je svoju priču Shala pa nastavio:

– Na toj neodigrano­j utakmici s Crvenom zvezdom nisam imao pravo nastupa jer sam bio suspendira­n, te sam, dok je trajalo zagrijavan­je momčadi, bio na zapadnoj tribini s pokojnim radijskim komentator­om Ivom Tomićem. Trebao sam mu biti sukomentat­or te utakmice, međutim, kada sam vidio kako su se tribine uskomešale, kako Boysi probijaju ogradu ispred sjeverne tribine, odmah sam kazao Tomiću: “Gospon Ivo, ova utakmica neće biti odigrana!”

Shalin 13. svibnja 1990. nije bio dramatičan samo na stadionu. Toga je dana doslovno strahovao za život nekoliko sati prije dolaska u Maksimir.

– Toga jutra izveo sam u šetnju tada jednoipolg­odišnjega sina Andisa u park Maksimir, a pokraj nas je prošla skupina od pedesetak navijača Crvene zvezde, Delija, naoružani palicama kretali su se prema stadionu. Bili su jako opasni i spremni na sve, a sam Bog me tada sačuvao, jer da su me tada bili prepoznali, ne znam kako bi to završilo – kaže Shala. A kako je bilo na stadionu?

– Prije utakmice susreo sam Džajića i Arkana, vidio sam da on ima pištolj, uvijek je bio naoružan. A neredi? Čujte, možda je moja najveća sreća toga dana bila što sam bio suspendira­n i nisam bio dolje na terenu, jer da jesam, možda bih toga dana bio pokojni! Ja sigurno ne bih mogao mirno gledati kako milicajci tuku naše igrače, Škrinjara i Zvonu, sigurno bih ih išao braniti! Poslije, kada su se igrači povukli u svlačionic­e, spustio sam se dolje ispod južne tribine. Tamo ispred svlačionic­a vidio sam kako leži jedan Delija, sav isprebijan, i psuje nam “majku ustašku”, sipa najgnjusni­je uvrede na naš račun. A ja ga dok sam prolazio pokraj njega, nisam mogao to otrpjeti, i udario sam ga nogom u glavu! Nakon toga srpski su mediji pisali kako “Kujtim Shala tuče srpsku decu”. Na izlasku sa stadiona moj BMW zaustavili su Bad Blue Boysi, počeli su mi se penjati na auto, skoro su ga prevrnuli od oduševljen­ja. Za njih sam bio kralj! – dodaje Shala.

Mangup Raičković

U to vrijeme, kada je Dinamo bio predvođen trenerom Kužeom i kapetanom Bobanom, vi ste bili najčešća meta suparnički­h igrača?

– Da, mene su najviše tukli, tukao me tko god je stigao, kad god su mogli, ali ja nikome nisam ostao dužan. Pamtim igrača Sarajeva Dejana Raičkovića, bio je mangup. Na utakmici Sarajevo – Dinamo nokautirao me udarcem glavom u glavu, podmuklo, da nitko ne vidi. Tada sam mu kazao: “Čuvaj me se, vratit ću ti kad-tad!” Dočekao sam ga početkom sljedeće sezone kada smo sa Sarajevom igrali na Kantridi, jer je Maksimir bio suspendira­n. U prvom našem duelu ušao sam mu kramponima u potkoljeni­cu, razderao sam mu kožu, potekla je krv, nije mogao nastaviti utakmicu. Prošao sam bez kartona, a bila mi je obitelj na tribinama, kazali su mi: “Za ovo ne da si zaslužio crveni karton, nego i dva mjeseca suspenzije!” A, zamislite, s tim Raičkoviće­m susreo sam se i poslije u Njemačkoj; on je igrao za Carl Zeiss, a ja za Chemnitzer – nasmijao se Shala.

Neredi u Maksimiru iz 13. svibnja 1990. – sukob BBB-a s Delijama i jugoslaven­skom milicijom – spadaju među najvažnije događaje u novijoj Dinamovoj povijesti. Bobanovo udaranje milicajca Refika Ahmetovića, kao simbol otpora tadašnjem režimu, slavnom je nogometašu priskrbilo kultni status među Dinamovim navijačima. Boban je zbog toga čina bio suspendira­n i propustio je odlazak na Svjetsko prvenstvo u Italiju, dok je Dinamo sezonu završio kao doprvak, iza Crvene zvezde.

Dinamo je u zapisniku neodigrane utakmice s Crvenom zvezdom imao ove igrače:

1 – Miralem Ibrahimovi­ć, 2 – Željko Cupan, 3 – Muhamed Preljević, 4 – Andrej Panadić, 5 – Zvonko Lipovac, 6 – Draženko Prskalo, 7 – Vjekoslav Škrinjar, 8 – Mladen Mladenović, 9 – Davor Šuker, 10 – Zvonimir Boban, 11 – Alen Peternac, 12 – Zdenko Miletić, 13 – Damir Lesjak, 14 – Dražen Boban, 15 – Dževad Turković, 16 – Igor Cvitanović (kojemu je pogreškom delegata bilo navedeno ime Ibrahim).

Trener je bio Josip Kuže, pomoćni Rudolf Belin, predstavni­k kluba Josip Brezni, liječnik Tugomir Krmpotić,

Čačković.• a fizioterap­eut Josip

U posljednjo­j utakmici 34. kola HNL-a Istra 1961 i Hajduk su igrali 1:1 (1:1). Domaće je u prednost doveo Salim Fago Lawal (4), a poravnao je Ivan Perišić (42). Jure Ivanković, trener Hajduka, jedva je pokrpao zapisnik za gostovanje Hajduka kod Istre 1961. U Pulu je, zbog ozljeda čak 17 igrača i suspenzije Laszla Kleinheisl­era, poveo čak šestoricu juniora uz dojučerašn­jeg člana mlade momčadi Filipa Čuića. Uz Vadisa Odjidja-Ofoea kao svojevrsne dadilje među golobradim mladićima sjedili su Raul Bezeljak, Mateo Jurić-Petrašilo, Noa Skoko, Niko Pavić, Luka Hodak, Luka Jurak i Bruno Durdov. Torcida je u 57. minuti izvjesila zanimljiv transparen­t upućen cijeloj jednoj momčadi koja zbog raznih razloga nije mogla biti u Puli. Pisalo je: Pozdrav “ozljeđenim­a”, vidimo se u Splitu. Podsjetimo, kod Hajduka su izvan konkurenci­je Lovre Kalinić, Ivan Lučić, Josip Elez, Ferro, Dominik Prpić, Šimun Hrgović, Dario Melnjak, Dino Mikanović, Ivan Ćubelić, Anthony Kalik, Mihael Žaper, Roko Brajković, Leon Dajaku, Emir Sahiti, Nikola Kalinić, Yassine Benrahou i Marko Livaja. Nogometaši Lokomotive su preokretom na stadionu u Kranjčević­evoj ulici svladali Slaven Belupo sa 2:1 (0:1). Goste je u vodstvo doveo Tomislav Štrkalj (35), da bi u nastavku s dva gola rezultat preokrenuo Duje Čop (70, 75-11m). U sudačkoj nadoknadi utakmice Smakaj je igrao rukom u svom kaznenom prostoru, ali Zebec se tada nije oglasio i pokazao na kazneni udarac za goste da bi u posljednji­m sekundama susreta udarac Lepinjice sa 10-ak metara zaustavio Čavlina.

Bio sam u šetnji sa sinčićem Andisom, a pokraj nas je prošla skupina od 50-ak Delija. Nisu me prepoznali, prisjetio se Shala

 ?? ??
 ?? ??
 ?? ??
 ?? ?? DINAMOV DAN Miletić, Ištvanić, Preljević, Matić, Shala, Zajec. D. Boban, Komljenovi­ć, Besek, Mladenović, Z. Boban i Škrinjar (glavna slika). Boban i Besek (lijevo dolje), zagrebački mural posvećen 13. svibnju 1990.
DINAMOV DAN Miletić, Ištvanić, Preljević, Matić, Shala, Zajec. D. Boban, Komljenovi­ć, Besek, Mladenović, Z. Boban i Škrinjar (glavna slika). Boban i Besek (lijevo dolje), zagrebački mural posvećen 13. svibnju 1990.

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia